UPOZNALA SAM MALALU

UPOZNALA SAM MALALU

MALALA najmlađa dobitnica Nobelove nagrade za mir i moj susret s njom

Naša draga Ira, članica tima I Sretan Put! doživjela je predivan, jedinstveni susret s Malalom u Sydneyu, koji s radošću dijelimo s vama.

Svi vi dragi ljudi koji pratite našu stranicu i čitate naše blogove vjerojatno znate da je naša priča započela upravo kad se Ira, starija kći i sestra, odselila u Australiju kojim povodom smo počele pisati blogove, kako bi zauvijek ostale povezane našom najvećom strašću, a to su putovanja.

Zajedno smo putovale cijeli život, a kako bi premostile nastalu udaljenost i vremensku razliku i ostale zauvijek povezane nastavile smo dijeliti priče s putovanja, inspirirane svakom novom fantastičnom destinacijom u različitim kutovima naše Planete koju smo obišle i onda se rodila ideja da sve s ljubavlju podijelimo s vama.

Da je Ira je vizionarka u pravom smislu riječi najbolje svjedoči njena priča kada je s jednim koferom i srcem punim entuzijazma, na pragu 23 godine, otišla u najudaljeniju zemlju naše Planete, u kojoj nikog nije poznavala i gdje je sve drugačije od života kakav je imala, vozi se i hoda lijevom stranom, godišnja doba su suprotna od naših, a zvijezde na nebu poslagane drugačijim rasporedom.

Upisati fakultet u zemlji o kojoj čak niti literature u Gradskim knjižnicama nema dovoljno već nekoliko dokumentaraca na Internetu, uistinu je dio njene vizionarske misije, snova i goruće želje za nadahnućem, a nama dolazi kao potvrda da što god um može zamisliti to može i ostvariti i da snovi postaju stvarnost.

Ira je već dvije i pol godine u predivnoj Australiji koju mi zovemo Rajem na zemlji s visokim životnim standardom, otvorenim, srdačnim ljudima i beskrajnim mogućnostima da se ostvariš kao osoba i živiš ispunjen i bogat život.

Stoga smo sve tri članice tima I Sretan Put! zauvijek zahvalne što imamo prilike tome svakodnevno svjedočiti i naša poruka TEBI koji ovo čitaš je

Sanjaj i maštaj VELIKO, jer snovi postaju stvarnost, ako dovoljno jako želiš!

UPOZNALA SAM MALALU

Australija je prepuna divnih priča o čemu svjedoči i najljepši susret u životu koji se dogodio jučer kada je Ira upoznala Malalu, prekrasno ljudsko biće i najmlađu dobitnicu Nobelove nagrade za mir na svijetu.

Susresti Malalu izaziva strahopoštovanje do te mjere da cijelo tijelo zadrhti, da si istovremeno preplavljen osjećajima i prepun dojmova, jer odjednom postaneš svjestan da takvo prekrasno ljudsko biće postoji među nama, pravi i istinski uzor u istini, ljubavi i iskrenosti. U njenoj blizini jednostavno ostaneš bez misli i riječi.

Ira je posvjedočila za sve nas koliko je ova malena, sada 21 godišnja žena, prekrasna, koliko snage i ljepote ima u njenoj duši, koliko je snažna i jaka, zrači mirom i samouvjerenošću, ali u ničemu nije toliko jaka kao u svojoj SKROMNOSTI.

Djevojčica iz Pakistana u koju su pucali talibani kada joj je bilo 15 godina i koja je u dobi kad su mnogima važne nebitne stvari, pisala potpuno drugačiji dnevnik, osviještena važnosti olovke i knjige, postigla je da se njen glas prolomi Planetom.  

Kaže da ju neki ljudi zovu djevojčicom u koju su pucali talibani ili djevojčicom koja se borila za svoja prava na obrazovanje, a kaže Malala da ju braća još zovu „sestrica koja ih nervira“,

ona je jasna u svojoj poruci svijetu

da se sva djeca školuju,

da žene imaju jednaka prava

i da mir bude u svakom kutku svijeta,

koju poruku promiče pri svakom susretu, pa je tako i Ira svjedok njene ustrajnosti u misiji.

MALALA

U inspirativnom i svom prvom govoru nakon izlaska iz bolnice mala djevojčica poslala je najsnažniju poruku svijetu i svojom hrabrošću i snagom postala glas koji nas poziva djelujemo.

Prvo se zahvalila Bogu kojem smo svi jednaki i svima koji su se molili za nju da se oporavi kao i tisućama ljudi koji su joj nakon ranjavanja poslali čestitke iz svih krajeva svijeta.

Ovo je njeno naslijeđe:

„Malalin dan nije MOJ dan, to je dan svakog djeteta, svake djevojčice i dječaka, žene i muškarca, koji su digli svoj glas tražeći svoja prava.

Kad su mi 09.10.2012. talibani pucali u lijevu stranu glave, kao i u moje prijatelje, mislili su da će nas taj metak ušutkati, nisu uspjeli.

Iz te tišine čule su se tisuće glasova, slabost, strah i beznađe su umrli, a snaga, moć i hrabrost su se rodili!

Ja sam ista Malala, moje ambicije i snovi su isti, nisam protiv nikoga, niti govorim o osveti protiv talibana ili bilo koga, ovdje sam da govorim o pravu na obrazovanje koje pripada svakom djetetu.

Kad sam imala 10 godina gledala sam kako je uništeno 400 škola i kako je djeci onemogućeno školovanje, tada sam shvatila da imam samo dvije opcije, Da šutim i budem ubijena, ili Da progovorim i budem ubijena. Ja sam progovorila.

Ja pričam svoju priču ne zato što je jedinstvena, jer ona to nije, ovo je priča mnogih djevojčica i dječaka i ja govorim u ime svih njih.

Nasljeđe koje sam dobila od Isusa Krista, Muhameda, Bude, Martina Luthera Kinga i Nelsona Mandele je takvo da ja, da mi i daju pušku, ne bih mogla pucati u čovjeka koji me je ranio i želio mi smrt.

Ovo je oprost koji sam naučila od njih kao i od Majke Tereze i Gandhija, opraštanje koje sam naučila od svog oca i svoje majke, jer ovo mi govori moja duša, budi mirna i voli sve ljude.

Kad shvatimo koliko je svjetlo važno u tami, tada shvaćamo koliko je glas važan u tišini.

Olovke i knjige su važnije od oružja, pero je jače od mača.

Sve vlade neka se bore protiv agresija bilo koje vrste, sve zajednice neka budu tolerantne i odbace predrasude, neka osiguraju slobodu ženama da napreduju, pozivam sestre širom svijeta da budu hrabre i prihvate snagu koju nose u sebi.

Nitko nas ne može zaustaviti. Mir, obrazovanje i jednakost za sve ljude.

Donijet ćemo promjenu, jer vjerujemo u moć naših riječi, jer naše riječi mogu promijeniti cijeli svijet, jer smo svi zajedno ujedinjeni u ovom cilju.

Ne zaboravimo da milijuni pate zbog siromaštva, nepravde i neznanja, milijun djece ne pohađaju škole, naše sestre i braća čekaju svjetlu budućnost.

Znanje je moć koju možemo dobiti na ovom svijetu.

Jedno dijete i jedan učitelj, jedna knjiga i jedna olovka mogu promijeniti svijet.

Obrazovanje je najvažnije i obrazovanje je PRVO.“

Primivši Nobelovu nagradu posvetila ju je svoj djeci koja žele obrazovanje, djeci koja žive u ratnim strahotama, djeci koja žele promjenu.

-Čovjek se stalno razvija i mijenja, a ovaj veličanstveni susret s najskromnijom, a najjačom osobom koju sam ikad upoznala jednostavno se urezao u moj genetski kod i potakao me na novi rast i razvoj na mom putu samospoznaje – govori Ira.

ZAHVALNOST

Dragi ljudi iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije i svi koji razumijete ovaj jezik, svi mi sada možemo biti zahvalni što imamo priliku školovati našu djecu, pružiti im mogućnost razvoja na njihovom putu ostvarenja, zahvalni zato što mogu u miru pohađati osnovnu i srednju školu i izabrati fakultet koji žele, jer milijuni djece na svijetu nemaju takvo obilje i milijuni djece još ne znaju ni pisati, ni čitati.

Milijuni djece provode svoje djetinjstvo u tvornicama, mnoge djevojčice se udaju prije nego li uđu u pubertet, mnoga djeca ginu u ratu, a mi možemo dati krila svojoj djeci i vjetar u leđa svima koji ga trebaju, govoriti lijepo jedni drugima, nadahnuti i inspirirati jedni druge i biti zahvalni i svjesni bogatstva u kojem živimo.

Mi stariji, kao najveći učitelji svojoj djeci, naučimo ih da budu dobri ljudi, da odbace predrasude i vole istinski, malom kapljicom mira iz svojih usta gasimo požare nemira u svijetu oko nas, odradimo svoj dio posla, budimo ustrajni u svojoj misiji i obrazujmo naše duše, jer smo SVI POVEZANI božanskim nitima i nikakve granice, ni vrijeme, ni udaljenost, ne postoje.

Nek’ nam susjed postane brat, a prolaznik sestra, postanimo svjetlo koje hoda mrakom i palimo male krijesnice sreće u svakom ljudskom biću.

U našem i Malalinom duhu svima poručujemo tri riječi:

Putovanje, olovka i knjiga

Hvala

I Sretan Put!

Pratite nas na našim stranicama kako ne biste ništa propustili!

0 0 vote
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments