Vlasnik vile g. Marino Franinović dočekao nas je kao dobre prijateljice, gotovo kao obitelj, s velikim osmjehom, otvorena srca i opipljive skromnosti, započeo priču koju prenosimo u cijelosti:
„Živite tako da vam se roditelji raduju, a prijatelji da vas cijene“ – započeo je g. Franinović, “jer na takav način, kada jednom ostariš, moći ćeš se osvrnuti i još jednom u životu uživati.
Villa Giardino je dio povijesti organiziranog turizma u Bolu na Braču i nema samo svoju knjigovodstvenu nego i tržišnu vrijednost.
Prošle godine objekt je obilježio 30 godina od otvaranja, a ono što uistinu veseli je da je po ocjenama putnika Villa Giardino na prvom mjestu, na raznim portalima uvijek ocjenjena s najvišim 5/5 ili 10/10, stoga se nastavlja razvijati u istom tonu i duhu.
U hotelskoj industriji Republike Hrvatske vjerojatno nema gospodarskog subjekta s takvim referencama kao sto ima Villa Giardino. O njoj pišu svi vodeći svjetski mediji: “Lonely Planet”, “The New York Times”, “The Telegraph”, “Mail on Sunday”, “London Times” i dr. koji su ju okarakterizirali kao jednu od 25 lokacija koju je obavezno posjetiti u Europi.
Posebno mi je drago što je jedan novinar napisao kako je neizmjerno sretan što na svijetu još uvijek postoje mjesta gdje „Čovjek u čovjeku pronađe čovjeka“, čemu smo i same svjedočile.
Ovaj objekt nije profitno orijentiran, naravno da mora biti samoodrživ, jer u njemu rade krasni ljudi kojima valja osigurati plaće, ali primarno, ovo mjesto okuplja predivne ljude. Ovdje kad kažete čovjek, onda to ima određenu težinu i značenje.
Mene čini jako sretnim kad smo svi na okupu, a od sada me posebno veseli da sve te ljude koje upoznajem putujući svijetom imam gdje i pozvati.
Moja mama je iz Bola, tata je iz Istre, tako da imam te dvije poveznice, a ja od kad znam za sebe kao dijete sam gledao u ovaj objekt i maštao o ovome što danas živim.
Upravo u ljeto 2018. je sve prevagnulo, jer ovdje dolazim svako ljeto pa sam se prije dvije godine našao s bivšom vlasnicom, udovicom gdina. Vinka Gratellia iz Beča te smo krenuli u pregovore.
U početku sam se nećkao oko svega toga jer sam si već godinama prije definirao život iz perspektive bogatstva, ali i iz perspektive materijalnog poimanja.
Naime, sretan sam i bogat iz isključivo jednog razloga.
Jedino istinsko zadovoljstvo proizlazi iz osmjeha, zdravstvenog stanja uže i šire obitelji i prijatelja, koji su svi nasmijani i zdravi i ja sam sretan čovjek i nemam ništa za nadodati niti za oduzeti na tu priču, jer tu sve počinje i završava.
Iz perspektive materijalnog sam uvijek govorio da nije bogatstvo u tome koliko imaš već koliko trebaš, evo sad nas je npr. troje ovdje i možemo popiti 1, 3, 6 ili 9 boca vina, ali ne možemo popiti 99 boca vina, neovisno da li je na računu tisuću ili milion eura, a kad tako stvari postavite onda vam je i život puno ljepši.
Ljudi se obično žale, čeznu i kukaju za onim što nemaju, umjesto da se raduju onom što imaju.
Imam dvije krasne curice i svaki moj uzdah i izdah podređen je njima, i suprugu krasnu koja me nije ni zaslužila ovakvog jer sam stalno negdje na putu, vodim vrlo dinamičan život.
Ali kad sam sve uzeo u obzir, Bol kao destinaciju i infrastrukturu koju imamo, međunarodnu zračnu luku Brač te činjenicu da se gradi marina, ali posebice mislim na aerodrom jer je to bila kap koja je prelila čašu i s obzirom da pripadam tom miljeu, tako da puno gostiju dolazi privatnim letovima i svi odsjedaju u Villi Giardino, odlučio sam se na ovaj pothvat.
Moj jedini benefit nije profit kao profit, a iz moje perspektive i po mojoj matematici ovaj objekt će isplatiti sam sebe i jednog dana kada dječica narastu nešto će im ostati i meni će to biti dovoljna satisfakcija.
Ovo je jedan krasan objekt u jednoj baštini Bola kao lijepog, romantičnog, ribarskog mjesta na Jadranu.“ – ispričao nam je g. Franinović.