KAKO JE NASTAO PRVI JEANS?

Traperice su obilježile kulturu u posljednjih 150 godina vjerojatno više nego ijedan odjevni predmet na svijetu. Prvo su bili radna odjeća, zatim simbol neposluha da bi postali obavezni modni komad svakog od nas. Povijest trapera i traperica duga je i živopisna stoga donosimo zanimljivosti o nastanku ovog čuvenog komada odjeće.

PRVI JEANS

Traper odnosno jeans prvi puta se pojavljuje u talijanskom gradu Genovi, kad su tamošnji tkalci napravili tkaninu koja je bila srednje kvalitete i razumne cijene te se koristila za radnu odjeću, a đenovska mornarica ju je koristila za odjeću svojih mornara jer se mogla nositi i po mokrom i po suhom vremenu.

Pojam „plave traperice“ prvi put se pojavljuje još 1795. godine, kada su braća švicarski bankari Jean-Gabriel i Jacques došli u Genovu jer im je povjerena opskrba za jednu komercijalnu tvrtku odorama izrezanim od plave tkanine nazvane “bleu de Genes” odakle potječe odjeća poznata u svijetu kao “plavi jeans”.

Zanimljivo je da je francuska riječ za Genovu –  Gênes – na engleskom jeans, te se pretpostavlja da od tud potječe naziv jeans.

Predivan grad Nimes, poznat je kao grad u kojem su nastale mnogobrojne tkanine, a njegovi su tkalci brojnim pokušajima i učeći na pogreškama, razvili tkaninu poznatu kao keper, materijal vrlo sličan traperu, gdje su osnovne niti obojane u indigo boju dok su niti potke ostale bijele, što je dalo traper u plavoj boji s jedne strane, a bijeloj s druge strane.

Danas je keper tkanina poznata kao traper od „de Nîmesa“,  odnosno čuveni „denim“.

I jeans i denim su vrlo izdržljivi materijali koje su koristili radnici kojima je bilo potrebno da se kod napornog rada odjeća ne podere pa su se počeli raditi razni odjevni predmeti uključujući hlače, kombinezoni i kaputi.

PRVE LEVISICE

Levi Strauss, Foto: Wikipedia

Levi Strauss je kao mladić 1851.g. otišao iz Njemačke u New York da bi se pridružio svojoj starijoj braći koja su vodila trgovinu tekstilom te se dvije godine kasnije preselio u San Francisco kako bi započeo vlastiti posao.

Najvažniju ulogu u stvaranju levisica imao je krojač Jacob Davis koji je vrlo često kupovao bale tkanina od veletrgovine Levi Strauss & Co za izradu deka, šatora i pokrivača za kola.

Jednog dana napisao je Straussu pismo u kojem je predložio da udruže snage i patentiraju odjeću ojačanu bakrenim zakovicama postavljenim na točkama naprezanja poput džepnih kutova ili na gumbima. 

Strauss je prihvatio Davisovu ponudu, a dvojica su 20.05.1873. dobili američki patent br. 139.121  pod nazivom “Poboljšanje pričvršćivanja džepnih otvora”.

Tada Davis i Strauss počinju eksperimentirati s različitim tkaninama, rani pokušaj je bila smeđa pamučna tkanina, no ona je bila prelagana za njihove potrebe.

Popularna legenda koju smo i mi čule na našem putovanju Francuskom, pogrešno navodi da je materijal uvezen iz Nimesa, jer prema raširenom mitu Strauss je u početku rudarima prodavao smeđe platnene hlače koje je kasnije bojao u plavo te je koristio traper američke proizvodnje.

U početku su Straussove traperice bile jednostavne, čvrste hlače koje su nosili tvornički radnici, rudari, farmeri i stočari širom sjevernoameričkog Zapada, kojima je bilo potrebno da se odjeća kod napornog rada ne podere.

Prvi prototip za masovnu proizvodnju dolazi 1873.g. kad je načinio hlače koje su sprijeda imale dva džepa, a straga jedan s bakrenim zakovicama, te mali prednji džep za sat sa zakovicama.

Najpoznatiji model Levi Strauss hlača, čuveni model 501, kreiran je 1890.g. i imao je standardnu konfiguraciju s pet džepova, od kojih su dva velika džepa i mali džep za sat postavljeni sprijeda, te dva džepa na stražnjoj strani.

Godine 1962. Levi Strauss je predstavio traperice koje su se “prethodno skupile” kako bi se osiguralo da se nakon pranja dodatno ne smanjuju te su omogućavale kupcu ispravno prilagođenu veličinu, te se takva metoda koristi i danas.

Te su traperice poznate kao model 505 s uobičajenim krojem, gotovo identični 501 osim gumba.

Nakon toga nastaju mnogobrojni modeli kao što su 517  i 527 koji predstavlja uski kroj čizme, s time da 517 sjede na liniji struka, a 527 na liniji ispod struka.

Kasnije će Levi’s razviti i druge stilove i kombinacije poput labave, vitke, udobne, opuštene, mršave ili uskog prijanjanja uz nogu.

Na povijesnim fotografijama je vidljivo da su prve traperice općenito pristajale labavo, slično kombinezonima s naramenicama ili bez, a i sam Levi Strauss je svoj glavni proizvod nazivao „kombinezon oko struka“, a ne „trapericama“. Isto tako tijekom Drugog svjetskog rata izrađeno je manje traperica, ali su američki vojnici svijetu predstavili upravo „kombinezone oko struka“ koje su nosili i izvan službe.

PROMIDŽBA KROZ VRIJEME

Kako je za svaki proizvod najbitnija reklama, upravo su levisice planetarno popularnim učinili američki kauboji na svojim reklamama za Marlboro.

Filmska industrija poznata kao najbolji promotor novih proizvoda donijela je ogromnu reklamu trapericama, a glavni protagonisti su bili Marlon Brando i James Dean 1950. u filmu „Buntovnik bez razloga“ zbog čega se dugo smatralo kako samo buntovnici nose jeans te su postale simbol pobune mladih tijekom 1950-ih.

Plakat filma Buntovnik bez razloga, foto: Wikipedia

Tijekom 1960-ih nošenje traperica postalo je prihvatljivije, a desetljeće kasnije već je postala opća moda diljem Sjedinjenih Država.  

U drugim krajevima svijeta, konkretno u Japanu 1977.g. na Sveučilištu u Osaki, jedan je profesor kaznio studenticu jer je nosila traperice, što je izazvalo proteste studenata te je u zemlji je nastala velika rasprava pred očima javnosti o nošenju ovog odjevnog komada.

Traperice su se s godinama počele mijenjati i razlikovati od prvotnog modela tako je jedan butik Limbo, u New York East Villageu 1965. prvi puta oprao novi par traperica kako bi se stvorio istrošeni efekt, a vidjevši da mu je posao uspio ukrasio ih je zakrpama i naljepnicama te prodao za 200 dolara, te su postale trenutni hit.

Ubrzo se početkom 80-tih pojavljuje i metoda pranja traperica kamenom čiji pionir je Donald Freeland iz Edmontona u Alberti  koja je pomogla donijeti traper na veće i svestranije tržište.

Prihvaćanje traperica nastavilo se tijekom 1980-ih i 1990-ih, te su ih ravnopravno počeli nositi muškarci i žene svih dobnih skupina, a danas su jedan od neizostavnih odjevnih komada u zapadnoj kulturi te gotovo nema osobe koja nema barem jedan primjerak u svom ormaru.

Povijesni najpopularniji brendovi su  Levi’s, Lee i Wrangler.

ČUVENA INDIGO BOJA IZ INDIJE

Čuvena indigo boja proizvodila se u Indiji od biljke Indigofera tinctoria, to je potpuno organska boja prepoznatljive plave nijanse, a gotovo sav indigo potreban za bojenje trapera koristio se s plantaža u Indiji sve do kraja 19.st., kad je zamijenjen sintetskim indigom proizvedenim u Njemačkoj, koji se većinom koristi i danas.  

Godišnje se u tu svrhu proizvede približno 20 tisuća tona indiga, iako je za svaki par potrebno samo nekoliko grama boje.

Za ostale boje trapera mogu se koristiti druge boje te se trenutno traperice proizvode u bilo kojoj boji koju je moguće postići na pamuku.

RABLJENI IZGLED TRAPERICA SVE POPULARNIJI

Postoje mnoge metode obrade trapera pa je tako i Ronald Reagan 1970. nosio traperice obrađene metodom kamena zbog čega se dobio izgled brušenog trapera koji je trenutno postao hit. 

Koristila su se i kiselinska pranja kad se traperice obrađuju kemikalijama ili pjeskarenjem, da bi se dobio izlizani izgled kako bi se stekao dojam nošenih hlača.

Nadasve najpopularnije traperice danas su „poderane traperice“ kad proizvođači namjerno otkidaju dijelove materijala i izvlače niti, a jedne takve traperice među prvima je prodao Pucci za 600 funti.

Upravo poderane traperice ili kako se još nazivaju potrošeni traper razvio se iz kulturnog punk pokreta 1970.-tih, kad su rani pankeri derali svoju odjeću kao izraz  ljutnje prema društvu.

Johnny Rotten iz Sex Pistolsa manifestirao je britansku punk ideologiju koja se borila protiv statusa quo, a traper je postao ključna meta ove politički potaknute dekonstrukcije, jer su mladići i djevojke oblačili poderane hlače i jakne ukrašene zihericama i sloganima u znak protesta.

Sličan trend bio je popularan sredinom 1980-ih s pojavom grunge mode i podrazumijevala je široke poderane traperice, flanelske košulje ili vunene ceste preko majica, koje su popularizirali glazbeni bendovi Nirvana i Pearl Jam.

Ako je punk bio “anti-moda”, grunge je bio “ne-moda”.  

Njihov anti konformistički pristup modi doveo je do popularizacije ležernog izgleda, bez naglašavanja linija tijela i taj trend se nastavio i u 2000-ima.

Traperice niskog struka vratile su se u modu 2017. zahvaljujući podršci slavnih osoba poput Justina Biebera, a obično se nose 2-3 centimetra ili više ispod pupka.

ŠOKANTNO SUĐENJE U ITALIJI

U Rimu u Italiji 1992. godine 45-godišnji instruktor vožnje optužen je za silovanje.

Kad je pokupio 18-godišnjakinju na prvi sat vožnje, navodno ju je silovao sat vremena, a zatim joj rekao da će je, ako nekome kaže, ubiti.

Djevojka je te noći ispričala svojim roditeljima što se dogodilo i složili su se da joj pomognu podići optužnicu.

Iako je silovatelj osuđen, talijanski kasacijski sud ukinuo je presudu 1998. godine iz razloga što je žrtva imala uske traperice.

U  obrazloženju se tvrdilo da je ona nužno morala pomoći napadaču da joj ukloni traperice, jer je nosila vrlo, vrlo uski model koji on navodno bez njene pomoći ne bi mogao skinuti te su zaključili da zbog toga to nije bilo silovanje nego sporazumni seks, zaključivši da je gotovo nemoguće skinuti uske traperice, čak i djelomično, bez aktivne suradnje osobe koja ih nosi.

Ovakva presuda šokirala je žene u Italiji te izazvala široko rasprostranjeni feministički prosvjed diljem globusa.

Dan nakon odluke, žene u talijanskom parlamentu prosvjedovale su noseći traperice i držeći plakate s natpisom “Traperice: Alibi za silovanje.”.

Kao znak potpore, Kalifornijski senat i kalifornijska skupština slijedili su njihov primjer.

Patricia Giggans, izvršna direktorica povjerenstva Los Angelesa za napade na žene  ubrzo je Dan trapera učinila godišnjim događajem tako da je od 2011.g. najmanje 20 američkih država priznalo Dan trapera 29.4. te je nošenje traperica na taj datum postao međunarodni simbol prosvjeda protiv takvih stavova o seksualnom zlostavljanju.

SVJETSKO TRŽIŠTE TRAPERICA I SOVJETSKI SAVEZ

Najprodavaniji odjevni predmet na globalnoj razini čine Sjeverna Amerika 39%, Zapadna Europa s 20%, Japan i Koreja s 10% i ostatak svijeta s 31%.

U Sovjetskom Savezu traperice su bile simbol zapadnjačkog načina života, a „Jeans groznica“ započela je 1957. tijekom Svjetskog festivala mladih i studenata, a prema sovjetskom rječniku tekstila iz 1961. godine, traperice su se u početku nazivale “radnička odora”.

Marka traperica Rokotov i Fainberg nazvana je po optuženicima u slučaju Rokotov – Faibishenko, koji su pogubljeni zbog, između ostalog, trgovine trapericama.

Iako nisu bile izravno zabranjene, u Sovjetskom Savezu je bilo teško doći do njih, jer ih je sovjetska omladina vidjela kao simbol pobune, koja je željela oponašati stil filmskih i rock zvijezda Zapada.

Sovjetska se vlada opirala opskrbi tržišta trapericama jer bi to značilo odgovoriti na tržište i kapitalistički princip, no ljudi nisu odustajali te su ponekad pribjegavali nasilju i drugim ilegalnim aktivnostima kako bi nabavili prave traperice zapadne proizvodnje, što je dovelo do stvaranja crnih tržišta i predstavlja važan kulturni element povijesti Sovjetskog Saveza.

ODRŽAVANJE, NJEGA I NOŠENJE

Unatoč tome što su većina traperica prethodno „smanjene“ i dalje su osjetljive na dodatno skupljanje i gubitak boje uslijed pranja, stoga je Levi Strauss preporučio izbjegavanje pranja traperica što je više moguće s poznatim kredom: „Što manje perete traperice, traperice postaju sve bolje.“

Ovakva ideja naišla je na mnogobrojne kritike pa je urednica LS & Co, Corey Warren,  to pojasnila u svom odgovoru:

„Vruć dan, prljav posao? Operite traperice. Hladan dan, uredski posao? Možda ih možete nositi dva puta ili više prije nego što ih stavite u perilicu rublja.“

Za one koji su se pokušavali suzdržati od pranja traperica poznata je ideja da ih se preko noći stavi u zamrzivač kako bi se ubili mikrobi koji uzrokuju miris, no ovakav savjet se pokazao neučinkovitim.

EKOLOŠKI I HUMANITARNI UTJECAJ TRAPERICA

Za jedan običan par plavih traperica potrebno je 3479 litara vode tijekom njihovog životnog ciklusa.

To uključuje vodu za navodnjavanje usjeva pamuka, proizvodnju traperica te broj pranja od strane potrošača.

Proizvodnja traperica “rabljenog izgleda” može biti štetnija za okoliš od uobičajenih traperica, a pjeskarenje i tretiranje brusnim papirom donosi rizik radnicima od pojave skolioze, te je tako u Turskoj preko 5000 tekstilnih radnika pogođeno ovom bolešću.

Neke tvrtke su najavile zabranu pjeskarenja.

NA KRAJU 

Bilo da volite čuveni Levi’s 501, ili ste ljubitelji krojeva poput cigarete dizajnirane prilično usko, ali ne skroz uz nogu, ili volite trifrtaljke koje sežu malo iznad gležnja, ili široki model niskog struka kojem sredina sa zatvaračem visi do koljena, ili ste za potpuno mršavi kroj koji laska figuri, možda standardni model, ili novi model jako poderanih traperica, kratke ili do koljena, potpuno je svejedno, jer smo sigurne da svatko ima svoj omiljeni komad barem jednih traperica koje su potpuno promijenile svijet mode i stoji na policama naših ormara kao muzejski eksponat svjedočeći velikoj transformaciji kroz povijest.

Želimo vam puno putovanja u budućnosti!

Hvala

I sretan put!

Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ništa ne biste propustili!

0 0 vote
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments