Živopisna arhitektura gdje kuće na liticama iznad mora izgledaju kao naslikane, talijanski gastronomski dragulji, sladoled, pesto i inćuni, slatki likeri i vrhunsko vino, čisto i duboko plavo more, lavanda, ružmarin i mediteranska klima daju šarm kojem nitko ne može odoljeti.
Povezana su vlakovima, brodovima i pješačkim stazama i mjesto su u koje ne možete doputovati automobilom. Iako ima nekoliko uskih cesta koje povezuju sela s unutrašnje strane, njima se uglavnom služi lokalno stanovništvo, a parkirališta su udaljena i po nekoliko kilometara od mjesta.
Unatoč uvjerenju da su kuće obojane u različitim bojama kako bi ribari s mora mogli prepoznati svoju, to ipak nije tako, jer su fasade obojane tek kasnih 1970-ih.
U selima živi pet tisuća stanovnika i jedan liječnik.
Toliko su mala i slatka pa kad se sva sela zbroje dobije se ukupna površina od 14,90 četvornih kilometara i zbog toga su najmanji Nacionalni park u Italiji.
Dolazi se vlakom iz La Spezie koji ih odlično povezuje i bez problema se može cijeli dan putovati u svim smjerovima. Putovanje od sela do sela traje oko pet minuta, nekada i manje, a neograničena dnevna karta omogućuju putovanje selima koliko god puta želite.
Najveća poplava dogodila se 2011. kada je zbog četiri sata kiše, velika klizišta i bujice gotovo u potpunosti uništila dva sela, Vernazzu i Monterosso.
Krajolik je glavna atrakcija jer se mediteransko bilje penje preko litica od morske obale povrh sela i tvori božanstvene, prirodne pejzaže.
Turizam im je donio pravo bogatstvo s milijunskom godišnjom posjetom, a prekrasne krajobraze zabilježio je i holivudski velikan Martin Scorsese u svom filmu „Vuk s Wall Streeta“.
Godine 1997. su uvrštena u UNESCO svjetsku baštinu što ih potvrđuje top odredištem za uživanje, jer je svako selo posebno i drugačije na svoj način. Četiri su uz more, a jedno je u brdu.