NAJVEĆI ZAVODNIK SVIH VREMENA – Priča o Casanovi

NAJVEĆI ZAVODNIK SVIH VREMENA

Priča o Casanovi

Najveći zavodnik svim vremena toliko nas je očarao pa nismo propustile priliku da napišemo priču o njegovom životu, stoga vas prepuštamo da uživate u velikim pustolovinama čovjeka koji je probijao granice nemogućeg i najbolje dočarao život u Europi u 18. stoljeću.

VENECIJA GRAD UŽITAKA

Punim imenom Giacomo Girolamo Casanova rođen je 02.04.1725. kao prvi sin glumačkog para Zanette i Gaetana, koji su imali šestero djece.

U vrijeme Casanovinog rođenja Venecija je slovila za grad užitaka i ljudi iz cijelog svijeta dolazili su na poznati karneval, kockarnice su bile na svakom koraku gdje su se mahnito trošila bogatstva, a lijepe kurtizane slobodnog duha bile su najveći magnet za privlačenje turista, pa je Casanova u ovakvom okruženju postao reprezentativni građanin koji je svojim životom najbolje dočarao duh grada.

Dok je njegova majka putovala po Europi nastupajući po kazalištima o malom dječaku se brinula baka.

Kao dijete Casanova je često imao krvarenja iz nosa pa je baka pokušavala sve kako bi ga izliječila, da bi na kraju zatražila pomoć jedne žene koja je slovila za vješticu.

Za Casanovu je ovo bilo jedno od najsnažnijih slika iz djetinjstva kad su iz gondole ušli u mračnu kolibu gdje je na podu sjedila starica s crnom mačkom u rukama i šest drugih mačaka oko nje i taj mu se fascinantni prizor zauvijek urezao u sjećanje.

Kad je napunio devet godina otac ga je poslao na liječenje u Padovu jer je liječnik utvrdio da je venecijanski zrak previše štetan za dječakovu bolest, što je na Casanovu ostavilo trajne posljedice.

Razdvajanje od roditelja mu je bilo najtužnije iskustvo i cijeli život ga je proganjala misao da su ga se htjeli riješiti. 

Tamo je došao kod prvog skrbnika Abbea Gozzia koji se o njemu dobro brinuo, plaćao mu školovanje, naučio svirati violinu i kod njega je proživio svoje tinejdžerske dane. 

Mlada i lijepa Bettina je bila mlađa Abbeova sestra, prva žena u Casanovinom životu koja je malo po malo budila iskre osjećaja u njegovom srcu, postala njegova vladajuća strast i prvo seksualno iskustvo.  

Iako se ubrzo udala, Casanova je doživotno ostao povezan s njom i cijelom obitelji Gozzi.

Od najranije mladosti pokazivao je žeđ za znanjem i znatiželjan um pa je sa 12 otišao na Sveučilište u Padovi da bi sa 17 godina diplomirao pravo, koje nije volio, ali je smatrao da će njegov skrbnik postati odvjetnik i njega uzeti pod svoje.    

Najveća želja mu je bila postati liječnik i često je svojim prijateljima propisivao razne tretmane liječenja, paralelno je upisao filozofiju, kemiju i matematiku, jer je smatrao da bi mu liječnički posao bio puno korisniji od odvjetništva.

Dok je pohađao sveučilište često je sa svojim prijateljima odlazio u kockarnice i s vremenom se pretvorio u strastvenog kockara.

Kad se vratio u Veneciju već je izrastao u krasnog mladića, bio je visok i zgodan, plemenitog držanja, sa uredno začešljanom i napudranom kosom, lijepih kovrča svezanih u rep. 

Tako pristalog mladića pod svoje je uzeo 76-godišnji senator Alvise Malipiero, koji ga je uveo u najmoćnije gradske krugove i elitu i omogućio mu dobra poznanstva.  

Usput ga je učio kako se ponašati u društvu, sve od dobroj hrani, ženama i vinu, sve dok Casanova nije zaveo glumicu koja se sviđala senatoru, pa ih je oboje otjerao iz kuće.

U Casanovi je znatiželja prema ženama iz dana u dan sve više rasla i ubrzo je doživio najvažnije seksualno iskustvo sa dvije sestre od 14 i 16 godina koje mu je zauvijek promijenilo život.

Odlučio je postati najveći zavodnik svih vremena.

TRI KRATKE KARIJERE

Tada mu je umrla voljena baka što ga je teško pogodilo pa je kratko otišao u sjemenište kako bi započeo crkvenu karijeru.

Njegova majka je svojim vezama pokušavala pronaći načine da ga zaposli u crkvi, pa postaje pisar kod najmoćnijeg kardinala u Rimu, za kojega je sastavljao ljubavna pisma koje je kardinal slao ljubavnicama.

Kad se susreo s papom hrabro ga je zatražio dopuštenje za čitanje „zabranjenih knjiga“ .

Njegova crkvena karijera nije dugo potrajala, jer je ubrzo uhvaćen u ljubavnom klinču, pa mu se kardinal ljubazno zahvalio na suradnji.

U potrazi za novim zanimanjem došao je na genijalnu ideju, postat će vojni časnik Mletačke Republike.

Njegovi razlozi bili su vrlo jasni, kupio je dugački mač, predivnog psa, veliki šešir, pošišao brkove, kosu svezao u rep i krenuo impresionirati grad.

No, nije se mogao samo šetati po gradskoj špici nego je poslan u borbu u Costantinopol, a kako nije volio rat, nije se iskazao kao dobar vojnik pa su mu lijepo zahvalili i rekavši mu da je njegov napredak suviše spor, pa napušta vojnu karijeru.

Sad je već imao 21 godinu i obratio se svom starom dobročinitelju Alviseu tražeći posao i započinje treću karijeru kao violinist u kazalištu, kojom nikad nije bilo zadovoljan i nije ga bilo briga.

Noći je provodio lutajući mračnim dijelovima grada, doživljavao razne avanture, odazivao se  hitne pozive, često glumeći primalje ili liječnike i tako upadao ženama u kuće, odvezivao je gondole usidrene ispred kuća i puštao ih da ih odnese morska struja, smišljao je pustolovine kako bi se što bolje zabavio.

SREĆA U NESREĆI

Ubrzo ga kao grom iz vedra neba pogađa sreća kad je u gondoli vozio mletačkog  senatora Bragadina koji se vraćao s proslave vjenčanja i doživio moždani udar pa mu je Casanova prvi priskočio u pomoć.

Kako je imao malo liječničkog iskustva znao je da mora odmah reagirati, zaustavio je gondolu i hitno pozvao pomoć pa su senatora brzo prevezli kući.

Liječnik je senatorova prsa mazao mašću od žive, nitko tada nije znao da je živa otrovna, pa se ovaj počeo gušiti zbog natečenog dušnika.

Izgledao je toliko loše da su svi mislili da se smrt približila i pozvali svećenika.

Casanova je gledao što se zbiva i naredio je da se hladnom vodom opere mast sa senatorovih prsa i to je bio pun pogodak. Senator se počeo oporavljati što je bilo ravno čudu.

Kako bi se odužio mladiću što mu je spasio živo i kojeg je smatrao jako mudrim i talentiranim za njegove godine, postao mu je pokrovitelj i zaštitnik koji će o njemu brinuti kao o vlastitom sinu.

Casanova je to smatrao potpuno prirodnim tijekom događaja koji ga je mogao zadesiti i vinuti u nebesa pa je odlučio živjeti kao pravi ovisnik o svakoj vrsti razuzdanog života.

Slijedeće tri godine pod senatorovim pokroviteljstvom bile su najbolje godine njegova života.

Živio je kao plemić, veličanstveno se oblačio što mu je savršeno pristajalo i većinu vremena trošio na kockanje ili ljubavne potrage.

Njegov zaštitnik je bio vrlo tolerantan čovjek, ali mu je rekao da će ga takav način života jednog dana skupo koštati.

Ubrzo se to i ostvarilo kad je Casanova smjestio svom neprijatelju, iskopao svježe zakopani leš i donio mu ga pred vrata, a ovaj kad je ugledao mrtvog čovjeka doživio moždani udar i ostao paraliziran cijeli život, pa je tužio Casanovu.

U isto to vrijeme ga je jedna mlada djevojka optužila za silovanje, ali je oslobođen zbog nedostatka dokaza.

Zbog ovih skandala bio je prisiljen napustiti Veneciju, a da nije bilo senatora sigurno bi završio u zatvoru.

TRAŽEĆI AVANTURE PRONAŠAO LJUBAV

Pobjegao je u Parmu i upoznao predivnu Francuskinju koju je nazvao „Henriette” i s njom započeo tromjesečnu avanturu ni ne sluteći da će mu se dogoditi prava ljubav.

Bila je to najdublju ljubav koju je osjetio u životu, jer je ona bila žena koja je imala sve, ljepotu, inteligenciju i kulturu.

Opisao ju je riječima:

“Oni koji vjeruju da je žena nesposobna učiniti čovjeka jednako sretnim svih dvadeset i četiri sata na dan, nikad nisu poznavali Henriette.

Radost koja je preplavila moju dušu bila je puno veća kad sam razgovarao s njom tijekom dana nego kad sam je držao u naručju noću.“

Ni jedna žena nije ga razumjela kao Henriette, ušla je duboko u njegovo biće, odupirala se iskušenju da ujedine svoje sudbine u jednu, razbila ljušture najvećeg zavodnika, razotkrila njegove strahove i nesigurnosti, a kad je odlazila u džep mu je ubacila 500 dukata i više se nisu sreli.

PUTOVANJA SU LIJEK ZA SVE BOLESTI

Potpuno razočaran i slomljen vratio se u Veneciju i sve novce koje mu je Henrietta dala potrošio je na kocku.

No, i ovaj put je sreća bila na njegovoj strani i zaradio je ogromnu količinu novaca, pa je odlučio proputovati svijetom i krenuo za Pariz.

Putovao je Francuskom od jednog mjesta do drugog i upadao u seksualne eskapade poput opernih zapleta.

U Lyonu je upoznao ljude za koje je smatrao da bi mu mogli koristiti u životu pa je ušao u društvo masona, došao je kao prijatelj, postao učenik da bi na kraju postao gospodar, najveća titula koja se može postići. 

Uvijek se kretao u društvu uglednih i utjecajnih ljudi, učio je francuski jezik, provodio vrijeme u kazalištu i ljubavnim pustolovima pa ga uskoro počinje pratiti policija, jer je zabilježen kao prijestupnik u svakom gradu koji je do tada posjetio.

Pobjegao je u Prag, potom u Beč, ali mu se ti gradovi nisu svidjeli jer su bili previše moralni za njegov ukus, pa se vratio u Veneciju.

NE SLUTI NA DOBRO

U Veneciji je nastavio svoj razuzdani stil života čime je sve više privlačio pažnju mletačkih inkvizitora, a njegov dosje postajao je sve deblji.

Bilo je tu prijava za bogohuljenje, raznih zavođenja, tuče i svađe, svakodnevno su pristizale prijave protiv njega u ured državnog inspektora Giovannia Manuccia.

On je pokušavao od Casanove saznati sve o masonima i zabranjenim knjigama, a Casanova je imao predosjećaj da ovo ne sluti na dobro.

Senator Bragadin kao bivši inkvizitor shvatio je da mu se sprema ozbiljna prijetnja po život pa je savjetovao svom „sinu“ ili da pobjegne iz grada ili da se suoči s najgorim posljedicama.

Casanova je odlučio ostati i 26.07.1755. u dobi od 30 godina je uhićen i optužen za uvrede protiv crkve i religije i odveden u pritvor.

Tamo je dočekao 12.09. kad je bez suđenja i bez ozbiljnih dokaza osuđen na pet godina zatvora.

BIJEG IZ TAMNICE

Bio je smješten u samicu s jednim krevetom, stolom i naslonjačem, u nesnosnoj vrućini, mrklom mraku i društvu milijun buha.

Senator Bragadin je odmah uložio žalbu pa je Casanova dobio zimsku posteljinu, mogućnost posuđivanja knjiga i pravo na šetnju zatvorskom mansardom.

To mu je donijelo savršenu priliku iz koje će se roditi genijalan plan za bijeg.

Šetajući jednog dana na podu je ugledao željeznu šipku, ukrao ju i prokrijumčario u svoju ćeliju te sakrio u naslonjaču.

Slijedeća dva tjedna proveo je oštreći šipku na kamenu i počeo kopati rupu ispod kreveta, jer se njegova ćelija nalazila točno iznad inkvizitorske sobe.

Bijeg je isplanirao za vrijeme trajanja festivala jer tada nema nikog u sobi, ali samo tri dana prije namjeravanog bijega premješten je u drugu, veću ćeliju s boljim pogledom.

Usprkos njegovom silnom protivljenju, ništa nije mogao učiniti, nepomično je sjeo u naslonjač bez imalo nade u budućnost.

Zahvaljujući radoznalosti i nemirnom duhu prvotna tuga je bila kratkog vijeka i već je počeo kovati planove za drugi bijeg.  

U ćeliji pored njegove bio je smješten svećenik Balbi kojem je Casanova između Biblije i posude s tjesteninom dao željeznu šipku koja je i dalje bila skrivena u naslonjaču.

Svećenik je napravio rupu u stropu prvo iznad svoje, a potom i njegove ćelije, a kad je bila gotova Casanova se podigao na noge i provukao kroz rupu, ostavivši na krevetu stih iz Psalma: “Neću umrijeti, nego ću živjeti i objaviti djela Gospodnja.“

Casanova i Balbi probili su se kroz olovne ploče i izbili na krov Duždeve palače, vani je bila gusta magla, kanal je bio predaleko za skočiti u more, pa su razbili prozor i pronašli ljestve s kojima su se spustili kat niže.

Shvatili su da bi probudili stražare ako bi odmah pokušali izaći pa su došli na briljantnu ideju.

Ukrali su odjeću i obukli lijepa odijela, popravili frizure i čekali jutro.

Kad je svanulo izašli su u hodnik palače uvjeravajući stražare kako su ostali nehotice zaključani i tako izašli kroz posljednja vrata na slobodu.

Bilo je 6 sati ujutro i istog dana su pobjegli u Pariz.

NOVI POČETAK

Svjestan da ispočetka mora graditi život i karijeru, shvatio je da mora što prije uspostaviti nove veze, upoznati velikane i moćnike, imati strogu samokontrolu i pretvoriti se u kameleona.

Kako je brzo razmišljao i odlučno je krenuo u potragu za novim pokroviteljem i sastao se sa starim prijateljem Bernisem koji je sada bio ministar vanjskih poslova Francuske.   

Casanova mu je predložio genijalnu ideju od koje su obojica profitirali.

Kako bi stekao popularnost Bernise je morao osmisliti način kako napuniti državu blagajnu u što kraćem roku, pa mu je Casanova savjetovao da otvori prvu državnu lutriju što je ovaj objeručke prihvatio.

Casanova je postao jedan od povjerenika lutrije i najbolji prodavač srećki, što mu je donijelo veliko bogatstvo.

Poslije je o ovom događaju rekao: “Varanje budale je iskorištavanje dostojno inteligentnog čovjeka.”.

Plemstvo onog vremena je obožavalo alkemiju, a traganje za „kamenom mudraca“ postao je san svakog visokopozicioniranog čovjeka.

Casanova je odmah iskoristio priliku i predstavio se kao najistaknutiji svjetski alkemičar, svi su mu povjerovali pa je lijepo profitirao i završio u društvu najistaknutijih ličnosti onog vremena poput Madame de Pompadour i Jean-Jacques Roussea.

Kad je započeo Sedmogodišnji rat opet pozvan je da pomogne napuniti državnu blagajnu pa je otišao u Amstedram, tadašnje financijsko središte Europe, i prodao obveznice uz 8% popusta i time napunio i državnu i svoju blagajnu.

Ponudili su mu francusko državljanstvo, ali ih je ljubazno odbio kako bi mogao putovati svijetom.

Kupio je tvornicu svile i u njoj zaposlio samo žene, što mu je donijelo najveće vrhunce sreće u životu, ali nije dugo trajalo, jer je loše vodio posao i velik dio bogatstva potrošio na radnice koje su bile njegov „harem“.

Zbog velikih dugova ponovo je osuđen na zatvor, ali je odmah pušten, pa odlučuje ostatak života provesti lutajući svijetom i zavodeći žene.

Kad je u jednoj zemlji uhićen zbog dugova pobjegao bi u drugu, na jednom je putovanju posjetio samostan i osao zadivljen jednostavnim životom redovnika, pa je kratko razmišljao da i sam tako živi, ali njegov pustolovni duh nije mu dao mira nego ga je vodio u nove avanture bezobzirnog života.

CASANOVINA PUTOVANJA

Stigao je u Marseille i posjetio je Albrechta von Hallera i Voltaira, putovao u Genovu i Firencu, hodočastio u Rim,  lutao po Napulju, Modeni i Torinu, bježeći iz jednog seksualnog nereda u drugi.

Ubrzo je došao na ideju da ode negdje gdje nikada nje bio, pa se uputio u Englesku, iako nije znao jezik, vrlo brzo se snašao i počeo tražiti žensku osobu s kojom bi dijelio stan.

Razgovarao je s mnogim mladim ženama koje je usput i zadovoljavao i izabrao je “Gospodaricu Pauline” koja mu u svemu dobro odgovarala, ali je uslijed neurednog života uskoro završio s veneričnim bolestima zbog čega je potpuno oslabio i napustio Englesku.

Put ga je odveo prema Rusiji, zaustavljao se u svim većim gradovima u kojima je pokušavao prodati sistem lutrije, a kad je Katarini Velikoj iznio ideju o državnoj lutriji ona ga je glatko odbila.

U Varšavi je završio u dvoboju s pukovnikom Branickim jer se spetljao s njegovom ljubavnicom, lijepom glumicom, u okršaju su obojica bila ranjena, Casanova u lijevu ruku za koju je liječnik predlagao amputaciju, na što mu je Casanova odgovorio da će se ruka izliječiti sama od sebe i tako je bilo.  

Postao je poznat u cijeloj Europi po nepromišljenom ponašanju i nikako nije mogao skinuti ozloglašeni naziv koji ga je pratio što mu je stvarale velike probleme oko stjecanja bilo kakvog bogatstva.

Uputio se u Španjolsku jer tamo nije bio toliko poznat i koristio je svoj uobičajeni pristup, oslanjao se na veze sa masonima, večerao s plemićima, čak si je organizirao audijenciju s kraljem Charlesom III, no nisu mu se otvorila vrata.

Mogao je samo lutati Španjolskom bez novca i bogatstva, u Barceloni je jedva izbjegao atentat, završio u zatvoru na 6 tjedana, pa se po izlasku uputio se natrag prema Italiji.       

POVRATAK KUĆI

Došavši u Rim Casanova je odlučio poduzeti sve potrebno kako bi mu se odobrio povratak u rodnu Veneciju.

Počeo je prevoditi Ilijadu na talijanski, da bi se dodvorio mletačkim vlastima postao je špijun, ali to nije bilo dovoljno pa je nakon nekoliko mjeseci izravno apelirao vlastima da mu dozvole povratak u grad.

Kad je napokon, nakon dugih 18 godina dobio pismo kojim mu se odobrava povratak u voljenu Veneciju, Casanova je gorko zaplakao.

U Veneciji je dočekan srdačno kao slavna osoba, a inkvizitori su silno željeli čuti kako je pobjegao iz zatvora.

Da bi zaradio za život ponovo je postao špijun izvještavajući o religiji, moralu i trgovini većinom na temelju tračeva koje je pokupio iz društvenih kontakata.

Bio je razočaran, jer nije imao pokrovitelja niti je mogao zaraditi bogatstvo kao u danima najveće slave, iza sebe je imao tisuće prijeđenih kilometara i 49 godina bezobzirnog života, na licu ožiljke od preboljenih boginja, potonule obraze i sva njegova nekadašnja ljepota sada je bila poznata samo u pričama.

DRUGAČIJA VENECIJA

Venecija mu se promijenila.

Casanova je sada imao malo novca za kockanje, malo voljnih žena vrijednih progona i malo poznanika koji bi oživjeli njegove dosadne dane.

Čuo je za smrt svoje majke i, još bolnije, posjetio je bolesnu Bettinu Gozzi, koja ga je prva upoznala sa seksualnim užicima i koja je umrla na njegovim rukama.

Sve ovo ostavilo je velikog traga na njegovoj duši i od velikog zavodnika postao je samo sjena nekadašnjeg čovjeka.

Započeo je život sa Francescom, krojačicom koja mu je postala ljubavnica i domaćica i predano ga voljela.

Njegova Ilijada izdana je u tri sveska i prodana je samo biranom društvu, što mu nije donijelo značajniju zaradu, a nakon što je napisao satirično djelo o venecijanskom plemstvu ponovo je protjeran iz Venecije.

Otišao je u Pariz gdje se susreo s Benjaminom Franklinom dok je prisustvovao prezentaciji o aeronautici i budućnosti prijevoza balonom.

Radio je kao tajnik u venecijanskom veleposlanstvu u Beču kad je upoznao Mozartovog libretista, Lorenza Da Ponte pa neki tvrde da je čuvena Mozartova opera „Don Giovani“ nastala inspirirana Casanovinim životom.

Na premijeri Don Giovania u Pragu, Casanova je bio jako razočaran, jer u operi nema niti jedan dijalog koji se odnosi na njegov život, a držanje do morala kako je prikazano u operi u njegovom životu nije zabilježeno.

PISANJE MEMOARA

Svoje posljednje godine provodio je u dosadi, zdravlje mu se dramatično pogoršalo, nigdje nije pronalazio zadovoljstvo, a ekscentrični grof kod kojega je povremeno radio nije ga želio upoznati s važnim ljudima što mu stvaralo frustracije i jedino društvo su mu bili njegovi foks terijeri.

Razmišljao je o samoubojstvu, ali je umjesto toga odlučio napisati memoare što je činio do same smrti.

Kad je 1797. do njega stigla vijest da je Mletačka Republika prestala postojati i da je Napoleon zauzeo njegov rodni grad, bilo je prekasno za povratak kući.

Umro je 04.06.1798. u 73 godini života.

Njegove posljednje riječi bile su:  

“Živio sam kao filozof i umirem kao kršćanin”.

Pokopan je u Duchcovu u Češkoj, ali je s vremenom njegovo grobno mjesto zaboravljeno i danas je nepoznato.

PRIČA O MOM ŽIVOTU

Izolacija i dosada posljednjih Casanovinih godina omogućili su mu da se usredotoči na djelo „Priča o mom životu“, bez kojeg bi njegova slava bila umanjena, a možda i u potpunosti zaboravljena.

U pisanju je vidio jedini lijek koji ga je sprječavao da ne poludi ili ne umre od tuge.

Preispitivao je odluku o objavi jer je mislio da je njegova priča odvratna i da će si stvoriti neprijatelje, pa se koristio inicijalima umjesto pravim imenima, pisao je na francuskom jer je bio puno poznatiji od talijanskog.

Čitateljima je objasnio da je bio čovjek koji je cijeli život bio žrtva svojih osjetila, oduševljen lutanjima, neprestano živio u zabludi, bez ikakve utjehe osim što je znao da je pogriješio. 

Danas se „Priča o mom životu“ smatra najautentičnijim djelom koje prikazuje život u Europi u 18. stoljeću.

Inspirirao je mnoge, književnici su o njemu pisali romane, redatelji snimali filmove i serije, slikari oslikavali njegove pustolovine, ostavio je neizbrisivi trag u vremenu.

Čak i danas se njegovo ime koristi kao sinonim za sve frajere-ženskaroše.

Na kraju svega njegova posljednja poruka stala je u samo dvije riječi:

ŽIVIO SAM!

Želimo vam puno putovanja, Veneciju dodajte na svoju listu u njoj je Casanovina rodna kuća

Hvala

I Sretan Put!

Pratite nas na našim stranicama kako ne biste ništa propustili!

0 0 vote
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments