PRELIJEPA VERONA GRAD LJUBAVI

PRELIJEPA VERONA GRAD LJUBAVI

Krvava arena, obitelj kao iz Shakespearea, Julijina kuća, pisma Juliji, junak s mosta Scaligero, tržnica iz antičkog doba, groblje moćnika, kost koja padne ako niste slagali, nasmiješeni svetac, kolo sreće se okreće, legende, priče, događaji i puno više. 

Najrazvijeniji grad talijanske pokrajine Veneto, s najviše sunčanih dana u godini, po veličini je odmah iza Venecije, nekada poznata rimska tvrđava, danas je grad opere, kazališta i umjetnosti, a najpoznatiji kao grad zabranjene ljubavi Romea i Julije.  

Izgrađen je zahvaljujući Rimskom Carstvu u 3. stoljeću prije Krista, utvrđen i okružen rijekom Adige, podijeljen na četverokutne blokove. U staroj gradskoj jezgri su mnogobrojni dokazi moćnog carstva, pa je po građevinama iz tog perioda odmah iza Rima.

Sagrađen je kao baza osvajačke rimske vojske koja je pohodila sve do današnje Njemačke i Francuske.

Palače u Veroni napravljene su od vapnenca ružičaste nijanse poznate kao rosso di Verona i gradili su ih srednjevjekovni vladari.

KRVAVA ARENA  

 Tisuće ljudi umirali su u areni radi puke i krvave zabave.

Kriminalci, ratni zarobljenici i kršćanski mučenici svakodnevno su izvođeni na pijesak  kako bi se borili s nepobjedivim divljim zvjerima, a publika je, danas neshvatljivo, u tome uživala.

Građani željni gledanja krvi punili bi arenu koja je mogla primiti svo stanovništvo tadašnje rimske Verone, točnije 25 000 ljudi koji bi se smjestili u 44 reda amfiteatra.

Divlje zvijeri i gladijatori ulazili su s obje strane.

Ispod zemlje su se nalazili kavezi s lavovima, tigrovima i drugim zvjerima te labirinti prolaza.  

Danas je, na svu sreću, ovdje središte najpoznatijeg Opernog festivala na svijetu gdje se uz melodije Verdijevih opera u mislima prenesete u mirni, veseli i predivan svijet, dalek od krvave povijesti koja se odvijala na istom terenu prije manje od 2000 godina.

Unutrašnjost arene u potpunosti je očuvana, dok je vanjski stradao u potresima.

Po veličini je treća na svijetu odmah iza rimskog Koloseuma i Capuia kod Napulja, dovršena oko 30. godine.

VERONSKA OBITELJ KAO IZ SHAKESPEAREA   

Netrpeljivost, ratove i mržnju između veronskih obitelji najbolje je opisao Shakespeare u čuvenoj tragediji Romeu i Juliji.

Da je tome uistinu bilo tako dokazuje obitelj Scaligeri poznata i kao Della Scala, koja je vladala Veronom u 13. i 14. st.

U usponu prema vrhu i željom za najjačom moći onog vremena koristili su toliko okrutne planove i spletke da su bili poznati pod nazivom Morski pas (Mastino) i Veliki pas (Cangrande).

Državnim udarima su rušili vladu da bi osigurali vlast, nisu birali sredstva, ubijali su i vodili rat protiv grofova San Bonifacio.

Kad su se dočepali vlasti, postajali bi podesta (glavni sudac), pokazali su se kao pravedni, prosvjećeni vladari, a gradu su donijeli mir i prosperitet.

Nakratko jenjavaju borbe i supraništva veronskih obitelji.

 Osnivač vladajuće dinastije bio je Mastino I della Scala, koji je državnim udarom, a nakon poraza i smrti najvećeg veronskog tiranina Ezzelina da Romana, došao na vlast i postao poznat kao kapetan naroda i glavni sudac.

 Naslijedio ga je brat Alberto, a nakon njegove smrti sin Bartolomeo za čije vladavine se događa radnja romana Romea i Julije i najbolje prikazuje odnose veronski obitelji i njihovih međusobnih ratova.

Najjači i najuspješniji vladar ove obitelji bio je Cangrande I, koji je postao podesta početkom 14. st. kada je podijelio vladu i sam sebe nazvao ratnikom i princom.

Bio je zaštitnik Dantea, Petrarce i Giotte, koji su bili česti gosti na njegovom dvoru i u njemu je Dante napisao završni dio Božanstvene komedije „Raj“ koji je posvetio Cangrandeu I.

Vodio je uspješne ratove protiv Vicenze i Padove,  širio kontrolu nad ostale gradove, postao generalni kapetan, stekao titulu carskog vikara od Henrika VII i 1311. bio na vrhuncu  moći.

Nakon njegove smrti proći će sedam desetljeća kada ova obitelj gubi vlast u Veroni.

Scaligeri su obnovili zidove grada tijekom srednjeg vijeka i to je zadržalo veličinu grada do 20. stoljeća.  

JULIJINA KUĆA

Grad Verona kupio je 1905. kuću i gostionicu od obitelji Capello zahvaljujući sličnosti s Julijinim prezimenom u najpoznatijoj svjetskoj tragediji, Capuletti.

Ima tipične srednjovjekovne kule s dvorištem gdje su nekada živjeli trgovci začinima.

Grad je izjavio da je to Julijina kuća, iako ona nikada nije živjela u njoj, ali je postala svjetski poznata atrakcija svih zaljubljenih i onih koji će to tek postati.

Balkon na kojem je stajala Julija dok je govorila najpoznatiji monolog „Romeo, o Romeo, Zašto si Romeo?“ nije izvorno bio dio kuće, nego je za potrebe predstave bio pričvršćen na zid da bi se s njega mogla ukazati Julija, a današnji je napravljen od sarkofaga iz 17.st.

Dvorište je izvorno bilo veće.

Krajem 1960. na najboljem mjestu u dvorištu postavljena je brončana statua Julije, idealno mjesto za fotografiranje.

Uz sve poznate i nepoznate činjenice poput one da Shakespeare nikada nije posjetio Veronu i da Romeo i Julija nisu postojali, ovo mjesto i dalje ostaje najposjećenije u gradu, a balkon najfotografiraniji na svijetu.

To samo ukazuje na činjenicu da je tema ljubavi, čak i sa najtragičnijim krajem uvijek popularna, a grad kao što je Verona je cijelu priču savršeno ukomponirao u svoj veličanstveni veronski duh.

PISMA JULIJI

Legenda kaže ako dodirnete desnu dojku Julijina kipa to će vam donijeti sreću u pronalaženju prave ljubavi, a ako dodirnete lakat to znači plodnost.

Mladi danas pišu pisma Juliji tražeći ljubavne savjete, a odgovaraju im „Julijine tajnice“ koje pišu iz sobe na katu u Julijinoj kući. One su tim volontera koje odgovaraju na ljubavna pisma iz cijelog svijeta.

Još od 1930. primaju više od 5000 pisama svake godine od kojih ¾ šalju žene.

Na mnoštvu ceduljica u dvorištu turisti ostavljaju ljubavne poruke, a legenda kaže ako ostavite ime svoje ljubavi na ovom mjestu zauvijek ćete biti zajedno.

Tradicionalno se zaključavaju mnogobrojni lokoti sa imenima ljubavnika koji se vješaju na ogradu u stražnjem dijelu dvorišta, lijevo od kipa.

U Julijinom domu sobe su ispunjene namještajem iz 14. st. kako bi si posjetitelji mogli dočarati život u doba Romea i Julije.

Novopečeni parovi mogu platiti 5.000 eura i tu provesti prvu bračnu noć.

Na ovoj lokaciji snimljene su najljepše scene filma „Pisma Juliji“.

Kažu da su ljubav i Verona jedno te isto, stoga ne čudi što je ovo mjesto prepuno ljudi iz svih krajeva svijeta.

PRIČA O MOSTU SCALIGERO

Dvije godine trajala je izgradnja najvećeg veronskog srednjevjekovnog mosta Scaligero, zahvaljujući Bartolomeu II koji ga je napravio za slučaj bijega ukoliko bi se stanovnici pobunili protiv njegove tiranske vladavine.

Guglielmo Bevilacqua bio je pouzdanik na dvoru obitelji Scaligeri kojemu je pripala čast napraviti most.

Nakon odlično završenog posla je nagrađen mačem koji je pripadao Svetom Martinu.

Najzanimljivije je kada je na otvorenje mosta došao na konju glumeći slavu, a zapravo se osigurano za bijeg ukoliko bi se most srušio.

Iako se tada spasio od bijega, nešto kasnije, a nakon događaja kada je Antonio della Scalla ubio svog brata Bartolomea  II kako bi vladao sam, Guglielmo biva protjeran iz Verone, oduzeta mu je sva imovina i nikada se više nije vratio.

Nekada je most imao dvije kule, ali je lijeva kula srušena kada su u 18.st. francuske trupe poharale Veronu.

Godine 1945. nakon povlačenja Nijemaca bio je miniran i srušen u korito rijeke.

Koliko ga stanovnici Verone obožavaju najbolje pokazuje činjenica da su radi obnove mosta isušili korito rijeke na tom dijelu kako bi izvadili kamenje i strukturu mosta sa dna. Obnova je trajala tri godine i mostu je vraćen izvorni izgled.

Danas je najdraže šetalište stanovništva koji s njega promatraju zalaske sunca, gdje pogled seže sve do Alpa.

PIAZZA ERBE – TRŽNICA IZ ANTIČKOG DOBA

Glavni trg izuzetno je slikovit i bogat povijesnim strukturama, omiljeni dio grada u kojem sve vrvi životom.

 Predstavlja jednu od najstarijih tržnica na svijetu od 2000 godina.

U doba Rimljana ovdje se trgovalo travama, a danas je mjesto sa šarenim štandovima suvenira, hrane, voća i povrća, odjeće…

Mnogobrojne građevine zaokružuju trg među kojima i najveća građevina u Veroni  – Toranj Lambertti visok 84 m s kojeg se pruža predivan pogled na grad, sve do Alpa.

Trg je u potpunosti sačuvao srednjovjekovni izgled.

Masivni tornjevi i palače veronskih vladara Scaligerija koje su međusobno povezane renesansnim lukovima preuređivani su mnogo puta, ali ništa se u srži nije promijenilo.

Stup Svetog Marka s lavom na vrhu  simbol je venecijanske vlasti.

Fontana s figurom Madone od Verone zapravo je iz doba Rimljana i pretpostavlja se da simbolizira trgovinu.

Piazza Erbe u doslovnom prijevodu znači trg ljekovitog bilja.

Okolo tržnice načičkani su mnogobrojni kafići i restorani. 

 Zahvaljujući preciznoj gradnji Rimljana sve gradske ulice se u pravilnom rasporedu slijevaju na njega.

CRKVA MARIA ANTICA – GROBLJE MOĆNIKA

Mala romanička crkva u povijesnom središtu Verone ispunjena je sablasnim grobnicama obitelji Scaligeri.

Bila je to župna crkva najmoćnije veronske obitelji, koji su u dvorištu sagradili obiteljsko groblje.

Iznad ulaza u crkvu nalazi se grobnica Cangrandea I., Velikog Psa.

Dvije najljepše grobnice s gotičkim tornjevima pripadaju Mastinu II., Morskom Psu i Cansignoriju, Plemenitom psu i smatraju se najljepšim grobnicama europske pogrebne arhitekture.

Bliže zidu pokopan je Mastino, Morski Pas koji je utemeljio obitelj Scaligeri kada je  1260. izabran za gradonačelnika Verone.

Dva obiteljska moćnika, jedinstvena po tome što im imena nisu utemeljena na psima, počivaju na ovom groblju, to su Bartolomeo i Giovannio.

Groblje je okruženo željeznom ogradom koja izgleda kao ljestve zbog simbolične povezanosti s prezimenom najmoćnije veronske obitelji della Scala, što znači od stuba ili stubišta.             

Ove grobnice smatraju najljepšim primjerom gotičke umjetnosti u Italiji.

KOST PADNE AKO NIKADA NISTE RELKI LAŽ

Legenda kaže da će kitova kosti pasti na prvu osoba koja prođe kroz vrata, a NIKADA nije izrekla laž. Ovdje stoji već stoljećima.

Vjeruje se da je kitovo rebro i visi na srednjovjekovnim vratima Arco della Costa, ulazne točke između Piazza Erbe i Piazza dei Signori, neki kažu od 15. st.

U srednjem vijeku prolaz između dviju zgrada omogućavao je siguran život sucima i magistratima kako se ne bi miješali s „korumpiranim“ ljudima.

Ironično, jer su isti svakodnevno prolazili kroz vrata, iako se tvrdilo da će kost pasti na prvu nevinu ili istinitu osobu, to se nikada nije dogodilo.

Nitko ne zna sigurno kako je kitova kost dospjela u centar grada.

Neki kažu da je možda relikvija koju su Križari donijeli iz Svete Zemlje i prikazali ju kao zavjetnu ponudu.

Drugi vjeruju da je kost fosil prapovijesnog morskog gmaza pronađenog u planinama izvan Verone i obješen kao neka vrsta praznovjerne zaštite.

Postoje i oni koji tvrde da je kost suvenir koji su u Veronu donijeli vojnici koji su sudjelovali u Bitci kod Lepanta 1571.

Najvjerojatnija je hipoteza da je ovo bio makretinški trik ljekarne koja se otvorila na uglu. Tada se smatralo da prašak kitova ima ljekovita svojstva, pa su u tu svrhu lukavi vlasnici objesili kost.

Zanimljiva veronska legenda privlačna je svakom turistu, jer svatko pomisli da će upravo on biti prvi koji će ju srušiti.

 

SVETI ZENON NASMJEŠENI SVETAC I KOLO SREĆE

Zaštitnik Verone  Sv. Zenon je živio skromno i jednostavno, a da bi se prehranio lovio je ribe u rijeci Adige i samo od toga živio. Zato se smatra zaštitnikom ribara, a kako je dio života proveo u Africi i naučavao djecu o kršćanstvu, smatra se zaštitnikom novorođenčadi i djece koja uče govoriti i hodati.

Prema legendi je poslije rođenja ukraden i zamijenjen za drugo dijete.

Zenon je često govorio da se bori protiv đavola, te je u umjetničkim djelima prikazivan kako trči za demonima.

Pripovijest govori kako je Sv. Zenon jednog dana lovio ribu i vidio seljaka koji prelazi rijeku s konjem i kolima. Konji su se počeli propinjati i rzati, a Sv. Zenon je vjerovao kako je to djelo đavola koji želi ubiti sirotog čovjeka te je napravio znak križa i umirio konje. To se smatra njegovim prvim čudom.

Čudo s kraja 6. st. opisuje Sveti Grgur Veliki i navodi da je izlijevanjem rijeke Adige poplavljena cijela Verona i voda je došla do crkve, ali čudesno nije ušla unutra iako su vrata bila širom otvorena. Govori se o božanskom zagovoru Sv. Zenona koji ju je spasio.

Rođen 300., a umro 371.g., osmi je biskup Verone, porijeklom s Mauritanije poznat kao “crni biskup”.

Zaslužan je za izgradnju prve bazilike u Veroni u 4. st., na kojem mjestu je danas katedrala dovršena u 15. st.

Njegovo tijelo se čuva u kripti pod glavnim oltarom, a njegov mramorni kip na kojem je nasmiješeni svetac, neobično za crkvene kipove, smatra se jednim od najvažnijih ikona Verone!  Stanovništvo ga s ljubavlju naziva „smiješnim Sv. Zenonom.“.

Zenon je najčešće prikazivan s ribolovnim predmetima kao što su riba, štap za ribolov ili kao biskup koji drži štap za ribolov, mada postoji i tumačenje da je to simbol privlačenja ljudi na krštenje.

Prema romanu Romeo i Julija su se vjenčali u katedrali Sv. Zenona.

Zanimljivo je da se na fasadi kod rozete nalazi šest kipova koji prikazuju čovjeka koji pada, a potom se diže, što predstavlja uspone i padove u životu svakog pojedinca i s ovog mjesta potječe poslovica: „Kolo sreće se okreće“.

Iako se kalendarski nalazi na 12.04., u Veroni se blagdan sv. Zanona slavi 21.5.

SLAVOLUK GRADA

Arco Dei Gavi je napravljen od bijelog mramora, posvećen utjecajnoj rimskoj obitelji Gavia i nekad je prelazio glavnu rimsku cestu koja je vodila u grad.

U srednjem vijeku, kad je Verona ograđena zidinama, korišten je kao vrata grada.

Godine 1805. Napoleonove trupe su uništile grad i srušile slavoluk čije ruševine su se čuvale u areni.

Iako sam po sebi slavoluk predstavlja običan rimski spomenik kojih ima puno diljem svijeta, zanimljiv je upravo radi rekonstrukcije.

Godine 1932. pod vladavinom Mussolinija rekonstrukcija je bila u skladu s propagandom fašizma u Italiji koja je poticala da se Italija identificira sa carskom rimskom prošlošću.

Tada je odlučeno da ga se podigne na manje upadljivom mjestu gdje stoji i danas,  uz masovne zidine koje okružuju Castelvecchio.

Za obnovu se koristilo i originalno kamenje, a rekonstrukcija se bazirala na drvenom modelu slavoluka iz 16.st., napravljenom puno prije nego li je srušen.

Pretpostavlja se da su u bočnim nišama nekada bili kipovi obitelji Gavia.

PALLAZO DELLA REGIONE -PALAČA PRAVDE

Veličanstvena palača još od rimskog doba bilo je mjesto suđenja, a u doba venecijanske vlasti postaje središte Gradske uprave, građanskih i kaznenih sudova, zatvora, Veleučilišta za javne bilježnike i to je još i danas.

 Impozantan kompleks je kvadratnog plana i na ovo mjesto su građani Verone izuzetno ponosni.

T(r)IPS ZA VERONU

AGENDA DE VERONA predstavlja odlično napravljenu brošuru s opisanim znamenitostima što pogledati u Veroni i  planom grada, koju možete dobiti u turističkom uredu u centru grada, a nerijetko ju dijele i na ulicama. Dostupna je na nekoliko svjetskih jezika.

Ako ne govorite talijanski jezik možete se poslužiti engleskim, ali poznato je da Talijani njime slabo barataju, stoga će vam i najmanji pokušaj govorenja talijanskog ići u prilog, jer Talijani izuzetno cijene kad ih samo pozdravite na njihovom jeziku, a to svatko može naučiti. Jako su ljubazni i nasmiješeni spremni su izaći u susret za sve što ih upitate.

Za posjete crkvama potrebno je obući prikladnu odjeću, pokrivena ramena i duge hlače ili  haljine, čak i u vrijeme najvećih vrućina, jer mnogi na to zaborave pa ostanu pred vratima. Mi sa sobom u torbi uvijek nosimo veliku maramu za svaki slučaj, a koja smotana u rolicu ne zauzima puno mjesta.

Fotografiranje u većini crkava je zabranjeno, a ako se nađete kod nekog umjetničkog djela koje je u mraku, uvijek u njegovoj blizini postoji mjesto za ubacivanje kovanica kako bi se upalilo svjetlo koje ga osvjetljava, pa ga potražite.

Među svjetski poznatim delicijama koje dolaze iz Verone su pastissada de caval to je gulaš od konjskog mesa, zatim kuhana govedina sa umakom od sira i pappardelle pasta odnosno domaća tjestenina koja se u Veroni jede s grahom ili graškom.

Najpopularnija su crna vina Bardolino ili Valpolicella.

U kafićima je običaj da se ostavi napojnica u sličnom iznosu kao i kod nas.

Gdje god da se nađete u Italiji uvijek se naplaćuje pogled na znamenitost i što je vaš pogled bolji to je i račun veći.

Pušenje je zabranjeno u svim zatvorenim prostorima.

Verona je grad ljubavi, gdje je sve ljubav i sve je povezano s ljubavlju,  stoga ne čudi što se svatko tko jednom dođe toliko zaljubi u njene priče i dušu da se uvijek, ponovo vraća u njen zagrljaj.

Želimo vam puno putovanja, Veronu dodajte na svoju listu.

Hvala

I Sretan Put!

 

Pratite nas na društvenim mrežama kako ništa ne biste propustili.

0 0 vote
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments