Australia

ZAŠTO SU NAŠI PRADJEDOVI ODLAZILI U AUSTRALIJU?

U 19. stoljeću iseljavanje sa naših prostora u Australiju bio je na vrhuncu. Najviše ljudi iselilo se s područja Dalmacije i Makedonije. Hrvatska je bila vodeća zemlja u iseljavanju od svih zemalja bivše države.

Najjači faktor iseljavanja, kako u prošlosti tako i danas, svakako je visok životni standard zemlje u koju se seli i niski standard zemlje iz koje se odlazi.

Što ih je natjeralo na sudbonosnu životnu odluku?

Austro-Ugarska je 1910. imala 52 milijuna stanovnika. Šestina je otpadala na njemački dio, a na Mađare petina ukupnog stanovništva. Nerazmjer slavenskog i neslavenskog stanovništva imao je najveći utjecaj na iseljavanje.

Austro-Ugarske vlasti nisu činile gotovo ništa za seljačke posjede. Dolazilo je do stalnog smanjivanja već ionako sitnih posjeda koji sve više postaju nerentabilni. Seljaci postaju prezaduženi. Namjerno se usporava proces industrijalizacije i onemogućava se kapitalu da dođe na selo. Proizvodnja kolabira, stopa zapošljavanja je jako niska.

Ova politika najjače pogađa područje Dalmacije i Like koje su u to vrijeme najsiromašnije i gospodarski najnerazvijenije.

Dalmacije je pod austrijskom upravom jedva životarila, a glavna pruga Trst-Beč potpuno ju je izolirala.

Veliku štetu nanio joj je izum parobroda kada su jedrenjaci pali u zaborav što je rezultiralo potpunom katastrofom. Uvoz jeftinih talijanskih vina uništio je konkurenciju dalmatinskih vinogradara od kojih se nije oporavila do kraja vladavine Monarhije. Maslenike su počeli zamjenjivati vinogradi, stoljetna stabla čupana su iz zemlje čime je smanjena proizvodnja i prodaja ulja.

U ovakvoj bezizlaznoj situaciji ljudi su masovno počeli odlaziti “trbuhom za kruhom” u SAD, Australiju i Novi Zeland, bez namjere da se tamo trajno nastane. No, dogodilo se upravo suprotno.

Do Prvog svjetskog rata u Australiju se iselilo približno pola milijuna ljudi.

Zašto su ljudi birali Australiju?

Rijetka naseljenost, obilje slobodnih poljoprivrednih površina, razvijeno ovčarstvo, rudna bogatstva zlata i dragog kamenja posebno opala i otvorena imigracijska politika privlačili su ljude iz ovih krajeva poput magneta.

Vjerojatno bi se puno više ljudi iselilo da nije bilo glavne prepreka – prevelika udaljenost. Isto tako za većinu prezadužene sirotinju ovakvo putovanje bilo je nedostižan san.

Češće se birao odlazak Australiju nego u SAD iz razloga što je Australija tada još uvijek zaostajala u ekonomiji za SAD-om.

Prvi doseljenici u Australiju naselili su se u Području Pertha i okolice. Fremantle je tada bila glavna i jedina australska imigracijska luka.

Kako su doseljenike činili uglavnom ribari i seljaci i tamo su se u početku bavili ribolovom, vinogradarstvom, voćarstvom i povrtlarstvom. Kasnije su počeli naseljavati rudama bogata područja u unutrašnjosti Zapadne Australije ili su postali berači šećerne trske u Queenslandu, farmeri u NSW ili vinogradari u Viktoriji.

Nakon Prvog svjetskog rata iselio se svaki 8 Dalmatinac

Lančana migracija odnosno iseljavanje na poziv prijatelja ili rodbine u ovo vrijeme kulminira.

Svaki je drugi iseljenik s ovih prostora bio iz Dalmacije i po veličini Dalmatinci su bili četvrta etnička skupina u Australiji. Ispred njih su bili samo Talijani, Grci i Maltežani.

U vremenu između dva svjetska rata stanje se i dalje nije mijenjalo.

Seljački posjedi se i dalje smanjuju. Prezaduženost sitnih posjeda enormno raste. Seoska gospodarstva preopterećena su dugovima i roba se prodaje u bescjenje. Stopa nezaposlenosti je među najnižima u Europi. U to vrijeme iseljavanje iz Makedonije poprima karakteristike egzodusa.

No, niti naseljavanje nije moglo trajati dovijeka.

Već 1924. Australija donosi zakon kojim se uvode godišnje kvote useljavanja za svaku zemlju pojedinačno. Godišnje kvote za većinu zemalja tada su drastično smanjene. Tako se od 1924. u Australiju se moglo doseliti samo 1200 osoba sa ovih prostora.

Situacija kulminira 1927. kada je ta kvota prepolovljena. Tada su prednost imali emigranti čija se bliža rodbina već nastanila Australiji i koji su za njih mogli u novčanom smislu garantirati.

Tada se uvodi i obvezni depozit od 40 funti, koje je svaki emigrant morao položiti prilikom ulaska u zemlju. To je bio iznos od 10.000 dinara, a putni troškovi su tada iznosili 14.000 dinara. Ovaj veliki nerazmjer između troškova putovanja i depozita jako je ograničilo daljnje iseljavanje.

Iz sela u gradove

Potkraj Drugog svjetskog rata u Australiji urbanizacija i industrijalizacija donose mogućnost relativno dobre zarade. Doseljenici tada napuštaju poljoprivredu i odlaze u gradove. Većina odlazi živjeti u Perth, Melbourn, Sydney, Adelaid, Brisbane i dr. Mahom su se zapošljavali kao nekvalificirana i priučena radna snaga ili postaju vlasnici ugostiteljskih i trgovačkih radnji.

Australija je sa realnim nadnicama, dobrom zaradom i mogućnošću uštede zauzela prvo mjesto kao ciljana zemlja emigracije između dva svjetska rata. Čak ispred SAD i Kanade. I danas mnogi razmišljaju o preseljenju na ovaj najudaljeniji kontinent.

Što se dogodilo nakon Drugog svjetskog rata?

U razdoblju do 1960. iseljavanje stagnira i pod pritiskom vlasti gotovo zamire.  

U 80-tim se uveo novi termin iseljavanja “privremeni rad”, gdje se emigriralo u zemlje Zapadne Europe, Australije, Kanade, SAD i Novog Zelanda. Glavni razlog iseljavanja u ovom periodu bilo je i dalje teško ekonomsko stanje na selu, društveno vlasništvo, sveopća nacionalizacija. Životni standard u tom vremenu bilježio je konstantan pad.

U ovom razdoblju iz Makedonije se u to doba iselilo 120 000 ljudi što čini trećinu ukupne jugoslavenske doseljeničke populacije. Drugu trećinu čine Hrvati, dok na ostale narode i narodnosti pripada ostala trećina. Tako od ukupnog broja jugoslavenskih emigranata (bez generacije rođene u Australiji) po završetku Drugog svjetskog rata na Hrvate otpada 68%, Makedonce 25%, Srbe 3%, Slovence 3%…

Poslije Drugog svjetskog rata Australija je trebala sve više radne snage. Raznim međunarodnim ugovorima i aranžmanima, gotovo kao niti jedna druga prekooceanska zemlja, širom je otvorila vrata političkim izbjeglicama i raseljenim osobama među kojima se našao nemali broj ljudi porijeklom sa naših prostora. Tako je u ovom razdoblju kao i danas postala vodeći svjetski imigracijski prostor. 

A danas ili sutra?

Danas svi svjedočimo raseljavanju svih društvenih klasa. Visokoobrazovani, radnici, učenici i studenti, umirovljenici koji odlaze “trbuhom za kruhom” u nove svjetove. Postoje cijele regije sa ovih prostora koje su raseljene što u zemljama Zapadne Europe što u prekooceanskim zemljama. Danas nema osobe koja ne može reći da nema ili ne poznaje nekoga “Tko radi vani?” ili više njih.

Sve se ovo odražava na sveopći društveni pad kako zajednice tako i pojedinca. Ljudi s povećanom sviješću i otvaranjem granica kako državnih tako i osobnih, želeći zadovoljiti ono iskonsko u sebi, a to je dobar život i životni standard, odlaze mahom u sve navedene zemlje. I ne čudi. Mislim da svatko od nas ima pravo na životni standard kakav je u Australiji, ali jedino ostaje pitanje kada će i hoće li i nama sa ovog neba ikada zasjati australsko sunce.

 

Podaci preuzeti: Branimir Banović: Iseljeništvo u Australiji, 14.03.1990., UDK 325.2 (94=862) „18/19“, Izvorni znanstveni rad

 

0 0 vote
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments