TAJNE FANTASTIČNE PUSTINJE BLACE

TAJNE FANTASTIČNE PUSTINJE BLACE

Dva popa glagoljaša, tko je otkrio asteriod i dva kometa, plaćanje školovanja cjepanicom drveta,  tajna najboljeg vina, plemići u opancima, 12 junaka u 8 sati popila 56 litara vina i donijela klavir, blatačko bogatstvo,  vlastita demokracija, crkva u stijeni, portret je ugovor, do pustinje samo pješice i druge najzanimljivije stvari na svijetu. 

Fantastičan samostan potpuno sakriven od ljudskih pogleda, krije dobro čuvane tajne za koje se nije saznalo stoljećima i koji je tek nedavno otvoren javnosti.

Njegova bogata i izuzetno jaka ekonomija trajala je punih 412 godina i kroz njega je prošlo petnaest pustinjaka. Živjeli su oni u potpunom miru, daleko od svijeta, u izolaciji, hedonistički. Posjedovali su knjižnicu, školu, tiskaru, bavili se astronomijom, glazbom, trgovali s Venecijom i svakodnevno napredovali i prosperirali.

Za samostan se u potpunosti može reći da je bio seoska država sa svojom vlastitom demokracijom.

Birali su svog predstojnika kojeg bi kasnije potvrdio hvarski biskup. Bili su nevjerojatni ljudi s još nevjerojatnijim pričama.

KAKO JE SVE POČELO

Godine 1551. dva popa glagoljaša Matija i Grgur iz Poljica, bježala su od Turaka tražeći sigurno mjesto i smještaj gdje ih nitko neće otkriti.

Došli su u Nerežišće, tadašnji centar otoka Brača te ih je svećenik uputio u Blacu.

Prvo sklonište im je bila špilja Ljubovitica koju su zagradili kamenom, da bi kasnije u stijeni  uz strmu liticu napravili crkvu i počeli izgradnju samostana.

Obrađivali su svu zemlju u kanjonu između dvije stijene dužine gotovo 2 km. Zasadili vinograde i maslinike, ogradili dio za ovce i pravili sir, imali mnogobrojne košnice i proizvodili 3 tone meda godišnje.

Trgovali su s Venecijom gdje su prodavali ova četiri proizvoda, a uvozili skupi namještaj, knjige, satove…

Bili su izuzetno bogati, hedonističkog stila života, s najjačom ekonomijom, posjedovali poljoprivredna zemljišta, trgovačke brodove, knjižnicu, tiskaru, gramofon, najveći teleskop.

Nasljeđivali su se po principu stric-nećak, na način kada umre svećenik naslijedi ga njegov nećak. Tako je bilo čak četiri stoljeća.

 

TAJNA NAJBOLJEG VINA

Kada su svećenici prodavali vino u Veneciji uvijek su postizali najbolju cijenu jer su imali najkvalitetnije vino. Tajna tog uspjeha je čuvana stoljećima, da bi se otkrila tek nakon smrti posljednjeg svećenika.

Naime, kako u ono doba nisu koristili šećer u vino stavljali svoj domaći med, što mu je davalo posebnu aromu i okus i postizalo toliku cijenu da su bezbrižno mogli kupovati sve što su poželjeli.

BLATAČKO BOGATSTVO

Skupocjeni namještaj, klavir, najveći teleskop na Balkanu, gramofon na kojem još uvijek stoji ploča francuske Marseljeze.

Tiskarski stroj je zanimljiv jer su knjige i novine u samostanu tiskane istim slovima kao i prvi brojevi „Slobodne Dalmacije“, što je samo dokaz da su svećenici bili ispred vremena i veliki vizionari.

U knjižnici se nalazi preko 11000 knjiga iz 16. i 17. st. na pet jezika i prvo izdanje Danteove „Božanske komedije“.

Preko 150 satova na kojima su ceduljice s datumima kada su navijani, a sat kukavica iz 1700. smatra se jednim od najstarijih u državi.

Svećenici su vodili evidenciju o svemu što se događalo u samostanu.

Postoje mnogobrojni dnevnici o gospodarskim i poljoprivrednim poslovima, počecima cvjetanja, vremenu branja, klimatskim ritmovima, prihodima, rashodima i sl. Tu su i cijeli dosjei o košnicama i pčelama, o cijepanju rojeva i svim eksperimentima koji su se vršili za dobivanje što kvalitetnijeg meda.

Sve što se ikada dogodilo u samostanu upisano je u privatne dnevnike popova glagoljaša.

PLAĆANJE ŠKOLOVANJA DRVETOM

U samostanu se nalazi školski razred gdje se redovno školovalo 20 đaka.

Bila su to djeca iz okolnih mjesta na Braču, najčešće djeca junaka koji su radili za svećenike.

Umjesto plaćanja školarine, đaci su na putu do škole, imala obavezu da svaki dan donesu po jedno drvo koje bi našla usput. Time se održavala vatra u kominu i plaćalo školovanje.

Kuhinja je bila glavna prostorija u kući i komin je najstariji na otoku.

Vatra se u njemu gasila samo na Veliki četvrtak kada se blagoslivljao oganj.

U samostanskoj spremi ili ostavi nalazi se zanimljiva špilja iz koje su svećenici dobivali pitku vodu, koja je tekla iz stijene.

Kamenice za maslinovo ulje, ambari za žito, mlin i žrvanj za brašno, amfore za ulje, posude za skupljanje pepela s kojim su prali odjeću. Sve su napravili vlastitim rukama što izaziva divljenje kod svakog posjetitelja.

PORTRET JE UGOVOR

Kad su svećenici 1751. tražili od Venecije da im u posjed vrate samostan Blacu nisu potpisali ugovor o primopredaji.

Umjesto toga sačinili su dva portreta. Na jednom je venecijanski dužd, a na drugom blatački svećenik i svaki u ruci drži vizit kartu onog drugog.

To se smatra pisanim tragom povrata imovine i drugog nema.

Zamislite kako bi takva praksa izgledala danas, da umjesto svakog potpisanog ugovora sačinimo portret?

NIKOLA MILIČEVIĆ OTKRIO ASTAROID I DVA KOMETA

Posljednji blatački svećenik i profesor astronomije poznat je po suradnji s američkom NASA-om.

Kupio je teleskop Carll Zeiss, u ono vrijeme najveći na Balkanu.

Smjestio ga na najidealnije mjesto za promatranje zvijezda pri vrhu kanjona, zaklonjeno od splitskog svjetla, jedno od najboljih mjesta za promatranje zviježđa sjeverne polutke zemlje.

Otkrio je asteroid i dva kometa.

Dopisivao se s cijelim svijetom.

Umro je 1963.

Njegov nećak nije htio biti svećenik i završio je glazbenu akademiju u Beču.

Tada prestaje višestoljetna tradicija nasljeđivanja po principu stric-nećak.

Nasljeđuje ga domaćica, a nakon njene smrti Općina Brač.

Nakon njegove smrti Amerikanci su u njegovu čast, komet koji je otkrio nazvali Brattia.

Zanimljivo je da su do 2001. iz Washingtona dolazile knjige o astronomiji. Iako je umro 1963. knjige su nastavile dolaziti, jer je platio stogodišnju članarinu.

Danas je u muzeju sve očuvano upravo onako kako je bilo u vrijeme posljednjeg blatačkog svećenika.

12 JUNAKA U 8 SATI POPILA 56 LITARA VINA

Kada je Nikolin nećak izjavio da želi svirati klavir, ovaj je poduzeo sve da mu ispuni želju.

Kupio je koncertni glasovir, ali je bio problem kako će tako ogroman instrument donijeti uzbrdo izuzetno strmim putem.

Uzeo je 12 junaka da ga donesu. Zanimljivo je da su ti junaci do tada pili samo vodu s octom misleći da piju vino.

Nikola im je rekao da ako budu nosili klavir dat će im pravo vino da piju.

Osam sati je trajalo da instrument donesu iz Popove vale u samostan.

A dvanaestorica junaka za to vrijeme popila su 56 litara vina i uspješno izvršila zadatak.  

Jedino ostaje pitanje, kako su uspjeli tako pijani donijeti klavir u samostan, jer je instrument  bez ijedne ogrebotine.

Radnici koji su radili u Blaci su se zvali junaci i bilo ih je 30. Dolazili su iz obližnjih mjesta otoka Brača. Tijekom sezone u samostanu bi bilo 150 junaka.

Oni su radili za hranu i spavanje, smatrajući da je časno raditi za svećenike i nisu zahtijevali plaću.

PLEMIĆI U OPANCIMA

Kako su junaci radili u opancima, takav običaj prihvatili su i popovi glagoljaši te su na nogama stalno nosili opanke. To je toliko iznerviralo splitskog nadbiskupa Stjepana Cosmija da je 1688. izdao naredbu kojom se popovima glagoljašima naređuje „da za vrijeme mise ne smiju nositi opanke nego postole“.

Vjerojatno je to danas preraslo u dobro poznatu poslovicu „Iz opanaka u cipele.“ koja se upotrebljava za sve one koji glume gospodu, a nisu.

CRKVA U STIJENI

Na blagdan Velike Gospe 15.8. ovdje se održava najveća procesija na otoku.

Svi pragovi u crkvi doneseni su iz Venecije i ovo je jedina crkva na otoku za koju nije korišten brački kamen. Kako li je bilo donijeti ogromne mramorne pragove uz strmo brdo iz Popove vale, makadamom od dva i pol kilometra? Jer čovjek po takvom putu jedva donese samog sebe.

DO PUSTINJE SAMO PJEŠICE

U pustinju se može doći iz dva smjera, ali uvijek i samo pješice.

S morske strane iz Popove vale do samostana je 2,2 km, a sa kopnene 2,5 km. Teži i strmiji uspon je s morske strane i traje 45 minuta. Put do samostana je makadam, prepun velikog kamenja, pa preporučamo ponijeti tenisice. Brodom se dolazi iz Bola s morske strane, a automobilom iz Nerežišća s kopnene strane.

Zbog velike udaljenosti i teške dostupnosti muzej Pustinja Blaca na Braču nikada nije opljačkan. Ulaznica 5,50 €.

Od skromne i malene pustinjačke špilje izraslo je bogato zdanje, veličanstvene povijesti i otkrića, koje je samo o sebi skrbilo s izuzetnim gospodarstvom, najbolje razvijenim u ono doba.

Zbog svoje jedinstvenosti i bogate povijesti samo je pitanje kada će ovo čudo biti proglašeno UNESCO svjetskom baštinom, jer je već predloženo kao savršeni primjer ljudske povijesti, kulture i nevjerojatnih dostignuća tako malene zajednice.

Ako želite ostati očarani uz faktor iznenađenja onda svakako posjetite Pustinju Blacu.

Želimo vam puno putovanja.

I sretan put!

Pratite nas na društvenim mrežama kako ne biste ništa propustili

0 0 vote
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments