Kako je izgledao susret s najmlađom dobitnicom Nobelove nagrade za mir na svijetu i poruke jedinstvene i neponovljive Malale

Naša draga Ira, članica tima I Sretan Put! doživjela je predivan i jedinstven susret s Malalom u Sydneyu, koji s radošću dijelimo s vama.

Svi dragi ljudi koji pratite našu stranicu i čitate naše putopise znate da je naša priča započela upravo kad se Ira, starija kći i sestra, trajno preselila u Australiju.

Zajedno smo putovale cijeli život, a kako bi premostile nastalu udaljenost, vremensku razliku i silno nedostajanje naše Ire počele smo pisati putopise s različitih odredišta koje smo posjetile kako bi zauvijek ostale povezane našom najvećom strašću, a to su putovanja i odlučile sve to s ljubavlju podijeliti s vama.

Da je Ira je vizionarka u pravom smislu riječi najbolje svjedoči njena priča kad je na pragu 23 godine, potpuno sama, s jednim koferom i srcem punim entuzijazma otišla u najudaljeniju zemlju naše Planete, u kojoj nikog nije poznavala i gdje je sve drugačije od života kakvog je imala, vozi se i hoda lijevom stranom, godišnja doba su suprotna od naših, a zvijezde na nebu poslagane drugačijim rasporedom.

Upisati fakultet u zemlji o kojoj nema dovoljno literature niti u gradskim knjižnicama je dio njene genijalne vizije, goruće želje za nadahnućem i velike hrabrosti, a nama dolazi kao potvrda da što god um može zamisliti to može i ostvariti te da snovi postaju stvarnost.

Ira je već dvije i pol godine u predivnoj Australiji koju zovemo Rajem na zemlji zbog visokog standarda, uređenosti države, otvorenih i srdačnih ljudi te beskrajnih mogućnosti za ostvarenje punog potencijala i životne svrhe bogatog i ispunjenog života.

Stoga smo sve tri beskrajno zahvalne što imamo prilike tome svakodnevno svjedočiti i naša poruka tebi, koji ovo čitaš je

Sanjaj i maštaj veliko, jer snovi postaju stvarnost, ako dovoljno jako želiš!

UPOZNALA SAM MALALU

Australija je prepuna divnih priča o čemu svjedoči i najljepši susret koji se dogodio jučer kad je Ira upoznala Malalu najmlađu dobitnicu Nobelove nagrade za mir na svijetu.

Susresti Malalu izaziva strahopoštovanje do te mjere da cijelo tijelo zadrhti, istovremeno preplavljeno božanstvenim osjećajima jer odjednom osvijestiš činjenicu da takvo prekrasno ljudsko biće postoji među nama, pravi i istinski uzor u istini, ljubavi i iskrenosti. U njenoj blizini jednostavno si prisutan i miran, bez misli i riječi.

Izgledom sićušna 21 godišnja žena nosi golemu snagu, ljupkost i dobrotu i poput sunčevih zraka obasja svako lice koje susretne, blistajući zadivljujućim spokojstvom i samouvjerenošću, a najjača zraka dolazi iz skromnosti njezinog srca.

Djevojčica iz Pakistana u koju su pucali talibani kada joj je bilo 15 godina i koja je u dobi kad su mnogima važne druge stvari, pisala potpuno drugačiji dnevnik, osviještena važnosti olovke i knjige, postigla je da se njen glas prolomi Planetom.  

Kaže da ju neki ljudi zovu djevojčicom u koju su pucali talibani ili djevojčicom koja se borila za svoja prava na obrazovanje, a kaže Malala da ju braća još uvijek zovu „sestrica koja ih nervira“, no ona je jasna kao dan u svojoj poruci svijetu

da se sva djeca školuju,

da žene imaju jednaka prava

i da vlada mir u svakom kutku svijeta,

koju poruku promiče pri svakom susretu pa je tako i Ira svjedočila ustrajnosti njene misije.

MALALINE PORUKE SVIJETU

Nakon izlaska iz bolnice u svom prvom inspirativnom govoru mala djevojčica poslala je najsnažniju poruku svijetu i svojom hrabrošću i snagom postala glas koji nas poziva na djelovanje.

Prvo se zahvalila Bogu kojem su svi ljudi jednaki te onima koji su se molili za njen oporavak kao i tisućama ljudi koji su joj nakon ranjavanja poslali poruke podrške iz svih krajeva svijeta.

Primivši Nobelovu nagradu za mir poručila je:

„Malalin dan nije moj dan, to je dan svakog djeteta, svake djevojčice i dječaka, žene i muškarca, koji su digli glas tražeći svoja prava.

Kad su mi 09.10.2012. talibani pucali u lijevu stranu glave, kao i u moje prijatelje, mislili su da će nas taj metak ušutkati. Nisu uspjeli.

Iz te su se tišine čuli tisuće glasova, slabost, strah i beznađe su umrli, a snaga, moć i hrabrost su se rodili!

Ja sam ista Malala, moje ambicije i snovi su isti, nisam protiv nikoga, niti govorim o osveti protiv talibana ili bilo koga, ovdje sam da govorim o pravu na obrazovanje koje pripada svakom djetetu.

Kad sam imala deset godina gledala sam kako je uništeno četiristo škola i kako je djeci onemogućeno školovanje, tada sam shvatila da imam samo dvije opcije, da šutim i budem ubijena ili da progovorim i budem ubijena. Ja sam progovorila.

Ja pričam svoju priču ne zato što je jedinstvena, jer ona to nije, ovo je priča mnogih djevojčica i dječaka i ja govorim u ime svih njih.

Nasljeđe koje sam dobila od Isusa Krista, Muhameda, Bude, Martina Luthera Kinga i Nelsona Mandele je takvo da ja, da mi i daju pušku, ne bih mogla pucati u čovjeka koji me je ranio i želio mi smrt.

Ovo je oprost koji sam naučila od njih kao i od Majke Tereze i Gandhija, opraštanje koje sam naučila od svog oca i svoje majke jer mi moja duša govori: budi mirna i voli sve ljude.

Kad shvatimo koliko je svjetlo važno u tami, tada shvaćamo koliko je glas važan u tišini.

Olovke i knjige su važnije od oružja, pero je jače od mača.

Sve vlade neka se bore protiv agresija bilo koje vrste, sve zajednice neka budu tolerantne i odbace predrasude, neka osiguraju slobodu ženama da napreduju, pozivam sestre širom svijeta da budu hrabre i prihvate snagu koju nose u sebi.

Nitko nas ne može zaustaviti. Mir, obrazovanje i jednakost za sve ljude.

Donijet ćemo promjenu vjerujući u moć naših riječi koje mogu promijeniti cijeli svijet kad smo svi zajedno ujedinjeni u tom cilju.

Ne zaboravimo da milijuni pate zbog siromaštva, nepravde i neznanja, milijun djece ne pohađaju škole, naše sestre i braća čekaju svjetlu budućnost.

Znanje je moć koju možemo dobiti na ovom svijetu.

Jedno dijete i jedan učitelj, jedna knjiga i jedna olovka mogu promijeniti svijet.

Obrazovanje je najvažnije i obrazovanje je PRVO.“

Primivši Nobelovu nagradu posvetila ju je svoj djeci koja žele obrazovanje, djeci koja žive u ratnim strahotama, djeci koja žele promjenu.

ZAHVALNOST

Dragi ljudi iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije i svi koji razumijete ovaj jezik budimo zahvalni što imamo priliku školovati našu djecu, pružiti im mogućnost razvoja na njihovom putu ostvarenja što u miru pohađaju osnovnu i srednju školu, što mogu birati fakultet koji žele jer na svijetu postoje milijuni djece koja nemaju takvo obilje, milijuni djece koja još ne znaju ni pisati, ni čitati.

Milijuni djece provode svoje djetinjstvo u tvornicama, mnoge djevojčice se udaju prije nego uđu u pubertet, previše djece gine u ratovima, a mi možemo dati krila svojoj djeci i vjetar u leđa svima koji ga trebaju, govoriti lijepo jedni drugima, nadahnuti i inspirirati bližnje sa zahvalnošću i sviješću bogatstva u kojem živimo.

Mi roditelj kao najveći učitelji svojoj djeci naučimo ih da budu dobri ljudi, da odbace predrasude i vole istinski, malom kapljicom mira iz svojih srca gasimo požare nemira u svijetu oko nas, budimo ustrajni u svojoj misiji i obrazujmo naše duše jer smo svi povezani božanskim nitima i nikakve granice ni udaljenosti ne postoje.

– Čovjek se stalno razvija i mijenja, a ovaj veličanstveni susret s najskromnijom, a najjačom osobom koju sam ikad upoznala jednostavno se urezao u moj genetski kod i potakao me na novi rast i razvoj na mom putu samospoznaje. – govori Ira.

Nek’ nam susjed postane brat, a prolaznik sestra, postanimo svjetlo u mraku i zapalimo malu krijesnicu sreće u svakom ljudskom biću.

Putovanje, olovka i knjiga!

Hvala

I Sretan Put!