Opera House i Harbour Bridge

DAMA I MANEKEN

Kada vidimo Operu odmah pomislimo: “E, Australija!”. Nije samo zaštitni znak Sydneya nego i cijele Australije.

Šetajući Sydneyskom lukom prema Operi prvo su nas dočekali Aboridžini koji sviraju didgeridoo i prodaju bumerange. Odmah na prvu, tri znaka Australije. Uživali smo slušajući kako se glas planete Zemlje kroz zvuk ovog najstarijeg instrumenta širi zaljevom. Nakon slikanja uputili smo se na rub mola i zagledali u ocean. Tolike meduze nigdje nismo vidjeli. Promjer klobuka sigurno je desetak centimetara, a žarnjaci dugački kao bačeno klupko vune u vodu, razvlačili su se za njima. “Ništa od kupanja!”.

U luku stalno dolaze i pristaju brodovi koji su zapravo javni prijevoz, tako da se ljudi radije odlučuju putovati njima, nego vlakom. Iz jednostavnog razloga. Ovako se može uštedjeti i sat vremena koji puno znači u ovakvom kozmopolitskom gradu gdje se ima što za obilaziti i gdje je vrijeme novac.

Opera se ne vidi odmah nego je zaklonjena iza nebodera i zgrada. Kada se prođe cijeli zaljev tek onda se ukaže u pravoj ljepoti. Mi smo ju nazvali fotogenična ljepotica, jer stvarno nema dijela, niti mjesta s kojeg se slika, a da ne ispadne prekrasna. Stoji ponosno kao prava “dama”.

Prije jedanaest godina UNESCO ju je uvrstio u listu svjetske baštine. S razlogom.

Danski arhitekt Jorn Utzon zamislio ju je kao školjke koje stoje na rtu kod samog oceana i pobijedio žestoku konkurenciju od 233 arhitekata iz cijelog svijeta. Zaista, kada ju ugledate imate dojam kako ogromne školjke izlaze iz oceana, a valovi zapljuskuju hridi platoa na kojem stoji još od 1959.

Uvijek smo se pitali od čega joj se krov toliko bijeli i sjaji, a  sada smo vidjeli iz prve ruke. To su zapravo krovne pločice, kojih ima preko milijun i napravljene su u Švedskoj.

Doznajemo da je na njoj je radilo 10 000 radnika i predviđalo se da će troškovi gradnje biti 7 milijuna dolara. Nažalost to nije bilo tako. Stvarni troškovi bili su 102 milijuna.

Otvorena je sve dane u godini osim na Božić i Veliki petak i u unutrašnjosti se nalazi sedam objekata od kojih se najčešće otvaraju koncertna dvorana i tri kazališta. U prizemlju se nalazi jedan fancy restoran, koji je za one malo dubljeg džepa. Ali bez brige. Ovo je ipak turistička zona i postoji Opera bar, naš najdraži bar u Sydneyu, gdje možete popiti piće ili nešto pojesti, po pristupačnim cijenama uz fantastičan pogled.

Interesantno je kada Sydneyski simfonijski orkestar svira temperatura u dvorani mora biti 22,5 °C kako se instrumenti ne bi raštimali.

Mnogi Australci sjećaju se svečane priredbe koja se održala na dan njenog otvorenja kada je kraljica Elizabeta II učinila ovaj svečani čin. Ne tako davne 1973., bila je golema gužva i djeca iz Sydneyskih osnovnih i srednjih škola izvodila su razne predstave. Na svježe obojanoj pozornici uz jaki miris laka i novih stolaca, svi su vidjeli kraljicu kako sjedi u publici. Tako svečana regalna priredba održala se pod budnim okom zaštitarskih službi i dan danas se ne može ni sa čim usporediti. Do danas ju je kraljica posjetila četiri puta.

Njezina veličina možda se može najbolje dočarati u žaruljama jer se svake godine promijeni 15 500 žarulja. Unutra su smještene i najveće orgulje na svijetu sa preko 10 000 cijevi.

Uvijek se uz ovakvu znamenitost rado poveže i neki događaj sa celebrityima. Tako je i sa Operom gdje je Arnold Schwarzenegger 1980. osvojio svjetsku titulu bodibildera koja mu je otvorila vrata showbiza. I’ll be back!

Apsolutno zaslužuje svaku titulu koju možemo smisliti, jer je na slikama očaravajuća, a u živo je čudesna.

A MANEKEN?

Ovaj momak malo je stariji od prekrasne dame, on je 1932. godište, a svima nam je jako drag i dobro poznat. Kada gledamo prijenos dočeka Nove godine uvijek prikažu veliki vatromet koji se s njegovih lukova ispaljuje nad cijeli zaljev.

Jedna, ne baš sretna priča je, da je u vrijeme gradnje osamsto obitelji ostalo bez kuća, jer su morali iseliti područje građevinskih radova i  napustiti svoje domove bez ikakve kompenzacije.

Obojan je u sivo, jer u vrijeme kada je završen, tolika količina boje bila je dostupna samo u sivoj.

Kada se krene bojati sa jedne strane da se dođe do kraja prođe 365 dana, pa se opet se počinje ispočetka. Godinu po godinu.

Pješački dio je odličan za jutarnji jogging. Može se i popeti na vrh mosta strmim stepenicama za pojačavanje adrenalina i prekrasan pogled uz cijenu od 200 dolara. Sjećamo se kako se cijela ekipa serije “Moderna obitelj” penjala na vrh mosta, među kojima i nama najdraža Sofia Vergara.

Ovdje je uvijek velika gužva, jer ga svaki dan prijeđe preko 160 tisuća automobila za tri dolara.

Javnost svakih 50 godina prošeta mostom. Prvi puta je to bilo 1932., pa 1982., a mi možemo već iduću šetnju označiti na svom kalendaru koja će biti 2032.g.

I Opera i most su toliko impresivni da ih svakako treba dodati na listu “vidjeti za života” i pridružiti se mnogobrojnim turistima koji to učine svake godine.

Napominjemo da su jedno od drugog jako udaljeni, iako na slikama izgledaju blizu, pa preporučamo uzeti udobne cipele. Ma svejedno, ionako ćete dobiti žuljeve!

Pratite nas na našoj Facebook stranici kako ne biste ništa propustili

0 0 vote
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments