PADOVA – ČUVENI GRAD SJEVERNE ITALIJE

PADOVA - ČUVENI GRAD SJEVERNE ITALIJE

Grad prognanog Dantea, govornica s koje je 20 godina podučavao Galileo Galilei, u kojem su „palača razuma“ i „kamen sramote“, mjesto radnje Shakespearove „Ukroćene goropadnice“.

Dvije svjetski poznate znamenitosti; kapela Scrovegni poznata po čuvenim Giottovim freskama sagrađena za lihvara iz sedmog kruga Pakla i slavna Bazilika Svetog Ante, najpopularnije svjetsko hodočasničko odredište.

Najstarije sveučilište u Italiji iz 1222. na kojem je diplomirala prva žena u Europi, davno prije nego što je ženama bilo dopušteno studirati i kružna predavaonica za studente medicine poznata kao Arena za anatomiju.

Najpoznatiji Cafe Pedrocchi, u centru grada, u vlasništvu ove obitelju još od 1831. nekada središte studenata i intelektualaca u kojem se mijenjala povijest, u svijetu poznat kao „Kafić koji nikada ne zatvara svoja vrata“.

Najstariji akademski botanički vrt na svijetu koji je UNESCO svjetska baština.

Jedan od najstarijih talijanskih gradova, udaljen 40-ak km od Venecije, s više od 200 000 stanovnika i preko 20 milijuna stranih turista godišnje u kojem ste neprestano okruženi arkadama i koji se zbog mnogobrojnih studenata smatra najživljim gradom sjeverne Italije.

KAPELA SCROVEGNI – LIHVAR IZ SEDMOG KRUGA PAKLA

Enrico Scrovegni podigao je ovu kapelu 1303. u nadi da će poštedjeti svog pokojnog oca od pakla i načinio ju je kao iskupljenje za njegovu dušu.

Njegov otac bio je na zlu glasu, poznati bankar s jako malim, lošim zajmovima i ogromnim, lihvarskim kamatama koje su ljude bacale u očaj, siromaštvo i bijedu od kojih se nikada ne bi oporavili.

Zlokobna praksa govorila je da će duša svakog koji ne vrati kamate, kao i duše njegovih najbližih završiti u paklu, što je za ljude onog vremena bilo užasavajuće.

Najveći udarac  Enrico je doživio kada je Dante dušu njegova oca smjestio u sedmi krug Pakla zajedno s najvećim zlom koje je hodalo po svijetu i na njega bacio vječno prokletstvo.

Tada Enrico odlučuje izgraditi kapelu  kao iskupljenje kod Boga za grijehe svog oca, stoga je njena arhitektura prilično obična, ali je unutrašnjost veličanstvena.

Mladi Scrovegni zatražio je usluge najcjenjenijeg umjetnika onog vremena Giotta kako bi ukrasio njenu unutrašnjost.

Nastaju veličanstvene, svjetski poznate Giottove freske, sa prizorima života Djevice Marije i  Kristova života nastale između 1303. i 1305., koje su imale jak utjecaj na razvoj europske umjetnosti.

Giotto je radio na kapelici u dobi od 36-38 godina. Imao je tim od 40 suradnika, a oni su izračunali da je potrebno 625 radnih dana za bojanje kapelice. Radni dan je značio dio freske koja se mogla oslikati prije nego što se žbuka osuši i više nije svježa.   

Zbog ograničenog broja ljudi potrebno je unaprijed rezervirati razgled unutrašnjosti kapele, a posjetitelji prije ulaska moraju 15 min provesti u tzv. „komori za dekontaminaciju“, nešto kao klimatizirana soba, za koje vrijeme se pušta film s objašnjenjima o ovoj veličanstvenoj kapeli, a sve kako bi se očuvale neprocjenjive Giottove freske.

PALAZZO DEL BO – FAKULTET SVJETSKOG GLASA

Nazvan je Il Bo što u prijevodu znači VOL iz razloga što je u 13. st. u blizini bila poznata četvrt s mesarima gdje se redovito trgovalo stokom i mesom, a neki podaci govore da je na ovom mjestu bila i gostionica imena „Il Bo“.

Godine 1405. Francesco, nasljednik obitelji Carrara, najimućnije obitelji i gospodara Padove, darovao je mesarima jednu zgradu za mesarsku zadrugu, a oni su mu zauzvrat osigurali redovitu opskrbu mesom. Unutar palače nalaze se ostaci ovih građevina.

Početkom 16. st. u tadašnjoj renesansnoj palači koja se koristila kao ljetnikovac osnovan je najpoznatiji medicinski fakultet na svijetu.

Renomirani znanstvenici iz Bologne tražeći veću intelektualnu slobodu, zaposlili su na njemu  najveće talijanske mislioce onog vremena poput Kopernika, Galilea i Casanove.

Govornica s koje je čuveni Galileo Galilei 20 godina držao predavanja čuva se u unutrašnjosti zgrade.

Na ovom sveučilištu diplomirala je Elena Lucrezia Cornaro Piscopia prva žena na svijetu koja je stekla doktorat filozofije 1678., puno prije nego što je ženama bilo dopušteno studirati. Njen kip nalazi se na stubištu.

Svjetski poznata kružna predavaonica za medicinu najstarija je na svijetu iz 1594., poznata kao Arena za anatomiju ili prvo kazalište anatomije na svijetu.

Za obići ovo velebno sveučilište postoje 45 minutne vođene turističke ture.

PALAČA RAZUMA I KAMEN SRAMOTE

Na središnjem trgu u Padovi smještena je Palača razuma (Palazzo della Ragione) jedan od simbola grada s najvećom srednjevjekovnom dvoranom na svijetu.

Stanovništvo Padove naziva ju Salon kao „salon za sjedenje“ i predstavlja jedan od najvećih natkrivenih prostora ikada stvorenih u talijanskoj arhitekturi.

Sagrađena 1218. služila je kao sudnica i gradska vijećnica.

U požaru 1420. palača je bila teško oštećena, a originalne Giottove freske uništene, pa se odmah krenulo u preuređenje.

Tada su tri originalne sobe spojene kako bi se napravila jedna golema dvorana, a preuređenje je povjereno Bartolomeu Rize, stručnjaku za brodogradnju i upravo zato krov palače podsjeća na trup broda.

Dvorana je duga 80 m i široka 27 m, a prekrivena je drvenom strukturom koja je visoka gotovo 30 m i svojom veličinom oduzima dah.

Uređena je s 333 freske s astrološkim temama, mjesecima u godini, zodijačkim znakovima i sezonskim poslovima. Giottove freske u požaru su potpuno uništene, a današnje freske djelo su ne tako poznatog umjetnika Nicole Miretta.

Zanimljivo je što se u donjem redu nalaze likovi sa životinjama pod kojima su sjedili suci i javni bilježnici za vrijeme suđenja.

To je imalo odličnu svrhu, jer su oni kojima je trebalo biti suđeno dobivali karticu sa životinjskim simbolom koja je ukazivala na mjesto gdje će sjediti sudac koji je bio dodijeljen predmetu.

Na taj način su nepismeni ljudi jednostavno mogli pronaći svog suca orijentirajući se prema životinji na slici.

U dvorani se nalazi i KAMEN SRAMOTE na koji bi osuđeni ljudi bili upućeni i izloženi ruganju građanstva, prije nego su bili poslani u izgnanstvo.

Ogroman DRVENI KONJ izrađen je za procesiju tijekom padovanskih svečanosti po uzoru na Donatella i smješten je u dvorani.

Zanimljivo je da na podu dvorane postoji crna i bijela traka, što ukazuje da kroz Padovu prolazi 12. meridijan.

U prizemlju zgrade su brojni dućani gdje se prodaje meso, sirevi, peciva, slatke delicije i tradicionalni talijanski kafići.

Prolaz Volto della Corda u doslovnom prijevodu znači Prolaz konopa i predstavlja mjesto gdje su varalice i dužnike kažnjavali tako da su ih bičevali trakama od konopa.

U središtu trga nalazi se najslikovitija tržnica grada Piazza della Erbe sa preko 70 štandova s voćem i povrćem, koja radi svako jutro od ponedjeljka do petka i cijeli dan u subotu.

U ranim večernjim satima postaje mjesto s mnogobrojnim kafićima koji iznose svoje stolove ravno na pločnik.

Tada trg ispune studenti, turisti i svi dobronamjernici koji dolaze na aperitiv, spritz i finger food i ovo živopisno mjesto prepuno sadržaja postaje odredište koje je nezaobilazno za posjetiti dok boravite u Padovi.

KANAL BRENTA OD VENECIJE DO PADOVE

Kada je mornarica Venecije u 15. st. počela slabiti, bogate venecijanske obitelji počele su kupovati poljoprivredna zemljišta u kopnenom dijelu pokrajine Veneto.

Počela je izgradnja prekrasnih vila uz kanale od Venecije do Padove, ispočetka kao ljetnih rezidencija u kojima bi se plemstvo moglo zabaviti i odmoriti.

Kompetitivnost je bila na visokom nivou jer je svatko htio napraviti vilu bolju od susjedove, pa su uzimali najbolje arhitekte i umjetnike onog vremena koji su bivše poljoprivredne predjele uz kanale pretvarali u luksuzni smještaj i plesne dvorane.

Naviglio del Brenta, prirodni je kanal koji povezuje Padovu i Veneciju i služio je kao glavna prometnica za putovanja i trgovinu.

U Padovi je dugačak 36 km i uz njega su podignute prekrasne vile, od kojih su tri otvorene za javnost: Villa Forscari, Villa Pisani i Villa Mira, do kojih se može doći motornim čamcem i malim kruzerom s vodene, ili autobusom s kopnene strane.

KIP GATTAMELATA – PRVA KONJIČKA STATUA NA SVIJETU

Smrt vojnika plaćenika koji se borio za Mletačku Republiku trajno je obilježila njegova obitelj koja je zatražila da se u njegovu čast napravi skulptura 1443.

Nastaje prva renesansna statua konja i vojnika na cijelom svijetu  preteča svim budućim sličnim skulpturama.

Autor je Donatello kojega je ovo djelo proslavilo i zahvaljujući kojem postaje poznat.

Konj stoji na vrhu dvaju lažnih vrata koja simboliziraju vrata u podzemlje.

Gattamelata u doslovnom prijevodu znači „Medena Mačka“.

Ovo je najveći spomenik takve veličine od vladavine Rimskog Carstva.

Smješten je u blizinu ulaza u baziliku Sv. Ante i može se svakodobno pogledati.

BAZILIKA SV. ANTE – SIMBOL PADOVE

Najpoznatija građevina Padove i jedna od najraskošnijih kršćanskih crkava na svijetu poznata je pod nazivom Il Santo i svake ju godine posjeti više od pet milijuna hodočasnika.

Gradnja je započela 1232. kako bi se u nju mogli smjestiti ostaci pokojnog franjevca Sv. Ante koji je umro 13.06.1231.

Od relikvija je u potpunosti sačuvan samo jezik, dio čeljusti i svečev plašt.

Njegov grob je lako uočljiv jer su uz njega obješene mnogobrojne zahvale i fotografije ljudi koji su preživjeli teške bolesti i nesreće, a koji su se uzdali u svečev zagovor kod Boga.

Unatoč mišljenju da je Sv. Ante Padovanski zaštitnik Padove to zapravo nije tako, jer je on zaštitnik Portugala i Lisabona u kojem je rođen.

Bazilika je trobrodna sa sedam bizantskih kupola, a iako je gradnja započela 1232. kroz stoljeća se nadograđivala i obnavljala pa su se mijenjali stilovi gradnje, fasada je romanička, lukovi gotički, kupole bizantske, a dva zvonka nalikuju na minarete.

Oltar je neprocjenjive vrijednosti i napravio ga je Donatello sredinom 15.st. Ukrašavaju ga sedam kipova i 22 reljefa koja prikazuju čuda Sv. Ante, a najpoznatiji je reljef Kristova utjelovljenja, jedini napravljen u vapnencu.

Čuvenu fresku „Raspeće“ iz 14. st. izradio je Altichiero da Zevio i smještena je na oltarnom zidu.

Najzanimljivija je kapela Gattamelata u kojoj je grob zapovjednika Erasma da Narni, napravljen po narudžbi njegove obitelji, čiji lik je ovjekovječio Donatello u prvoj svjetskoj skulpturi vojnika na konju koja se nalazi ispred bazilike.

Tura se završava posjetom prekrasnoj klaustri, samostanskom dvorištu iz 15.st. gdje se u sredini nalazi božanstveno stablo magnolije iz 19.st.

Jedna od najvećih kršćanskih procesija na svijetu održava se u Padovi svake godine 13.06. uz prisustvo tisuće hodočasnika iz cijeloga svijeta.

KAKO JE FERNANDO POSTAO SV. ANTE?

Kad su poznati lisabonski plemići Martin  i Marija dobili sina 1195. nisu ni slutili da će Fernando Martins de Bulhões postati najslavniji sljedbenik Franje Asiškog i steći ugled čudotvorca.

Roditelji mu nisu bili bogobojazni kršćani, najviše su ulagali u njegovo školovanje u nadi da će steći ugledno svjetovno zanimanje.

No, mladi Fernando s 15 godina osjeća poziv na službu Bogu i odlazi u obližnji samostan.

Kako je jako nedostajao svojim roditeljima oni ga neprestano posjećuju što ga ometa u molitvi, pa mladić traži da ga premjeste što dalje od kuće kako bi se u potpunosti mogao posvetiti Bogu i odlazi u Coimbru.

Tu dolazi do prekretnice u njegovu životu kada glavni svećenik Don Pedro donosi u samostan ostatke petorice misionara iz reda sv. Franje koja su poginula mučeničkom smrću u Maroku.

Odlučuje postati franjevački redovnik i misionar u Africi i uzima ime Ante prema sv. Anti Pustinjaku.

Silno je želio otići u Afriku i Maure poučavati kršćanstvu pa je klečeći molio glavare samostana da ga puste.

Kad su oni pristali, isti čas se ukrcao na brod s još nekolicinom braće i otišao, ali čim je stupio na afričko tlo i počeo propovijedati, razbolio se i morao se vratiti.

Brod s kojim se vraćao zapao je u veliko nevrijeme i umjesto u Španjolsku otpuhan je na Siciliju.

Kroz četiri mjeseca plovidbe Ante se jako razbolio, oslabio i fizički propao, izgledao je boležljivo i neuko pa je morao moliti glavare crkve da ga prime makar na najniže poslove.

No, sve promijenilo kada je jedan gvardijan u samostanu Forli rekao Anti neka održi uvodni govor na skupštini svećenika.

Iako je bio dobro obrazovan i inteligentan, nikada se time nije isticao nego je živio skromno i pokorno, ovakav poziv za njega je bila velika čast.

Počeo govoriti rječito i učeno i toliko zadivio sve prisutne da je odmah imenovan propovjednikom u Romagni. Za njega je čuo Sv. Franjo i dao mu punomoć da propovijeda po cijeloj Italiji. 

Govorilo se da ga je Bog stvorio za propovjednika, jer je imao jak i ugodan glas i izvrsnu pamet da je mogao shvatiti Sveto Pismo kao nitko do tada i živio je Evanđelje.

Postaje omiljeni propovjednik onog vremena, na mise su dolazile tisuće ljudi pa počinje održavati bogoslužja pod vedrim nebom na kojemu su mnogi bili svjedoci njegovih čuda.

Otišao je u Rim po Papin blagoslov i tamo boravio 4 mjeseca. Na povratku u Padovu jako se razbolio i 13.06.1231. umro u 36. godini.  

Njegova braća trenutno su odlučila da ga se pokopa u Padovi u tadašnjoj crkvi, a kako ga je papa već slijedeće godine proglasio svetim, počinje izgradnja crkve u čast njegova života. Na mjestu nekadašnje crkve danas je Bazilika Sv. Ante Padovanskog.

Kako se crkva stalno dograđivala tako je vezan i događaj kada je 1263. Sv. Bonaventura došao na posvećenje novih prostorija i dao nalog da se otvori lijes u kojem je bilo tijelo sveca. Svi su ostali začuđeni kada su vidjeli da je tijelo istrunulo, a ostao čitav samo jezik, koji je imao prirodnu boju i koji se danas čuva u bazilici kao relikvija. To je povezano upravo s njegovim darom govora i propovijedanjem i smatra se čudom. 

Iz razloga što se njegovi posmrtni ostaci nalaze u Padovi poznat je kao Sv. Ante Padovanski, dok je u Portugalu poznat kao Sv. Ante Lisabonski.

U umjetnosti je prikazan s knjigom, srcem, plamenom, ljiljanom, a najčešće s djetetom Isusom.

S Isusom upravo zbog događaja kada mu je jedan čovjek dao sobicu da prenoći i kad ga je usred noći kroz prozor ugledao kako u molitvi razgovara s malim Isusom, pa ostao u čudu, a Sv. Ante ga je zamolio da nikome ne govori što je vidio dok god je on živ, što je čovjek poslušao i razglasio to tek nakon njegove smrti.

Smatra se zaštitnikom siromašnih i male djece.

Njegov spomendan slavi se u Rimokatoličkoj crkvi 13.06.

ORTO BOTANICO DI PADOVA – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U EUROPI

Prvi akademski botanički vrt na svijetu iz 1545. najstariji je u Europi.

U početku je služio za naučna istraživanja i to kao vrt s biljkama koje su bile potrebne obližnjem medicinskom fakultetu.

Danas posjeduje važnu kolekciju rijetkih biljaka i prvu palmu iz 1545.

Park nije previše mijenjan kroz stoljeća tako da sadrži većinu originalnog izgleda.

U njemu se uzgajao prvi krumpir u Italiji 1590. i prvi suncokreti.

  1. uvršten je na listu UNESCO Svjetske baštine.

NAJPOZNATIJI KAFIĆ NA SVIJETU

Caffe Pedrocchi, smješten u centru Padove poznat je kao „Kafić koji nikad ne zatvara svoja vrata“.

Sredinom 18. stoljeća povećala se potrošnja kave, a zahvaljujući europskoj buržoaziji i ceremoniji ispijanja kave započela je era otvaranja prvih kafića.

U dobi od 14 godina mladi Francesco Pedrocchi, 1760.,  počeo je raditi kao konobar u tadašnjem najpoznatijem kafiću u Padovi „Pietro Zingo“. Grad je tada brojao 40-ak kafića. Bio je inteligentan, sposoban i vrijedan pa je nakon Zingove smrti odlučio otvoriti vlastiti kafić, što je uspio za doček Nove 1772. Godine.

U početku je to bio mali prostor otvoren u gradskoj žili kucavici i najljepšem dijelu grada blizu sveučilišta, tržnice i glavnog trga, što je bio pun pogodak.

Nakon gotovo 30 godina vlasništvo je predao svom sinu Antoniu koji je svojom sposobnošću počeo kupovati susjedne zgrade kako bi stvorio jedinstveni kafić po uzoru na Bečke kafiće, jer je Padova u to vrijeme bila pod Austrijom.

Nastaje fantastičan Caffe Pedrocci otvoren 1831. kojemu je misao vodilja bila da postane najljepši kafić na svijetu.

Legenda kaže da su ljudi vjerovali kako je mladi Antonio, otkupivši okolne zgrade i prilikom iskapanja temelja pronašao drevno, skriveno blago, koje ga je učinilo bogatim. Istina ili ne, u svakom slučaju postoje rimski ostaci pronađeni na ovom mjestu koji se mogu pogledati u Muzeju Eremitani.

Nakon Antonijeve smrti kafić nasljeđuje njegov posvojeni sin Domenico koji ga je oporučno ostavio gradu Padovi i naveo da se grad ima brinuti za kafić i održavati ga kao ustanovu.

U vrijeme dva svjetska rata povremeno je zatvaran, a ponovo je otvoren 22.12.1998.

Ovo mjesto je od najranijih godina bilo poznato kao „KAVA BEZ VRATA“ jer je do 1916. bio otvoren i danju i noću.

Arhitekt Jappelli imao je težak zadatak jer je morao sve fasade okolnih zgrada učiniti jedinstvenom cjelinom, a sve su bile različitih stilova gradnje, ali je nakon dugotrajnog posla mladi arhitekt uspješno izvršio zadatak i stvorio nevjerojatan prizor.

Mnogi intelektualci s oduševljenjem su dolazili u najpoznatiju gradsku kavanu među kojima i francuski pisac Stendhal koji ga je opisao kao „Jednostavno najbolji na svijetu“, što svatko tko danas dođe u njega može potvrditi.

SOBE U BOJAMA TALIJANSKE ZASTAVE

Povijesne sobe u prizemlju obojane su u zelenu, bijelu i crvenu boju u znak poštovanja talijanske zastave.

Napravljene su za svaki sloj društva.

Zeleni salon rezerviran je za studente koji mogu ostati koliko žele, voda i WiFi su besplatni i  nosi naziv čekaonica. U njemu se možete zaustaviti bez kupnje ičega.

Crveni salon je središnji, pravi kafić s tipičnim talijanskim, povijesnim barom, u kojem povremeno sviraju vrhunski pijanisti.

Bijeli salon služi kao bistro i restoran gdje se može ručati i večerati. Tijekom revolucije Risorgimento kada su austrougarski vojnici 08.02.1848. napali kavanu i pucali u studente koji su se pobunili protiv njihove vladavine možete vidjeti izvorne metke na zidovima ovog salona.

Na katu se nalazi Piano Nobile uz još deset soba koje su ukrašene u različitim stilovima i Muzej Risorgimento.

KAVA PEDROCCHI je originalna kava s potpisom kuće. Predstavlja vrući espresso u velikoj šalici s hladnim preljevom pjene od mlijeka i mente, zbog čega je pjena zelene boje i posipa se kakaom u prahu. Kako se pravi to je ipak tajna domaćina.

Upravo ova kombinacija kave i metvice nadahnula je stvaranje svjetski poznatih linija proizvoda u kojima su ta dva sastojka protagonisti.

Sveučilišni profesori i studenti, intelektualci i umjetnici, ispijali su kave i rješavali probleme svijeta, a redovni gosti su bili Maxim Gorky, Stendhal, Lord Byron.

GOST JE UVIJEK U PRAVU

Cafe Pedrocchi imao je osebujan  način tretiranja kupaca.

Cijene nisu bile velike, a poznata je činjenica da ste jednostavno mogli reći koliko imate novaca kod sebe i za tu svotu dobiti odličan obrok, bez obzira na cjenike.  

S druge strane svatko je mogao sjesti za stol bez naručivanja te ostati čitati knjige i novine.

Žene su redovito dobile darove i cvijeće, a u slučaju nagle kiše, kupci su besplatno mogli posuditi kišobran.

“Cafe Pedrocchi” ime je prvih od šest novina koje su dobile ime po kavani. 

Vlasnik Antonio Pedrocchi bio je među prvima koji su ugradili plinska svjetla.

Unutrašnjost kafića pravi je spoj klase i elegancije, fantastično i najposjećenije mjesto u Padovi, koji zbog bogate povijesti i odličnog odnosa prema gostima zaslužuje titulu TOP odredišta grada i simbola Padove.

DANTE ALIGHIERI – TRAGIČAN ŽIVOT NAJVEĆEG PJESNIKA

Vrhunski talijanski pjesnik (il Sommo Poeta) rođen u Firenzi, dio svog života proveo je u Padovi.

Majka Bella je umrla prije njegovog 10 rođendana, otac je uskoro doveo maćehu, koja je imala dvoje djece pa mali Dante nenadano dobiva brata i sestru.

Ljubav svog života, Beatrice Portinari, je kao devetogodišnjak ugledao na ulici i zaljubio se na prvi pogled. Često ju je susretao, razmijenjivao poglede i pozdrave, a zapravo ju nikada nije upoznao niti s njom razgovarao.

Slavna Beatrice odigrala je presudnu ulogu u njegovom stvaralaštvu. Bila je ideal ljubavi koju je uzdizao do nadzemaljskog i božanskog. Govorio da je sretan onaj koji može posvjedočiti njenoj ljepoti. Često ju spominje u sonetima i postala je vođa njegove duše prema Bogu.

Kada je Beatrice umrla od kuge 1290. Dante je bio potpuno slomljen. Slijedećih 30 godina živio je gorki život. Nikada se nije oporavio.

Kako su se u ono doba dogovarali brakovi, ovaj običaj nije zaobišao niti Dantea. S  12 godina dogovoren je brak sa Gemmom di Manneto, za koju se kasnije, unatoč beskrajnoj ljubavi za Beatrice, oženio. Dante i Gemma imali su četvero djece.

Nije poznato puno o njegovom obrazovanju, ali se pretpostavlja da je studirao poeziju, politiku i književnost, što ga je inspiriralo u kasnijoj karijeri.

Kad je imao 18 godina, zajedno sa još četiri istomišljenika stvara najvažniji književni pokret 13.st. u Italiji, Dolce Stil Novo ili „slatki, milozvučni, ljupki novi stil“ kojem je glavna tema ljubav.

Dante postaje farmaceut, a kako bi mogao postati član javnog ureda i baviti se politikom, jer bez položaja to nije mogao postati.

Pokušavao je objediniti 14 talijanskih dijalekata kako bi stvorio jedinstveni književni talijanski jezik.

Kada je 1302. napao firentinske vlasti trajno je prognan iz Firence i nakon gubitka majke i Beatrice, doživljava novu životnu tragediju.

Ogorčen progonom iz voljenog grada u djelu „Komedija“ razotkriva sve iz onog vremena, ne štedeći pri tome ni vlasti, ni crkvu, ni biskupe. Otkriva njihove strasti i poroke, razočaran što je Firenca mijenjala zakone kako joj se sviđa, za sebe govori da je Firentinac rodom, a ne po običajima.

Nikada nije prežalio što se nije vratio u rodni grad, jer mu je bilo zapriječeno lomačom ako se ikada vrati u općinu Firence.

Najveće književno djelo svih vremena piše u progonstvu, u 14.233 retka, prolazeći kroz Pakao, Čistilište i Raj.

Ispočetka se zvala „Komedija“ da bi joj Boccacio, 200 godina kasnije, dodao naziv „Božanstvena“ i prvi put je tiskana 1555.

Nekoliko godina progonstva živi u Padovi.

Umro je na putu prema Veneciji u dobi od 56 godina. Vjeruje se da se u njoj zarazio malarijom.

Firenca je na kraju požalila zbog Danteova progonstva i tražili su da se njegovi ostaci vrate i polože u Baziliku Santa Croce u kojoj su napravili grobnicu s natpisom „Poštovanje najuzvišenijem pjesniku“, ali ista je i dalje prazna, jer je njegovo tijelo pokopano u Ravenni.

Općina Firenca se 2008. službeno ispričala zbog protjerivanja Dantea 700 godina ranije.

Koliko su ljudi onog vremena ozbiljno shvaćali Danteovo remek djelo najbolje dokazuje veličanstvena kapela Scrovegni podignuta od sina za otkup duše njegova oca iz sedmog kruga Pakla.

NA KRAJU

Jedan od najstarijih gradova sjeverne Italije sa bogatom poviješću svakom putniku oduzima dah i predstavlja jedinstveni doživljaj, bilo da šećete njegovim ulicama ili samo popijete kavu u svjetski poznatoj kavani, s mislima o najpoznatijem pjesniku i svecu, okruženi tisućama studenata, živahan grad koji nikog ne ostavlja ravnodušnim, predstavlja TOP destinaciju dok boravite u Italiji.

Želimo vam puno putovanja, Padovu dodajte na svoju listu.

Hvala

I sretan put!

Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ne biste ništa propustili 

0 0 vote
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments