VENECIJA – KRALJICA JADRANA

VENECIJA KRALJICA JADRANA

Duždeva palača i most Rialto, crkva od zlata i Most uzdaha, prvi kafić na svijetu, tko je bio dužd, kako postati gondolijer, snalaženje u gradu i druge zanimljivosti.

Najljepši, tisućljetni grad svojom ljepotom, baš kao Casanova, zavede svakoga i s razlogom se govori da je grad muzej, jer u svakom njenom kutku stoji neka znamenitost ili povijesni događaj.

U gradu s preko 150 kanala i 400 mostova palače su nicale na sve strane, a bogatstvo i raskoš očuvani su do današnjeg dana.

U 6. st. stanovništvo Veneta bježalo je pred Gotima koji su uništavali sve pred sobom i ljudi su potražili utočište na 117 otoka lagune i u močvarnom dijelu počeli izgradnju sela.

Ovaj položaj omogućavao joj je savršenu obranu od neprijatelja, uspostavila je vezu s Bizantom i tada se dogodio najvažniji povijesni trenutak koji će postaviti temelje budućeg, najmoćnijeg grada, ukradena je relikvija sv. Marka Apostola iz Aleksandrije u Egiptu i donesena u Veneciju.

Čuvajući relikvije tako važnog sveca Venecija je željela postati jedan od najistaknutijih gradova kršćanskog svijeta i težila je izjednačavanju s Rimom.

To joj je donijelo veliku moć pa već u 7. st. na čelu s duždem postaje trgovačka meka i najvažniji grad Jadrana, a kasnije cijelog Sredozemlja.

U 15. st. imala je više od 200.000 stanovnika, bila na vrhuncu slave kao najveći trgovački i lučki grad na svijetu.

Mletačka Republika je izgubila svoju neovisnost kada je Napoleon 1797. osvojio Veneciju zbog čega je stanovništvo počelo masovno napuštati svoje palače i grad je počeo propadati.

VJEČNA INSPIRACIJA

Veliki pisci, pjesnici i dramatičari stvorili su neprocjenjiva djela svjetske književnosti, jer jedan od najinspirativnijih gradova na svijetu svakog pretvori u pripovjedača.

Grad je bio glavni tiskarski centar s prvim tiskarskim strojevima u Italiji iz kojih je na svjetlo dana izlazila neprocjenjiva književna baština koju je nemoguće pobrojati.

„Putovanja Marka Pola“  jedno je od najznačajnijih djela zapadne književnosti s izvješćima ovog velikog moreplovca i njegovim putovanjima od Bliskog Istoga do Kine koje je inspiriralo kasnije europske istraživače da su upute u otkrivanje novih svjetova.

 „Gospodar lopova“ Cornelie Funke, vjerojatno je najpoznatija dječja knjiga o Veneciji, a govori o dva brata koji putuju u grad, pridružuju se skupini djece s ulice i doživljavaju brojne pustolovine.

Carlo Goldoni je napisao neke od najpoznatijih talijanskih drama o životu i problemima mletačke srednje klase.

Najveća imena svjetske književnosti bili su očarani njenim ljepotama kao što su Shakespeare u djelima „Othello“ i „Mletački trgovac“; Thomas Mann u romanu „Smrt u Veneciji“, Marcel Proust u romanu „U potrazi za izgubljenim vremenom“ i mnogi drugi.

„Priča o mom životu“ najbolje svjedoči o životu u Veneciji u 18. st., kojeg je u svojoj biografiji opisao najveći zavodnik na svijetu Giacomo Casanova, koji je kao mletački trgovac i putnik donio neprocjenjive informacije o društvenim običajima i gradskom životu.    

O pustolovinama i putovanjima na kojima je osvajao žene cijele Europe, možete pročitati u našem uspješnom blogu „Najveći zavodnik svih vremena – Priča o Casanovi“.

GRAD NA VODI

Glavno gradsko prijevozno sredstvo su gondole i brodovi stoga su sva pročelja i prozori venecijanskih palača okrenuti prema kanalima.

Palače su uglavnom dvokatnice u kojima se prizemlje koristilo kao poslovni prostor, na prvom katu su se primali gosti, na etaži iznad živjela je obitelj, dok je posluga bila smještena u  potkrovlju.

Kuhinja je bila ili u prizemlju zbog blizine vode ili u potkrovlju kako bi brže isparili mirisi od kuhanja.

Najljepše palače smještene su uz Grand kanal pa je za jedinstveni doživljaj upijanja njihove ljepote i vožnju vaporettom potrebno je izdvojiti 7,5 € u jednom smjeru.  

Za ekološki osviještene ljude značajna je činjenica kako je Venecija jedinstvena u cijeloj Europi kao najveće naseljeno područje bez automobila i kamiona.

SNALAŽENJE U GRADU

Venecija je izuzetno jednostavna za snalaženje, jer postoje dva glavna smjera. Naime, gdje god pogledali uvijek vas sa fasada kuća prate oznake koje vode ili prema mostu Rialto što je prema Grand Kanalu ili prema Trgu sv. Marka, od kuda ste došli, pa se nemoguće izgubiti.

Grad povezuje 417  mostova od kojih su najpoznatiji Most uzdaha i Rialto, a 72 mosta su privatna i preko njih nije dozvoljen prelazak.

Većina mostova nema stepenice iz jednostavnog razloga što su izgrađeni u vrijeme kad su se za prijevoz koristili konji i kočije.

Kuće u Veneciji broje se prema okruzima u kojima se nalaze, a ne prema ulicama što otežava pronalazak određene adrese, čak i poštarima, pa se u pravilu kao orijentir potraži neka znamenitost smještena u blizinu ulice u koju idete.

Dok šećete gradom nailazite na mnoštvo isprepletenih i uskih ulica stoga ne čudi što se najuža uličica na svijetu nalazi ovdje i u visini prsa je široka samo 53 cm, poznata kao „Calletta“.

GRADSKE ZNAMENITOSTI

DUŽDEVA PALAČA

Duždeva palača bila je rezidencija ukupno 117 duždeva, vladara Venecije, a u njoj su se nalazila politička tijela države, uključujući Veliko vijeće i Vijeće desetorice.  

Raskošna unutrašnjost i bogato ukrašene prostorije imale su svoju svrhu i napravljene su u najvećem sjaju da bi prikazali bogatstvo i moć Mletačke Republike, a kako bi izazvale strahopoštovanje kod veleposlanika i dostojanstvenika koji su u nju dolazili.

Dužd je obavljao posao u uredu, a na kraju dana se povlačio u privatne odaje gdje je provodio vrijeme s članovima obitelji. Kad je izabran za dužda donosio je svoj privatni namještaj iz vlastite kuće, koji bi nakon njegove smrti bio uklonjen kako bi se oslobodio prostor za novog. U palači postoje portreti svih venecijanskih duždeva koji su u njoj živjeli, osim jednog koji se osramotio pokušajem državnog udara.

Veliko vijeće sačinjavalo je oko 2000 članova i postati njegov član smatralo se najvećom počasti, a svaki Mlečanin plemenitog porijekla stariji od 25 godina, ako nije bio oženjen pučankom, mogao je dobiti tu prestižnu titulu.

To se promijenilo sredinom 17. st. kad je državna riznica zbog ratova s Turskom gotovo ispražnjena pa je svatko sa trgovačkim zanatom i 100.000 dukata mogao kupiti ulazak u Veliko vijeće. 

Vijeće desetorice bilo je odgovorno za kažnjavanje krivaca i oslobađanje nevinih.

Dvorana Velikog vijeća je jedna od najvećih dvorana u Europi, u njoj su se donosili zakoni i izglasavao Ustav i korištena je za balove. Kad je francuski kralj Henry III. na povratku iz Poljske, došao u kraljevski posjet, upriličen je najveći i najraskošniji bal koji je ova dvorana vidjela na kojem se zabavljalo 3000 ljudi.   

U njoj je jedna od najvećih slika na svijetu, Tintorettovo ogromno djelo „Raj“, kojega je ovaj slavni umjetnik uz pomoć svog sina naslikao u kasnim 70-im godinama života, a zapanjujuća je upravo zbog toga što je živopisna slika puna mladenačkog duha i uopće ne odaje godine svoga autora.

Tajnim putovima dolazi se do zatvora gdje još uvijek na zidovima postoje napisane poruke osuđenika koji su boravili u mračnim tamnicama i zastrašujućim uvjetima, a tu je i Casanovina ćelija i rupa kroz koju je pobjegao.

Kako je kod osude smrtna kazna bila neizbježna, građani su morali biti jako oprezni u svojim postupcima.

Stoljećima se u Veneciji jedino Duždeva palača mogla nazivati palačom, a sve ostale građevine u gradu nazivale su se „casa“.

Izgrađena je u 14. i 15. st. i predstavlja remek-djelo gotičke arhitekture s izrezbarenim mramorom koji podsjeća na čipku i potpuno se otkriva dolaskom u lagunu te svojom ljepotom ostavlja bez riječi.

MOST UZDAHA

Mnogi pomisle da se jedan od najljepših mostova na svijetu odnosi na ljubavnike Venecije kojima je ispunjen ovaj romantični grad, no, istina je potpuno suprotna.

Most premošćuje kanal i povezuje Duždevu palaču sa zatvorom pa kad su zatvorenici prelazili put prema olovnim tamnicama, uputili su posljednji pogled prema Veneciji, duboko uzdahnuli i pozdravili se sa slobodom.

Nastao je 1600. prema dizajnu Antonia Contina, izgradnja je trajala dvije godine i danas je jedan od simbola grada.

Ime je dobio zahvaljujući pjesmi Lorda Bayrona „Hodočašće Childea Harolda“.

Jedini zatvorenik koji je uspio pobjeći iz tamnice bio je čuveni Casanova koji je nakon 15 mjeseci smišljanja plana za bijeg to ostvario  01.11.1756.

Za vječne romantičare gradska legenda govori ako u vrijeme zalaska sunca dok zvone zvona sv. Marka prođete gondolom ispod mosta i poljubite voljenu osobu, vaša ljubav će trajati zauvijek.

Jedna nesreća se dogodila 2007. kad je komad mramora sa Duždeve palače pao i ozlijedio njemačkog turistu, što je dovelo do obnove mosta koja je koštala 3,7 milijuna dolara i trajala  tri godine.

Zanimljivo je da na svijetu postoje tri kopije Mosta uzdaha, dvije u Engleskoj na prestižnim koledžima Oxfordu i Cambridgu, a jedna u casinu u Las Vegasu.

CRKVA OD ZLATA

Bazilika svetog Marka je statusni simbol grada i vodeći svjedok povijesnih događaja.

U njoj je nakon izbora dužd predstavljen gradu, primala je pape, kraljeve i veleposlanike, u njoj su se mornari i kapetani molili prije isplovljavanja na daleka putovanja, a ženidbe i pogrebne povorke venecijanskih duždeva svjedočili su životu grada.

Smatra se nevjerojatnim spojem istoka i zapada i najboljim primjerom bizantske arhitekture na svijetu, gdje je unutrašnjost optočena zlatom i mozaicima zbog čega je nazvana „Crkva zlata“, a kad su se venecijanski brodovi vraćali sa epskih putovanja uvijek su donosili poklon za nju.

To je treća je crkva sagrađena na ovom mjestu, prva je napravljena u 9. st. kako bi sačuvala relikvije sv. Marka apostola, ali je izgorjela u požaru.

Druga je bila iz 11. st. i prikazivala je rastuću moć tadašnje Republike, ali je srušena da bi se napravilo mjesta za spektakularnu građevinu kakva je i danas.

Ispočetka se koristila kao duždeva kapelica i povezana je s Duždevom palačom, a 1807. postala je glavna katedrala u gradu.

Na pročelju zgrade je mozaik koji prikazuje krijumčarenje tijela apostola Marka iz Aleksandrije, prekriveno komadima svinjetine kako bi zavarali muslimanske stražare.

Na katu bazilike u galeriji smješten je muzej s mozaicima iz 1. st., a s vanjske strane je balkon s panoramskim pogledom na trg sv. Marka i na trenutak se možete zamisliti u ulozi dužda ili  plemića koji su s njega promatrali svečanosti na trgu.

Na sredini balkona nalaze se čuveni konji koje je 1204. iz Konstantinopola u Veneciju donio dužd Enrico Dandalo, a koje je Napoleon kad je osvojio Republiku odnio u Pariz, no, na sreću su vraćeni i nalaze se u muzeju, ovi vani su brončana kopija.

Na bazilici su radili mnogobrojni mletački radnici svih zanata i zanimanja i učinili ju jedinstvenim mjestom na svijetu, koja dostojanstveno i moćno dominira Trgom sv. Marka. 

SLIKA OD ZLATA, PIJETAO I LISICA

Unutrašnjost bazilike impresivnija je od vanjskog dijela zgrade jer zidove i svodove ukrašava više od osam tisuća kvadrata pozlaćenih mozaika.

Oltarna slika nastala u Bizantu u 10. st. predstavlja remek djelo srednjovjekovnih zlatara i sastoji se od 250 slika ukrašenih zlatom i dragim kamenjem sa 1300 bisera, 300 safira i 300 smaragda.

Kad je Napoleon osvojio Veneciju ukrao je nekoliko dragih kamenja, no, to se u impozantnoj slici ne primijeti.  

Najstariji mozaici datiraju iz 12.st., a svoj trag su ostavili najveći talijanski umjetnici poput Tiziana i Veronesa.

Svaki mozaik ima svoju priču, a najzanimljiviji je onaj gdje dva pijetla nose lisicu na štapu koji na simboličan način prikazuje želju duše za besmrtnošću, pobjedu križa i nadu u uskrsnuće, odnosno kako samo budnost može pobijediti lukavost.

Ulazak u baziliku je besplatan, a da bi se došlo na oltar do slike od zlata potrebno je izdvojiti 3 €, ulaznica se kupuje s desne strane oltara.  

ZVONIK SV. MARKA

Sa zvonika od 98,6 m pruža se najljepši pogled na grad i cijelu lagunu, no mnogi ostanu obeshrabreni kad ugledaju dugačke redove na ulazu pa se preporuča online kupnja ulaznica za penjanje na vrh po cijeni od 6 €.

Zvonik je izgrađen početkom 12. st., srušio se 1902. no u potpunosti je obnovljen i načinjen kao prethodnik i danas je peti najviši zvonik u Italiji.

CAFE FLORIAN – NAJPOZNATIJI KAFIĆ NA SVIJETU

Florian Francesconi došao je na briljantnu ideju kada je 29.12.1720. u samom srcu Venecije, na Trgu sv. Marka, od dvije jednostavne sobe napravio mjesto za druženje i ispijanje kave.

Mlečani poznati kao ljubitelji kave mogli su na tridesetak različitih mjesta ispod arkada uživati u crnom napitku, ali je ovaj bio poseban upravo zbog vlasnika.

Florian je bio poznat kao pravi znalac svih društvenih informacija u gradu, pa ako je netko trebao saznati bilo kakve novosti o bilo čemu dolazio je k njemu, ako je netko napuštao Veneciju ostavljao bi svoju vizitku Florianu u slučaju da ga netko traži, a ako je netko novi došao u grad obavezno se išao upoznati s Florianom.

Bio je jedino mjesto u gradu u kojem je bio dozvoljen pristup ženama zbog čega su se okupljali svi društveni slojevi od gradske elite do običnog puka, a Casanova je bio redovan gost, pa legenda kaže kad je pobjegao iz zatvora da je skoknuo na kavu kod Floriana pa nastavio bježati za Pariz.

Tijekom povijesti ovdje su se našle mnoge poznate osobe Goethe, Charles Dickens i Lord Byron koji je u njemu redovno doručkovao.

Danas je omiljeno mjesto za mnoge slavne osobe, a poznata scena pjevanja u filmu “Talentirani gospodin Ripley” snimana je u Florianu.

Kroz povijest su ga obilježili mnogi događaji, od Francuske revolucije kad je bio zatvoren zbog straha da se revolucionarne ideje ne prošire gradom, do događaja u 19. st. kad su se patrioti u Risorgimentu borili za neovisnost od Austrije, pa je kafić postao privremena bolnica za ranjene pobunjenike.

Danas Florian zapošljava 45 djelatnika u zimskim mjesecima, dok ljeti taj broj naraste na impresivnih 75 profesionalnih zaposlenika.

Najpoznatiji kafić na svijetu uvijek se ponosio prodajom kave i talijanskih vina, poznat kao najskuplji kafić u gradu i cijena cappuccina se kreće od 8,50 eura. 

MOST RIALTO

Drveni mostovi premošćivali su kanale još od 12. st., ali nisu bili dugog vijeka jer su se zbog vode i vlage konstantno urušavali.  

Kad se 1444. tijekom svadbene svečanosti markiza od Ferrare urušio drveni most sa publikom na njemu, počelo se razmišljati o izgradnji kamenog mosta.

Najpoznatiji umjetnici 16. st. natjecali su se kome će pripasti čast napraviti most, među kojima su bila renomirana imena Michelangelo, Andrea Palladio i drugi, a izbor je pao na Antonia da Ponte.

Izgradnja je započela 1588., trajala gotovo četiri godine i slijedećih tristo godina je bio jedini prijelaz preko Grand Kanala koji je spajao dvije obale.

Kako je most usidren na obje strane i u sredini nema oslonca mnogi su mislili da će se zbog težine kamena urušiti, no to se nije dogodilo i danas se smatra jednim od najvećih arhitektonskih dostignuća renesansnog razdoblja.    

Most je djelomično financiran pretečom današnje lutrije, kad su prodajom srećki za dvije krune u manjem dijelu pokrivali troškove gradnje.  

KANAL GRANDE – JEDINSTVENA ULICA ZA SVIJETU

Obala Kanala Grande obrubljena je s više od 170 palača koje datiraju od 13. do 18. st. i pokazuju svu umjetnost i raskoš nekadašnje Mletačke Republike.

Plemićke obitelji neprestano su težile prikazivanju bogatstva izgradnjom palača i u stalnom natjecanju čija će biti ljepša i bogatije ukrašena ostavili su u nasljeđe dokaz o raskošnom gradskom životu i dubokoj povezanosti s lagunom.

Uz sam kanal nalazi se 170 palača koje izlaze iz vode i oko njih nema pločnika stoga ih je moguće pogledati jedino s morske strane.

Grand Kanal prolazi centrom grada, ima oblik iskrivljenog slova S i od samog stvaranja grada bio je glavna prometnica, a Venecijanci ga nazivaju „Canalazzo“.

Veleposlanik francuskog kralja Charlesa VIII. prvi ga je u 15. st. nazvao „Najljepšom ulicom na svijetu“. 

TKO JE BIO VENECIJANSKI DUŽD?

Dužd je bio naziv za najvišeg državnog dužnosnika izabranog iz najmoćnijih venecijanskih obitelji, a oslovljavalo ga se s „Gospodar dužd“, „Najsvjetliji princ“ i „Njegovo spokojstvo“.

Prvi mletački dužd bio je Ursus koji je vodio pobunu protiv Bizantskog carstva 726.

Prema zakonu nijedan dužd nije imao pravo povezati bilo kojeg člana svoje obitelji sa svojim uredom niti imenovati svog nasljednika. 

Kako bi se onemogućilo namještanje izbora uvedena je komplicirana izborna mehanizacija gdje je ždrijeb imao glavnu ulogu i u devet krugova smanjivanja i dodavanja članova došlo se do četrdesetorice koja su između 12 nominiranih birali dužda.

Nakon što je izabran dužd je prvo predstavljen narodu riječima: „Ovo je vaš dužd, ako vam se sviđa.!“, a kao je odgovor bio potvrdan, tek tada je polagao zakletvu.

Do 13. imao je neograničenu moć kad su mu se ovlasti smanjile pa je npr. morao čekati ostale dužnosnike prije otvaranja pošiljki, nije smio posjedovati imovinu u stranoj zemlji i bio je pod strogim nadzorom.

Njegovi prihodi nisu bili veliki, vladao je cijeli životni vijek, a nakon smrti Komisija za inkvizitore donosila je presudu o njegovim djelima, a ako bi se utvrdila neka zloupotreba položaja to se kažnjavalo novčanom kaznom njegovoj obitelji.

Jedna od njegovih dužnosti bila je slaviti simboličan brak Venecije s morem, to je činio bacanjem prstena iz državne riznice u Jadransko more.

Bio je glavna osoba kneževske procesije koja je uvijek kretala s Trga sv. Marka, nosio je jedinstvenu kapu u obliku roga, klasičan simbol slobode, izrađenu od brokata ili zlata, zlatnu haljinu, papuče i žezlo za svečanosti.

Svakog Uskrsnog ponedjeljka dužd je vodio procesiju od bazilike Sv. Marka do samostana Sv. Zaccarie gdje su mu opatice uručivale novu kapu koje su same izradile.

Do 15. st. pogrebi su se održavali u bazilici Sv. Marka i u njoj je pokopano 25 duždeva.

Posljednji dužd bio je Ludovico Manin koji je abdicirao 1797., kad je Venecija došla pod Napoleonovu vlast.

KAKO POSTATI GONDOLIJER?

Prema legendi gondolijeri se rađaju s plivaćim kožicama koje im omogućavaju izvrsno plivanje i hodanje po vodi.

Stoljećima se profesija gondolijera prenosi s oca na sina i to je uglavnom muško zanimanje.

Prva žena koja je prekinula stoljetnu tradiciju je gondolijerka Giorgia Boscolo koja 2010. postala prva žena s položenim gondolijerskim ispitom.

Možda ne čudi što se odlučila za ovaj posao jer joj je otac bio gondolijer, ali ju nije  podržavao u odluci, jer je smatrao da ovaj naporan i težak posao pripada muškarcima, na što mu je Giorgia odgovorila da je porođaj teži, te postala prva žena gondolijerka u povijesti grada.

Danas svaki gondolijer mora imati licencu za rad  koju dobije nakon završetka tečaja koji uključuje praktičan i teoretski dio i traje 400 školskih sati uz obavezno polaganje ispita o mletačkoj povijesti, znamenitostima i poznavanju vodenih puteva.

Gondolijer može zaraditi oko 100.000 eura godišnje, danas ih ima samo četiristo za razliku od 16. st. kad ih je bilo gotovo deset tisuća.

Tradicionalna odjeća gondolijera uključuje slamnati šešir, prugastu majicu i crne hlače.

Ukrašavanje gondola smatralo izražavanjem prestiža i bogatstva pa su plemići u 16. st. prikazivali svoj status bojeći gondole šarenim bojama uz stavljanje raznih ukrasa što je bilo prešareno, pa je donesen zakon da sve gondole moraju biti obojane u crno, kako bi se održao nivo ljepote grada.

Jedino se po vlastitoj želji može ukrašavati unutrašnjost za koju se  koriste skupocjeni i otmjeni materijali poput baršunastih sjedala i perzijskih tepiha.

Gondole se proizvode ručno od devet vrsta drvene građe, izrada traje tri mjeseca i stoji od 15.000 do 20.000 eura.

Danas se koriste kao turističke atrakcije, za vjenčanja, pogrebe ili druge ceremonije, a vožnja istom kreće se od 80,00 € i uključuje do šest osoba.  

GRADSKE BRIGE

Najveća briga Venecijanaca je što grad svake godine potone 1-2 mm.

Mlečani su bili svjesni opasnosti od poplava još prije 600 godina pa su preusmjeravali tokove glavnih rijeka da bi zaštitili kopno i područje oko grada.

Danas se voda u skladu s morskim mijenama penje po nekoliko centimetara iznad luke i u starim su kućama prizemlja potopljena, a na samom trgu Trgu sv. Marka voda izbija kroz pukotine i rupice u kamenju.

U tijeku je inženjerski projekt za kontrolu plime i oseke koji uključuje stvaranje pokretnih barijera koje bi spriječile poplave.

Još jedna briga je iseljavanje domaćeg stanovništva s obzirom je u posljednjih pedeset godina broj stanovnika sa 120.000 smanjen za pola, a prosjek godina u Veneciji je 46, dok je u ostatku Italije 42, jer mladež sve više odlazi u velike talijanske gradove ili inozemstvo.

Isto tako grad je svakodnevno suočen s velikim izazovima koje uzrokuje preveliki broj turista i veliki svjetski kruzeri koji se preblizu usidravaju, pa su gradske vlasti odlučile početi naplaćivati ulazak u grad koji bi trebao početi u 05. mjesecu ove godine i stajao bi 3,00 €.

ZA KRAJ

Venecija je oduvijek bila na vrhu najpopularnijih turističkih destinacija uvrštena na listu „Najljepših gradova na svijetu“ koja svojim šarmom i čarima, baš poput Casanove zavede sve putnike koji se uvijek iznova vraćaju.

Želimo vam puno putovanja, Kraljicu Jadrana dodajte na vašu listu

Hvala

I Sretan Put!

Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ne biste ništa propustili!

0 0 vote
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments