BLOG

SANTORINI – NAŠE GRČKO PUTOVANJE

Posted on by I sretan Put

SANTORINI - NAŠE GRČKO PUTOVANJE

Božanstveni otok snova, magaraca, crvki i vina, Perissa predivan biser Egejskog mora, Fira vatrena prijestolnica, Oia mjesto najljepšeg zalaska sunca na svijetu, Crvena plaža, Nea Kameni i kupanje u lavi koja utječe u more, Grci kao domaćini, atmosfera, hrana i puno više. Dobrodošli na Santorini!

SANTORINI OTOK SNOVA

Ovdje vlada ljubav, to je sigurno, bilo da dođete na medeni mjesec, sami ili obiteljski kao mi, uživanje u ljepotama prirode i čarima Egejskog mora pružiti će nezaboravna iskustva i pustolovine.

Najjužniji otok grčkih ciklada udaljen je 200 km od kopna i jedini je grčki otok sa pustinjskom klimom kad dnevne temperature dostižu preko 30, a noću padnu za petnaestak stupnjeva, idealna destinacija za provesti najljepše ljetovanje na otoku snova.

Nevjerojatne bijele kućice sa plavim krovovima odavno su zaštitni znak Santorinija, a mala mjesta ponosno stoje na vrhovima vulkanskih stijena visoko se izdižući iznad mora s kojih se pruža fantastičan pogled, mjesto je gdje svaka fotografija uspije.  

Otok je nastao zahvaljujući najvećoj erupciji zabilježenoj u povijesti koja se dogodila prije 3600 godina koja je dovela do propasti minojske civilizacije na Kreti, a popularna teorija tvrdi da je ova erupcija izvor Platonove legende o Atlantidi.

Grci su nas oduševili, toliko su ljubazan narod da smo imale osjećaj kako smo došle kod najboljih prijatelja, a prijateljstvo s našim domaćinima Kiki i Micheleom, vlasnicima hotela u Perissi traje i dan danas.

Prema Micheleovim riječima Santorini zimi postane prava pustinja, gdje se rijetko na cesti može susresti automobil koji dolazi ususret, ali je zato u ljetnim mjesecima prava turistička meka prepuna ljudi iz cijelog svijeta.

SVETA IRENA

Ime Santorini prvi se pojavljuje u Otomanskom carstvu 1153. u djelu muslimanskog geografa al-Idrisija, kao “Santurin”, a odnosi se na zaštitnicu otoka, Svetu Irenu.

Glavna naselja su Fira (Phira), Oia, Emporio, Kamari, Perissa, Imerovigli, Pyrgos i Therasia.

Našao se na vrhu popisa mnogih časopisa i turističkih stranica uključujući Travel + Leisure Magazine, BBC i US News.

Uz zvukove sirtakija koji odzvanjaju u svim dijelovima ovog otoka te obavezno, tradicionalno razbijanje tanjura na podu restorana, grčku salatu, giros i Dioniz vino, dobrodošlica je koju vam pruža Santorini.

ZRNCA S OTOKA 

Najromantičniji grčki otok se zbog dramatičnih pejzaža i zapanjujućih zalazaka sunca, gdje pogled seže daleko na horizont, godinama smatra najljepšim grčkim otokom, a kristalno čisto more s plažama smještenim na ivicama aktivnog vulkana svakog ostavlja bez riječi.

Upravo zbog ljepote i zadivljujuće prirode smatra se razglednicom Grčke, a nosi naziv i Kalliste što znači lijepo.

Prve kuće na otoku gradile su se u stijenama koje je iza sebe ostavila erupcija vulkana, na način da su se izrezivali dijelovi stijena i kopale špilje u kojima još i danas žive ljudi, a uređene su vrlo raskošno.

Zaštitni znak otoka su bijele kuće s plavim krovovima, ali ne slučajno, plava i bijela predstavljaju boje grčke zastave, osim toga, bijela predstavlja čistoću, a plava simbolizira more i nebo, a to je upravo ono zbog čega je Santorini najprivlačniji.  

Prema odabiru čitatelja magazina „Travellers“ Santorini je 2015. proglašen jednim od najljepših otoka na svijetu.

Odlična povezanost s kopnom i aerodrom u Firi svakome pruža mogućnost da posjeti ovu izvanrednu destinaciju.

Koliko se brzo razvio u TOP destinaciju možda najbolje potvrđuje činjenica da do 1960.-tih na otoku nije bilo struje, nego samo ribari i magarci. 

O MAGARCIMA, CRKVAMA I VINU

Magarci su i danas jako popularno prijevozno sredstvo pa se govori da na otoku ima više magaraca nego muškaraca.

Isto tako kaže se da ima više crkava nego kuća, negdje oko šesto crkvica i kapelica, većina su male i privatne od čega je njih pedesetak posvećeno Djevici Mariji.

Na otoku nema rijeka pa se stoga jako pazi na potrošnju vode, a postrojenje za desalinizaciju omogućilo je domaćinstvima tekuću, ali ne i pitku vodu. Stoga se voda za piće kupuje, a s obzirom da na otoku ima jako malo kiše, potrošnja vina je veća od vode.

Kako na otoku gotovo nema kiše sve biljke ovise o maloj količini vlage iz jutarnje magle koja se kondenzira na tlu kao rosa.

Upravo iz tog razloga vinova loza ovdje raste na drugačiji način nego igdje u svijetu.

Čokoti su smješteni skroz pri zemlji, smotani u niske, spiralne košare što se naziva „aspa“ gdje grozdovi vise prema unutra da bi se zaštitili od vjetrova, inače bi usahnula na vrućem suncu.   

Krajolik je zbog mnogih vulkanskih erupcija bogat mineralima zbog čega vino ima jedinstven i bogat okus i otok donosi vinogradarske ponose Athiri, Aidani i Vinosanto, sveto vino.

Santorinijeve cherry rajčice su intenzivne crvene boje, nadaleko poznate kao izuzetno slatke i ukusne, glavni su sastojak mnogih grčkih jela i čuvene grčke salate kojima su uvijek dodani domaći kapari.  

Otočko i autohtono jelo je „fava“ predstavlja pire napravljen od oljuštenog i na suncu osušenog graha, ne od žutog graška kao u ostatku Grčke.

Bijeli patlidžani su omiljeno jelo i vrlo su slatki s malim brojem sjemenki pa se mogu jesti i sirovi nama jedna od najdražih delicija.

Brantada je samo jedno od mnogih lokalnih ribarskih jela predstavlja file bakalara premazan mješavinom brašna, soli, vode i piva i poslužuje se sa salatom od češnjaka.

Najbolja mjesta za isprobavanje pravih otočkih jela su mala turistička sela, kao što je Exo Gonia, gdje ste društvu lokalnog stanovništva i zvuk sirtakija prepušteni pravom hedonizmu.  

PERISSA – LJUBAV NA PRVI POGLED

U ovo preslatko selo zaljubite se na prvi pogled.

Tu preko godine živi manje od tisuću stanovnika, dok u ljetnim mjesecima postaje prava hedonistička oaza popunjena turistima iz cijelog svijeta.

Popularne plaže sa crnim pijeskom od usitnjene lave i dubinama Egejskog mora zaštitni su znak mjesta i imaju međunarodnu oznaku Plave zastave.

Na svim plažama duž obale postoje mnogobrojne ležaljke različitih boja, ovisno kojem lokalu pripadaju i njihovo korištenje se naplaćuje, a u cijenu je uključen wifi i suncobran.

Crni, vulkanski pijesak na plažama Santorinija, u ljetnim mjesecima je toliko vruć da su na plaži postavljene drvene staze od dasaka kako bi se preko njih moglo dotrčati do mora.

Prosječne temperature u 8. mjesecu su 30 stupnjeva, a iako volimo vrućine, ovdje je to neka druga dimenzija pa dok ležite ispod slamnatih suncobrana čini vam kao da se sve oko vas zapalilo.

Upravo su plaže glavni razlog zašto putnici izabiru Perissu jer nudi mnogobrojne sadržaje od barova i restorana, igrališta, vodenih sportova, noćnih klubova i drugih zamamnih aktivnosti.

Iz mora pogled puca na 3000 godina stari grčki grad smješten na vrhu ogromnog brda, koje dijeli Perissu i Kamari, poznat pod nazivom Ancient Thira, do kojeg se može doći jedino pješice ili na magarcima, kako smo se mi hrabro uputile.

Iako nema pješačkih staza u selu to nije niti potrebno, jer se glavna prometnica uz plažu preko dana zatvori za sav promet i postane pješačka zona, a preko noći postane glavni centar događanja kad se dnevni kafići pretvore u noćne barove u kojima vrlo često svira živa muzika za pravi ljetni gušt i šušur.

U selu ima sve što je potrebno za ugodan odmor od supermarketa,  trgovina s odjećom i suvenirima, slastičarnicama, objektima s brzom hranom gdje vrlo povoljno možete pojesti giros kao i odlične pekarnice s finim delicijama.

O samom bogatstvu pomorskog života govori fotografije ove morske zvijezde, koju smo kao u Spužvi Bobu nazvale Patrik te ju nakon fotografiranja vratile u more.

O GRCIMA KAO DOMAĆINIMA

Grci su izuzetno ljubazan i gostoljubiv narod čemu svjedoči i događaj kad nas je na putu do plaže zaustavio vlasnik restorana Acropolis te nas pozvao da kod njega dođemo na večeru rekavši da ćemo dobiti 30 posto popusta, što smo iskoristile.

Bila je to nezaboravna večera gdje plata ribe za dvije osobe, pileći file s promfrijom i grčka salata stoje 25 eura, a nasmiješeni konobari su nam na račun kuće donijeli bokal vina, vode i na kraju ogromnu lubenicu.

Ugađanju gostima svjedočile smo putujući i drugim grčkim mjestima, jer je ugostiteljima cilj da je lokal stalno pun, da im stolovi ne zjape prazni, stoga uvijek nešto donesu na račun kuće kako bi vas što duže zadržali, a to je za svaku pohvalu i ovaj primjer bi mogao biti uzor mnogim turističkim destinacijama.

Mjesto je prepuno različitih hotela, koji su većinom mali obiteljski obrti, mi smo odsjele u  Irigenia Proudactions gdje su nas Kiki i Michele, koji ga i danas vode, dočekali kao najbolje prijatelje.

Zanimljivo je da se u njihovom hotelu stalno održavaju razne umjetničke radionice uvijek praćene glazbom, izložbe i sl. zapravo predstavljaju malu umjetničku koloniju, dok se  njihove rođake  i prijatelje može vidjeti u bendovima koji uživo sviraju po noćnim klubovima, dodatno zarađujući u ljetnim mjesecima.

Toliko smo se zbližili pa su nas zadnji dan odveli u restoran u malo ribarsko selo sa specijalitetima od lignji i srdela, gdje smo naučile kako se pije čuvena grčka rakija Uzo, na način da se natoči u čašu, doda se kockica leda kad se rakija automatski iz prozirne tekućine pretvori u bijelu kao kreč i popije na eks.

Jednom prilikom bilo je nekog spora oko naše prtljage koji nam je Kiki velikodušno riješila, a   slušajući kako razgovara s nadležnima te neprestano ponavlja „Ne, ne, ne“ pomalo smo bile zbunjene dok nismo shvatile da „NE“ na grčkom znači “DA”.

Perissa se nalazi 13 km od glavnog grada Fire do koje se vrlo lako dolazi redovnim autobusnim linijama ili rent-a-carom.

ANCIENT THIRA – STIJENA IZMEĐU DVA POPULARNA MJESTA

Na vrhu planine nalaze se ruševine drevnog grada starog 3000 godina, istaknutog arheološkog nalazišta koji se još uvijek iskopava iz kojeg su mnogi pronađeni materijalni ostaci prebačeni u muzeje u Ateni, a osim povijesne važnosti, s vrha se pruža predivan pogled na sela Perissu i Kamari.

Za doći na vrh nema organiziranih izleta pa turističke agencije često nemaju ovu ponudu, jedino se može doći pješice 3 km uzbrdo, napominjemo da je ovo izuzetno strmi uspon na nesnosnim vrućinama bez hlada, a u vrijeme našeg boravka zatvarala se u 14:30 sati.

Postoji ponuda za najhrabrije da se na vrh upute na magarcima što smo iskoristile.

S vrha vode pješačke staze kojima se možete spustiti u Kamari ukoliko ste došli iz Perisse ili obratno ili se jednostavno vratite taksi brodićem.

KAKO SMO NA MAGARCIMA STIGLE NA VRH

Jahanje na magarcima je vrhunska pustolovina koje se ne bi postidio niti sam Robinson Crusoe. 

Kreće se iz Perisse pored autobusnog stajališta, gdje vas u redu čeka osam magaraca svi odreda špagom privezani jedan za drugoga i to za donji dio zadnje noge, kako bi u koloni išli za svojim pastirom, jer uspon traje više od jednog sata.

Svjesne da će ovo biti vožnja po velikoj vrućini otrčale smo na obližnji štand kupiti šešire koji su nas jako dobro služili.

Vrlo uska, kamenita staza po kojoj i magarci ponekad posrnu, vodi nas osam prema vrhu, gdje s lijeve strane pogled pada u duboki ponor, a magarci često kopitima bace kamenje u nepovrat, stoga je najbolje u tu stranu ne gledati.

Ako se odlučite ne gledati u ponor, ni sa desne strane pogled nije puno bolji, jer postoji nekoliko nadgrobnih ploča s ove strane, nismo se raspitivale kako su tu došle, samo smo nagađale, jer dok jašete ne želite misliti kako je netko ovdje izgubio život, to nikako. 

Pomalo ludi pastir koji vodi ovu turu cijelo vrijeme magarcima viče „Ija“ pokazujući im smjer kojim se moraju kretati, povremeno ih šibne po stražnjici, ponekad ih naglo povuče k sebi, a iza naše kolone ostaje dugi, prašnjavi trag visoko se izdižući na pasjoj vrućini.

Obuzete ogromnom srećom što smo uspješno stigle do vrha zabilježile smo ovaj neponovljivi događaj fotoaparatom na vrhu Ancient Thire, te se s vrha uputile u predivan Kamari koji se nalazi s druge strane stijene, u koji mladi iz cijelog svijeta dolaze radi dobrog noćnog života i nezaboravnog provoda, mada niti u Perissi istog ne nedostaje.  

FAMOZNA CRVENA PLAŽA

Bogata vulkanska povijest donijela je Santoriniju legendarne plaže različitih boja, crnu, crvenu i bijelu, od kojih crvena zaslužuje najveće divljenje.

Smještena je nekoliko metara od drevnog mjesta Akrotiri i do nje se može doći autobusom, pješice, autom ili brodom.

Ime je dobila po sedimentnim stijenama bogatim željezom na licu litice koje se nadvijaju iznad vas i zbog koje je pijesak crvene boje.

Ovdje se može unajmiti suncobran i ležaljka. Prvih nekoliko metara vode u blizini obale prilično je šljunkovito s malo kamenja, a pogled seže na daleki horizont i s načičkanim jahtama.

Taverna je ugrađena u špilju i nema struje ili tekuće vode, pa ako tamo jedete ponesite sa sobom sredstvo za dezinfekciju.

Vatrenocrvene litice uz mješavinu pjene tirkiznog Egeja i rasutim vulkanskim kamenjem predstavljaju savršeno očuvanu prirodnu ljepotu i pobuđuju najljepše emocije, a kontrast koji stvaraju ove boje toliko je zapanjujući da smo izabrali ovu fotografiju za naslovnicu naše Facebook stranice.

Do Bijele plaže može se doći jedino brodom s Crvene plaže ili šetnjom kroz vodu koja započinje u visini vašeg struka i ona je vrlo malena na koju stane samo nekoliko ležaljki.

Zanimljivo je da na brodu prilikom plaćanja karte uvijek vlasnik broda preuzima novac koji onda predaje svojoj ženi koja je za blagajnom, kao i u drugim situacijama kad vršite plaćanje, pa je vrlo lako zaključiti kako na ovom otoku žene vode brigu o financijama.

FIRÁ – VATRENA PRIJESTOLNICA

Prekrasna i vatrena prijestolnica egejskog bisera Santorinija jedno je od najluksuznijih mjesta na otoku koje vrijedi posjetiti gdje spoj venecijanske i kikladske arhitekture izlaze iz svake njegove pore.

Ulice vrve trgovinama, hotelima, kafićima i tavernama, a šetnja živopisnim ulicama popločenih kamenom uz slova grčkog alfabeta te mnoštvo dućana s rukotvorinama predstavlja bogatu ponudu jedinstvenih predmeta koji se mogu kupiti samo ovdje.

Grad je prepun bijelih kućica sagrađenih na rubovima 400 metara visoke kaldere i u njemu su dva glavna arheološka muzeja, Muzej pretpovijesne Fire te Bijela pravoslavna katedrala Ypapanti sagrađena na mjestu ranije crkve uništene u potresu 1956.

Čuvena Tri zvona iz Fire predstavljaju najpoznatije mjesto za fotografiranje gdje se najbolje može dočarati fotografija kao povratna karta za proživljeni trenutak koju svatko ponese sa sobom.

Na glavnom trgu Plateia Theotokopoulou smještene su autobusna i taksi stajališta, banke i ljekarne, pa ukoliko vam nešto zatreba ili ste zaboravili ponijeti sa sobom, ovdje je pravo mjesto da to kupite, jer u selima npr. nema ljekarni.

Do Fire se može doći autobusom s istočne strane ili usponom iz njene luke koja predstavlja vijugavu stazu koja se u obliku slova Z strmo penje prema gradu cik-cak stepenicama kojih ima 588  i iziskuje dobru tjelesnu kondiciju.

Također se može doći i nezaboravnim magarcima, ali smo odlučile pješačiti iz luke te smo se na putu susrele s magarcima koji su se u trku spuštali prema dolje pa smo se morale priljubiti uz stijene da nas ne pregaze, stoga je dobro upozoriti sve one koji se odluče na ovakav pothvat da je ova staza na nekim dijelovima vrlo uska  i krivudava s niskim zidovima stoga se valja držati desne strane jer vas magarci neće pokušati izbjeći.

U Firi postoji i žičara koja vas vodi do Stare luke u koju pristaju jahte i kruzeri s kojom se možete spustiti dolje, gdje se pogled proteže prema modrom Egeju s jedne strane i vrlo bliske crne kaldere s druge, ali osim uzbudljive vožnje žičarom u luci su samo usidreni brodovi i ima jedan ugostiteljski objekt.  

U ljetnim mjesecima Fira je pulsirajuća metropola prepuna ljudi iz cijelog svijeta koji dolaze iz svih smjerova što s kopnene što s morske strane, a kao rezultat toga cijene u restoranima i kafićima imaju tendenciju biti više u odnosu na ostala mjesta grčkih otoka ili druga mjesta Santorinija.

Ukoliko ste odsjeli u nekom drugom mjestu Santorinija, jednodnevni izlet u Firu bit će dovoljan da upijete sve njene ljepote.

NEA KAMENI – ČUVENI VULKAN KOJEG VALJA POSJETITI

Nea Kameni je maleni, nenaseljeni grčki otok, koji je zbog kataklizmičke erupcije izgubio dio odnosno sredina otoka je potopljena i nastao je nastao duboki krater od 1310 metara, poznat kao „Caldera“.

Vulkan koji je izazvao Calderu prije nekih 3000 godina i dalje je aktivan i do njega se može doći izletničkim brodom što je odlična turistička atrakcija.

Nea Kameni gotovo je okrugla, ima promjer oko 2 kilometra i površine je malo više od 3 km2, i predstavlja gomilu crnog kamenja razasutog na sve strane s nekoliko aktivnih otvora, potpuno neplodni otok bez ijedne travke, gdje šljunčana staza vodi do vrha vulkanskog kratera visokog 130 metara, kojeg je moguće obići u punom krugu.

Posljednja erupcija dogodila se 1956. i potres koji je nastao uslijed nje uzrokovao je potonuće malog sela Rocca u more.

U atrakciju je uključeno i kupanje na mjestu gdje se lava ulijeva u more zbog čega je žutćkastosmeđe boje, izuzetno toplo, gdje skokom s broda u plavetnilo začas doplivate  do jednog potpuno drugačijeg mora.

Preporučano ponijeti neki stari kupaći kostim jer boja koja se uhvati za njega više se ne može oprati jedino ga možete baciti.

OIA – MJESTO NAJLJEPŠEG ZALASKA SUNCA NA SVIJETU

Oia, odnosno kako se izgovara Ia, je mali grad smješten na sjevernom kraju otoka, s predivnim bijelim zidovima na crnom kontrastu vulkanskih stijena i plavim kupolama koje se uzdižu iznad šarene ljepote zadivljujućeg zaljeva Ammoundi.

Najpoznatija je po zalascima sunca koji oduzimaju dah zbog kojeg većina turista i dolazi na Santorini, jer je Oia slovi kao mjesto najljepšeg zalaska sunca na svijetu.

Najpopularnije mjesto za promatranje zalaska je dvorac Oia, gdje je pred sam zalazak najveća gužva na cijelom otoku i ako želite dobro mjesto za promatranje važno je doći puno ranije, što se isplati, jer ono što ćete dobiti je zapanjujući pogled na vjetrenjače i okrečene zgrade smještene na rubu kaldere obojane fantastičnim tonovima crvene i narančaste.

U Oiji ljudi žive u dvije vrste stanova jedni su špiljske kuće ukopane u vulkanskim stijenama, izuzetno luksuzno namještene ili u kapetanskim kućama. Prema jednom izvoru Oia je ime grčkog podrijetla i znači „Plava kraljica vila“ jer se za nju govori da izgleda poput vilinske kraljice.  

RAZLIKA IZMEĐU FIRE I OIE

Ako bi uspoređivali Firu i Oiu, Fira kao glavni grad je živahnije mjesto s više noćnog života i mogućnosti kupovine, dok je Oia izuzetno romantično selo s vrhunskim restoranima i luksuznim shopingom i u njoj je boravak na otoku najskuplji. Vjerujemo da je upravo zbog predivne romantične atmosfere koja vijuga ulicama ovog fenomenalnog grčkog mjesta razlog zašto mnogi mladi bračni parovi biraju Santorini za medeni mjesec.  

Do Oie se vrlo lako dolazi autobusom, a zanimljivo je da postoji i pješačka staza od Fire do Oie dužine 10 km, sačinjene od pločnika i kaldrme, gdje pješačenje traje nekih 4 sata.

.

NEKOLIKO DOBRIH SUGESTIJA

Santorini je relativno slobodan od kriminala i malo je vjerojatno da ćete naići na džeparoše, ali zato valja pripaziti da vas ne zakinu na računima u restoranima, ne kupovati u trgovinama ili restoranima koji nemaju istaknute cijene.  

Valja ponijeti kremu za sunčanje jer su ovdje cijene tog proizvoda izuzetno velike. Voda za piće se kupuje. 

Na ovom otoku postoje mnogobrojne litice i niski zidovi koji predstavljaju opasnost za djecu ili starije osobe posebno što se do nekih mjesta dolazi mnoštvom stepenica, stoga se ne preporuča skretanje sa staza ili utabanih puteva.

I ne zaboravite “NE” na grčkom jeziku znači “DA”.

NA KRAJU

Poznata putnička izjava kako postoje destinacije koje je dovoljno vidjeti jednom u životu i one na koje se isplati vratiti, prelijepi Santorini nas je toliko oduševio da je postao naš otok na koji ćemo se vratiti!

Želimo vam puno putovanja, Santorini dodajte na vašu listu

Hvala

I Sretan Put!

 

Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ništa ne biste propustili

FANTASTIČNA DESTINACIJA GIBRALTAR

Posted on by I sretan Put

FANTASTIČNA DESTINACIJA GIBRALTAR

Očaravajući tuneli, susret s makakijima – jedinim divljim majmunima u Europi, prirodni rezervat i žičara, špilja sv. Mihovila, pogledom na Afriku, mjesto vjenčanja Lennona i Yoko Ono, najopasnija zračna luka na svijetu, jezik i valuta, zemlja visokog standarda, kockanja, nultog poreza i puno više. Dobrodošli u Gibraltar!

ZRNCA O GIBRALTARU

Možda baš zato što je mali, adrenalinski, na kraju Španjolske, britanski, s fascinantnim tunelima i zabavnim makaki majmunima, jedan je od najluđih destinacija koje možete posjetiti.

Gibraltar je mala zemlja veličine samo 6,8 km2 s oko 33000 stanovnika koji su smješteni u podnožju planine pa zbog gustoće naseljenosti predstavlja petu najvišu gustoću bilo koje zemlje ili teritorija na svijetu iza Macaa, Monaca, Singapura i Hong Konga.

Najpoznatiji po vapnenačkoj stijeni visokoj 426 metara koja se uzdiže iz mora te smo ga s  udaljenosti od nekoliko kilometara već primijetile vozeći se rent-a-carom iz Malage

JEDNA ULICA I JEDAN TRG

Ulazak u grad predstavljaju velika kamena vrata gdje se pregledavaju putovnice i začas iz Andaluzije pređete na britanski teritorij.

Glavni trg je najveći javni prostor u staroj gradskoj jezgri i zove se Kazemski trg prepun restorana, kafića i trgovina koji je stoljećima služio kao mjesto trgovine, ali i pogubljenja. Ovdje se održavaju brojne kulturne manifestacije i zabave uključujući koncerte na otvorenom, proslave Nacionalnog dana i poznatog Festivala hrane.

Glavna ulica prepuna je pozitivnih vibracija i pulsirajuće atmosfere načičkana velikim brojem dućana, ugostiteljskih objekata, kasina i mjenjačnica, kojom konstantno teče more ljudi i turista.

U njoj se nalaze rimokatolička katedrala Svete Marije nastale na mjestu bivše džamije i obnovljene 1502. u gotičkom stilu.

Katedralni trg nosi naziv po anglikanskoj katedrali u maurskom stilu dok se na kraju glave ulice nalazi Guvernerova rezidencija koja je izvorno bila franjevački samostan iz 16.st.

Hodajući Gibraltarom sve je jednostavno, pomalo minijaturno i savršeno povezano pa se stekne dojam kako postoje samo jedna ulica i jedan trg, izuzetno mjesto za posjetiti.

ZANIMLJIVI JEZIK 

Engleski je službeni jezik Gibraltara, ali to je vrlo zanimljivo jer prolaskom kroz vrata u grad gdje ste do maloprije govorili španjolski, odjednom počinete govoriti pomalo drukčijim engleskim.

Lokalno stanovništvo govori Llanito jezik koji se temelji na andaluzijskom španjolskom i britanskom engleskom uz mješavinu mediteranskih riječi, možda ga je najbolje opisao naš vozač taksija nazvavši ga „Spanglish“.

Iako je Gibraltar pod jurisdikcijom Velike Britanije tehnički se kao ogromna stijena izdiže iznad mora u Španjolskoj, a Gibraltarski tjesnac jedini je ulaz u Sredozemno more iz Atlanskog oceana i kao simbol britanske pomorske snage poznat je pod nazivom „The Rock“ (Stijena). Ima vlastiti parlament i vladu, dok Velika Britanija odgovara za obranu i vanjsku politiku.

U Gibraltaru se vrijeme računa kao i u ostatku nama poznate Europe, a ne kao u Velikoj Britaniji.

ŽIVOT VISOKOG STANDARDA

Ekonomski uspjeh ga je učinio jednim od najbogatijih europskih područja, a život u Gibraltaru mnogi smatraju izuzetno privlačnim, jer nudi život u obilju, živahan i energičan grad,  prijatan je i gostoljubiv, visokog životnog standarda zbog čega ga sve više mladih profesionalaca iz cijelog svijeta odabire kao odredište za život. 

Zbog nulte stope poreza na dobit smatra se poreznim utočištem i najpoznatije svjetske kockarske marke imaju ovdje svoje sjedište pa je veliki broj stručnjaka iz područja tehnologije, računarstva i IT profesionalaca zaposleno upravo u svijetu kockanja i to njih 12 posto rade na najpoznatijim mrežama kao što su William Hill i Ladbrokes.

U prilog mu ide i niska stopa nezaposlenosti i BDP od 1,5 milijardi funti zbog čega je jedno od najbogatijih mjesta na svijetu.

Ovdje se isplati obaviti shopping jer je britanski teritorij bez carine, što znači da se ni  na jedan proizvod koji kupite ne plaća porez.  

POSEBNOSTI 

Gibraltarska funta je službena valuta, ali taj novac možete potrošiti samo u Gibraltaru, jer ga npr. u Velikoj Britaniji ne primaju.

Ovdje ljudi voze desnom stranom kao i u ostatku Europe, a ne kao u Velikoj Britaniji, pa je zanimljivo primijetila naša mlada članica rekavši vozaču „Pa vi vozite „right“ (desnom/ispravnom) stranom“ na što se on slatko nasmijao.

Na glavnoj ulici postoje mnogobrojni taksi kombiji koji voze u obilazak četiri najvažnije točke stijene, prvi su tuneli, zatim žičara i makaki majmuni, fascinantna špilja Sv. Mihovila i Europa Point, savršena prilika za pogledati nevjerojatne sadržaje u ovako malo kilometara.

TUNELI KOJI SU NAS OČARALI

Nevjerojatni tuneli u stijeni toliko su spektakularni da će vas garantirano ostaviti bez riječi u smislu koliko je čovjek sposoban vlastitim rukama učiniti nemoguće jer cijela mreža tunela je toliko velika i iznosi 55 km, što je dvostruko više od cestovne mreže cijelog Gibraltara.

Unutar tunela nalazi se podzemna telefonska centrala, pogon za destilaciju vode, bolnica, pekara, stanica za proizvodnju električne energije, magazini za streljivo i radionica za održavanje vozila.

Tajna odaja bilo je mjesto strogo povjerljivih operacija iz Drugog svjetskog rata i skrivena je u stijeni za koju zna nekolicina ljudi.  

Tuneli su građeni tijekom gotovo 200 godina od strane britanske vojske, prvi su iskopani krajem 18.st.  služili su kao komunikacijski prolaz između topničkih položaja, a puške su smještali u usječene otvore u sjeverni dio stijene kojih ima nebrojeno, pa kad pogledate kroz puškarnice sve se vidi kao na dlanu i svi mogući smjerovi od kud je mogao naići neprijatelj zbog čega je Gibraltar bio neosvojiv.

U 19.st. izgrađeno je više tunela kako bi se lakše pristupilo udaljenim mjestima i smjestili dućani i rezervoari za vodoopskrbu mjesta.

U 20. st. nastala je najveća, golema podzemna tvrđava koja je mogla primiti 16.000 ljudi zajedno sa svim zalihama, streljivom i opremom u slučaju dugotrajne opsade.

S kopanjem tunela prestalo se 1968. te su tuneli predani civilnoj vladi Gibraltara, iako su neki još uvijek u vlasništvu Ministarstva obrane, dok su neki i zapečaćeni jer su preopasni za ulazak. 

Posjetiti tunele koji poput paukove mreže prolaze cijelom Stijenom neprocjenjivo je iskustvo koje ostavlja duboki dojam na pojedinca.

 

MAKAKIJI  – SLATKI, RAZIGRANI LOPOVI

Preslatki, maleni makakiji, majmunčići bez repa, jedini su divlji majmuni u Europi, koji ovdje žive u prirodnom rezervatu Upper Rock.

Toliko su zaigrani i vrlo rado će vam ukrasti sve što imate u ruci, na glavi ili vam viri iz torbe, pa se preporuča sve dobro zatvoriti ili pospremiti. Mnogi turisti su ostali bez mobitela, šešira ili naočala koje ovi lukavci brzo ukradu i odnesu niz brdo u šumu koja vjerojatno skriva pravo bogatstvo tehnologije.

Upozorenje za čuvanje stvari nalaze se na svakom koraku upravo iz razloga što su ovi mali lopovi toliko spretni da vas već primijete s velike udaljenosti i vrlo često se zalete na krovove taksija jer znaju da im turisti nose razna iznenađenja za igru stoga ljudi nespremni na ovakve izazove pripreme mobitele držeći ih u ruci kad se majmuni pojave ni od kuda i u trenu ugrabe stvar.

Uz prisustvo veterinara dozvoljeno je njihovo hranjenje, a samostalno hranjenje kažnjava se visokim kaznama, pa je bolje taj dio prepustiti stručnjacima.

Valja napomenuti da su oni divlje životinje koje mogu ogrepsti ili ugristi, pa ih je najbolje promatrati s razumne udaljenosti.

Vrsta koja ovdje boravi zove se Barbary i prema jednoj legendi smatra se da ako majmuni ikada napuste Gibraltar da će otići i Britanci, no s više od 200 životinja na otoku ovo se čini nemogućim.

Prema urbanoj legendi Brian Jones, preminuli član Rolling Stonesa, je jednom prilikom za svoje posjete Gibraltaru pod utjecajem LSD-a došao do makakija i pustio im vrpcu sa svojom glazbom, što se majmunima nije ni malo svidjelo, zbog čega se Jones totalno iživcirao.

PRIRODNI REZERVAT I ŽIČARA

Rezervat prirode obuhvaća 40 posto otoka te osim sjajnih i veličanstvenih pogleda skriva i pravo bogatstvo milijuna ptica koje se ovdje zaustave tijekom migracije između Europe i Afrike.

Žičara je izgrađena 1966. i istovremeno prevozi grupe od 30 putnika na „Vrh Stijene“ odakle se može pristupiti mnogim atrakcijama s našeg popisa ili jednostavno opušteno uživati u kafiću s fenomenalnim pogledom na Mediteran.

Zanimljivosti koje uključuje rezervat su špilja sv. Mihovila, top od 100 tona te Forbesov kamenolom gdje je 1848. pronađena jedna od prvih ženskih neandertalskih lubanja.

ŠPILJA SVETOG MIHOVILA

Nijedan posjet Gibraltaru ne bi bio potpun bez posjeta zadivljujućoj špilji sv. Mihovila koja je najveća od 150 špilja koliko ih ima i svojom raskoši jednostavno zapanjuje.

Smještena na 274 m nadmorske visine prepuna je spektakularnih stalaktita i stalagmita koji vas potpuno opčine.

U stvarnosti je toliko impresivna sa spektakularnim padovima do 45 metara i nekim dubinama do 80 metara s manjim ili većim komorama, a zanimljivo je da je tijekom iskopavanja u Drugom svjetskom ratu otkrivena i donja špilja koja sadrži malo podzemno jezero.  

Poznato je da je štitila neandertalce prije više od 40.000 godina te su mnogobrojne legende povezane s njom od kojih je najpoznatija da je Gibraltar tajno povezan s Afrikom tunelom dugim 24 km.

Najfascinantnija je koncertna dvorana za 400 ljudi gdje se održavaju baletne i dramske predstave te koncerti, u potpuno prirodnoj podzemnoj špilji možete samo  zamisliti kakav je to akustični spektakl. U novije vrijeme špilje se koriste i za vjenčanja. 

EUROPA POINT – GLAVNI VIDIKOVAC

Za lijepog vremena pogled s ovog vidikovca seže do obale Afrike, gdje u daljini izranjaju planinski lanci sjevernog Maroka poznati kao Rif i na koje se pruža zadivljujući pogled.

Impresivni vidikovac također je mjesto s kojeg se vidi susret Sredozemnog mora i Atlanskog oceana.

Najviša točka Gibraltara je O’Hara’s Battery visoka 425 metra gdje se smjestila topnička utvrda iz 1890. poznata pod nadimkom “O’Harina ludost”, jer se u vojnom smislu pokazala beskorisnim, a sada je otvorena za javnost i zanimljiva za sve koje  zanima kako su funkcionirale velike artiljerije.

VJENČANJE LENNONA I YOKO ONO

Zanimljivo je da je jedan od najpoznatijih svjetskih bračkih parova John Lennon i Yoko Ono odabrali Gibraltar kao mjesto svog vjenčanja.

Tijekom posljednje dvije godine Beatlesa par je sudjelovao brojnim prosvjedima protiv Vijetnamskog rata, a 20.03.1969. vjenčali su se u matičnom uredu u Gibraltaru, u ceremoniji koja je trajala 10 minuta ispred matičara Cecila Wheelera te se potom uputili na medeni mjesec u Amsterdam.   

NAJOPASNIJA ZRAČNA LUKA 

Zračna luka Gibraltar smatra se najopasnijom zračnom lukom u Europi zbog zastrašujuće činjenice da je dio zračne luke prometna Avenija Winstona Churchila koja presijeca pistu, pa se zbog toga uslijed polijetanja ili slijetanja zrakoplova, cesta mora zatvarati.

JE LI GIBRALTAR JOŠ UVIJEK U EU?

Gibraltar je za razliku od svih ostalih britanskih prekomorskih teritorija bio u sastavu Europske unije poput Velike Britanije, no nakon sudjelovanja na referendumu o Brexitu prestao je biti dijelom EU.

ZA KRAJ

Život u Gibraltaru je prilično skup što se odnosi na hranu, piće i smještaj, daleko je skuplji od Španjolske, te mnogi ljudi koji rade u Gibraltaru odlučuju živjeti u Španjolskoj zbog povoljnijih troškova života.

Gibraltar je odličan za jednodnevni izlet, jer bi boravak u njemu bio preskup, a kako se sve može obići u jednom danu bez puno muke toplo preporučujemo posjetiti ovu fenomenalnu destinaciju.

Želimo vam puno putovanja, čudo od Stijene dodajte na svoju listu, bit ćete očarani

Hvala

I Sretan Put!

Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ne biste ništa propustili!

KAKO JE NASTAO PRVI JEANS?

Posted on by I sretan Put

Traperice su obilježile kulturu u posljednjih 150 godina vjerojatno više nego ijedan odjevni predmet na svijetu. Prvo su bili radna odjeća, zatim simbol neposluha da bi postali obavezni modni komad svakog od nas. Povijest trapera i traperica duga je i živopisna stoga donosimo zanimljivosti o nastanku ovog čuvenog komada odjeće.

PRVI JEANS

Traper odnosno jeans prvi puta se pojavljuje u talijanskom gradu Genovi, kad su tamošnji tkalci napravili tkaninu koja je bila srednje kvalitete i razumne cijene te se koristila za radnu odjeću, a đenovska mornarica ju je koristila za odjeću svojih mornara jer se mogla nositi i po mokrom i po suhom vremenu.

Pojam „plave traperice“ prvi put se pojavljuje još 1795. godine, kada su braća švicarski bankari Jean-Gabriel i Jacques došli u Genovu jer im je povjerena opskrba za jednu komercijalnu tvrtku odorama izrezanim od plave tkanine nazvane “bleu de Genes” odakle potječe odjeća poznata u svijetu kao “plavi jeans”.

Zanimljivo je da je francuska riječ za Genovu –  Gênes – na engleskom jeans, te se pretpostavlja da od tud potječe naziv jeans.

Predivan grad Nimes, poznat je kao grad u kojem su nastale mnogobrojne tkanine, a njegovi su tkalci brojnim pokušajima i učeći na pogreškama, razvili tkaninu poznatu kao keper, materijal vrlo sličan traperu, gdje su osnovne niti obojane u indigo boju dok su niti potke ostale bijele, što je dalo traper u plavoj boji s jedne strane, a bijeloj s druge strane.

Danas je keper tkanina poznata kao traper od „de Nîmesa“,  odnosno čuveni „denim“.

I jeans i denim su vrlo izdržljivi materijali koje su koristili radnici kojima je bilo potrebno da se kod napornog rada odjeća ne podere pa su se počeli raditi razni odjevni predmeti uključujući hlače, kombinezoni i kaputi.

PRVE LEVISICE

Levi Strauss, Foto: Wikipedia

Levi Strauss je kao mladić 1851.g. otišao iz Njemačke u New York da bi se pridružio svojoj starijoj braći koja su vodila trgovinu tekstilom te se dvije godine kasnije preselio u San Francisco kako bi započeo vlastiti posao.

Najvažniju ulogu u stvaranju levisica imao je krojač Jacob Davis koji je vrlo često kupovao bale tkanina od veletrgovine Levi Strauss & Co za izradu deka, šatora i pokrivača za kola.

Jednog dana napisao je Straussu pismo u kojem je predložio da udruže snage i patentiraju odjeću ojačanu bakrenim zakovicama postavljenim na točkama naprezanja poput džepnih kutova ili na gumbima. 

Strauss je prihvatio Davisovu ponudu, a dvojica su 20.05.1873. dobili američki patent br. 139.121  pod nazivom “Poboljšanje pričvršćivanja džepnih otvora”.

Tada Davis i Strauss počinju eksperimentirati s različitim tkaninama, rani pokušaj je bila smeđa pamučna tkanina, no ona je bila prelagana za njihove potrebe.

Popularna legenda koju smo i mi čule na našem putovanju Francuskom, pogrešno navodi da je materijal uvezen iz Nimesa, jer prema raširenom mitu Strauss je u početku rudarima prodavao smeđe platnene hlače koje je kasnije bojao u plavo te je koristio traper američke proizvodnje.

U početku su Straussove traperice bile jednostavne, čvrste hlače koje su nosili tvornički radnici, rudari, farmeri i stočari širom sjevernoameričkog Zapada, kojima je bilo potrebno da se odjeća kod napornog rada ne podere.

Prvi prototip za masovnu proizvodnju dolazi 1873.g. kad je načinio hlače koje su sprijeda imale dva džepa, a straga jedan s bakrenim zakovicama, te mali prednji džep za sat sa zakovicama.

Najpoznatiji model Levi Strauss hlača, čuveni model 501, kreiran je 1890.g. i imao je standardnu konfiguraciju s pet džepova, od kojih su dva velika džepa i mali džep za sat postavljeni sprijeda, te dva džepa na stražnjoj strani.

Godine 1962. Levi Strauss je predstavio traperice koje su se “prethodno skupile” kako bi se osiguralo da se nakon pranja dodatno ne smanjuju te su omogućavale kupcu ispravno prilagođenu veličinu, te se takva metoda koristi i danas.

Te su traperice poznate kao model 505 s uobičajenim krojem, gotovo identični 501 osim gumba.

Nakon toga nastaju mnogobrojni modeli kao što su 517  i 527 koji predstavlja uski kroj čizme, s time da 517 sjede na liniji struka, a 527 na liniji ispod struka.

Kasnije će Levi’s razviti i druge stilove i kombinacije poput labave, vitke, udobne, opuštene, mršave ili uskog prijanjanja uz nogu.

Na povijesnim fotografijama je vidljivo da su prve traperice općenito pristajale labavo, slično kombinezonima s naramenicama ili bez, a i sam Levi Strauss je svoj glavni proizvod nazivao „kombinezon oko struka“, a ne „trapericama“. Isto tako tijekom Drugog svjetskog rata izrađeno je manje traperica, ali su američki vojnici svijetu predstavili upravo „kombinezone oko struka“ koje su nosili i izvan službe.

PROMIDŽBA KROZ VRIJEME

Kako je za svaki proizvod najbitnija reklama, upravo su levisice planetarno popularnim učinili američki kauboji na svojim reklamama za Marlboro.

Filmska industrija poznata kao najbolji promotor novih proizvoda donijela je ogromnu reklamu trapericama, a glavni protagonisti su bili Marlon Brando i James Dean 1950. u filmu „Buntovnik bez razloga“ zbog čega se dugo smatralo kako samo buntovnici nose jeans te su postale simbol pobune mladih tijekom 1950-ih.

Plakat filma Buntovnik bez razloga, foto: Wikipedia

Tijekom 1960-ih nošenje traperica postalo je prihvatljivije, a desetljeće kasnije već je postala opća moda diljem Sjedinjenih Država.  

U drugim krajevima svijeta, konkretno u Japanu 1977.g. na Sveučilištu u Osaki, jedan je profesor kaznio studenticu jer je nosila traperice, što je izazvalo proteste studenata te je u zemlji je nastala velika rasprava pred očima javnosti o nošenju ovog odjevnog komada.

Traperice su se s godinama počele mijenjati i razlikovati od prvotnog modela tako je jedan butik Limbo, u New York East Villageu 1965. prvi puta oprao novi par traperica kako bi se stvorio istrošeni efekt, a vidjevši da mu je posao uspio ukrasio ih je zakrpama i naljepnicama te prodao za 200 dolara, te su postale trenutni hit.

Ubrzo se početkom 80-tih pojavljuje i metoda pranja traperica kamenom čiji pionir je Donald Freeland iz Edmontona u Alberti  koja je pomogla donijeti traper na veće i svestranije tržište.

Prihvaćanje traperica nastavilo se tijekom 1980-ih i 1990-ih, te su ih ravnopravno počeli nositi muškarci i žene svih dobnih skupina, a danas su jedan od neizostavnih odjevnih komada u zapadnoj kulturi te gotovo nema osobe koja nema barem jedan primjerak u svom ormaru.

Povijesni najpopularniji brendovi su  Levi’s, Lee i Wrangler.

ČUVENA INDIGO BOJA IZ INDIJE

Čuvena indigo boja proizvodila se u Indiji od biljke Indigofera tinctoria, to je potpuno organska boja prepoznatljive plave nijanse, a gotovo sav indigo potreban za bojenje trapera koristio se s plantaža u Indiji sve do kraja 19.st., kad je zamijenjen sintetskim indigom proizvedenim u Njemačkoj, koji se većinom koristi i danas.  

Godišnje se u tu svrhu proizvede približno 20 tisuća tona indiga, iako je za svaki par potrebno samo nekoliko grama boje.

Za ostale boje trapera mogu se koristiti druge boje te se trenutno traperice proizvode u bilo kojoj boji koju je moguće postići na pamuku.

RABLJENI IZGLED TRAPERICA SVE POPULARNIJI

Postoje mnoge metode obrade trapera pa je tako i Ronald Reagan 1970. nosio traperice obrađene metodom kamena zbog čega se dobio izgled brušenog trapera koji je trenutno postao hit. 

Koristila su se i kiselinska pranja kad se traperice obrađuju kemikalijama ili pjeskarenjem, da bi se dobio izlizani izgled kako bi se stekao dojam nošenih hlača.

Nadasve najpopularnije traperice danas su „poderane traperice“ kad proizvođači namjerno otkidaju dijelove materijala i izvlače niti, a jedne takve traperice među prvima je prodao Pucci za 600 funti.

Upravo poderane traperice ili kako se još nazivaju potrošeni traper razvio se iz kulturnog punk pokreta 1970.-tih, kad su rani pankeri derali svoju odjeću kao izraz  ljutnje prema društvu.

Johnny Rotten iz Sex Pistolsa manifestirao je britansku punk ideologiju koja se borila protiv statusa quo, a traper je postao ključna meta ove politički potaknute dekonstrukcije, jer su mladići i djevojke oblačili poderane hlače i jakne ukrašene zihericama i sloganima u znak protesta.

Sličan trend bio je popularan sredinom 1980-ih s pojavom grunge mode i podrazumijevala je široke poderane traperice, flanelske košulje ili vunene ceste preko majica, koje su popularizirali glazbeni bendovi Nirvana i Pearl Jam.

Ako je punk bio “anti-moda”, grunge je bio “ne-moda”.  

Njihov anti konformistički pristup modi doveo je do popularizacije ležernog izgleda, bez naglašavanja linija tijela i taj trend se nastavio i u 2000-ima.

Traperice niskog struka vratile su se u modu 2017. zahvaljujući podršci slavnih osoba poput Justina Biebera, a obično se nose 2-3 centimetra ili više ispod pupka.

ŠOKANTNO SUĐENJE U ITALIJI

U Rimu u Italiji 1992. godine 45-godišnji instruktor vožnje optužen je za silovanje.

Kad je pokupio 18-godišnjakinju na prvi sat vožnje, navodno ju je silovao sat vremena, a zatim joj rekao da će je, ako nekome kaže, ubiti.

Djevojka je te noći ispričala svojim roditeljima što se dogodilo i složili su se da joj pomognu podići optužnicu.

Iako je silovatelj osuđen, talijanski kasacijski sud ukinuo je presudu 1998. godine iz razloga što je žrtva imala uske traperice.

U  obrazloženju se tvrdilo da je ona nužno morala pomoći napadaču da joj ukloni traperice, jer je nosila vrlo, vrlo uski model koji on navodno bez njene pomoći ne bi mogao skinuti te su zaključili da zbog toga to nije bilo silovanje nego sporazumni seks, zaključivši da je gotovo nemoguće skinuti uske traperice, čak i djelomično, bez aktivne suradnje osobe koja ih nosi.

Ovakva presuda šokirala je žene u Italiji te izazvala široko rasprostranjeni feministički prosvjed diljem globusa.

Dan nakon odluke, žene u talijanskom parlamentu prosvjedovale su noseći traperice i držeći plakate s natpisom “Traperice: Alibi za silovanje.”.

Kao znak potpore, Kalifornijski senat i kalifornijska skupština slijedili su njihov primjer.

Patricia Giggans, izvršna direktorica povjerenstva Los Angelesa za napade na žene  ubrzo je Dan trapera učinila godišnjim događajem tako da je od 2011.g. najmanje 20 američkih država priznalo Dan trapera 29.4. te je nošenje traperica na taj datum postao međunarodni simbol prosvjeda protiv takvih stavova o seksualnom zlostavljanju.

SVJETSKO TRŽIŠTE TRAPERICA I SOVJETSKI SAVEZ

Najprodavaniji odjevni predmet na globalnoj razini čine Sjeverna Amerika 39%, Zapadna Europa s 20%, Japan i Koreja s 10% i ostatak svijeta s 31%.

U Sovjetskom Savezu traperice su bile simbol zapadnjačkog načina života, a „Jeans groznica“ započela je 1957. tijekom Svjetskog festivala mladih i studenata, a prema sovjetskom rječniku tekstila iz 1961. godine, traperice su se u početku nazivale “radnička odora”.

Marka traperica Rokotov i Fainberg nazvana je po optuženicima u slučaju Rokotov – Faibishenko, koji su pogubljeni zbog, između ostalog, trgovine trapericama.

Iako nisu bile izravno zabranjene, u Sovjetskom Savezu je bilo teško doći do njih, jer ih je sovjetska omladina vidjela kao simbol pobune, koja je željela oponašati stil filmskih i rock zvijezda Zapada.

Sovjetska se vlada opirala opskrbi tržišta trapericama jer bi to značilo odgovoriti na tržište i kapitalistički princip, no ljudi nisu odustajali te su ponekad pribjegavali nasilju i drugim ilegalnim aktivnostima kako bi nabavili prave traperice zapadne proizvodnje, što je dovelo do stvaranja crnih tržišta i predstavlja važan kulturni element povijesti Sovjetskog Saveza.

ODRŽAVANJE, NJEGA I NOŠENJE

Unatoč tome što su većina traperica prethodno „smanjene“ i dalje su osjetljive na dodatno skupljanje i gubitak boje uslijed pranja, stoga je Levi Strauss preporučio izbjegavanje pranja traperica što je više moguće s poznatim kredom: „Što manje perete traperice, traperice postaju sve bolje.“

Ovakva ideja naišla je na mnogobrojne kritike pa je urednica LS & Co, Corey Warren,  to pojasnila u svom odgovoru:

„Vruć dan, prljav posao? Operite traperice. Hladan dan, uredski posao? Možda ih možete nositi dva puta ili više prije nego što ih stavite u perilicu rublja.“

Za one koji su se pokušavali suzdržati od pranja traperica poznata je ideja da ih se preko noći stavi u zamrzivač kako bi se ubili mikrobi koji uzrokuju miris, no ovakav savjet se pokazao neučinkovitim.

EKOLOŠKI I HUMANITARNI UTJECAJ TRAPERICA

Za jedan običan par plavih traperica potrebno je 3479 litara vode tijekom njihovog životnog ciklusa.

To uključuje vodu za navodnjavanje usjeva pamuka, proizvodnju traperica te broj pranja od strane potrošača.

Proizvodnja traperica “rabljenog izgleda” može biti štetnija za okoliš od uobičajenih traperica, a pjeskarenje i tretiranje brusnim papirom donosi rizik radnicima od pojave skolioze, te je tako u Turskoj preko 5000 tekstilnih radnika pogođeno ovom bolešću.

Neke tvrtke su najavile zabranu pjeskarenja.

NA KRAJU 

Bilo da volite čuveni Levi’s 501, ili ste ljubitelji krojeva poput cigarete dizajnirane prilično usko, ali ne skroz uz nogu, ili volite trifrtaljke koje sežu malo iznad gležnja, ili široki model niskog struka kojem sredina sa zatvaračem visi do koljena, ili ste za potpuno mršavi kroj koji laska figuri, možda standardni model, ili novi model jako poderanih traperica, kratke ili do koljena, potpuno je svejedno, jer smo sigurne da svatko ima svoj omiljeni komad barem jednih traperica koje su potpuno promijenile svijet mode i stoji na policama naših ormara kao muzejski eksponat svjedočeći velikoj transformaciji kroz povijest.

Želimo vam puno putovanja u budućnosti!

Hvala

I sretan put!

Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ništa ne biste propustili!

MILANO “Bosco Verticale” – ČUVENA URBANA ŠUMA BUDUĆNOSTI

Posted on by I sretan Put

MILANO – ČUVENA "OKOMITA ŠUMA" BUDUĆNOSTI

Čuveni milanski Bosco Verticale, odnosno „Okomitu šumu“ čine par tornjeva u milanskoj četvrti Porta Nuova u blizini željezničke stanice Milano Porta Garibaldi.

Projekt je osmišljen u vrijeme obnove povijesne četvrti Milana za koju se zna da je najbogatija poslovna četvrt u Europi i jedan je od najvećih europskih projekata obnove.

Kad je njen tvorac Stefano Boeri 2007. boravio u Dubai te je lutajući gradskim ulicama i promatrajući šumu nebodera obloženih staklom, metalom i keramikom, došao na ideju sagraditi neboder obrubljen drvećem i zelenilom.

Nadahnut romanom Itala Calvina iz 1957. „Barun u drveću“ u kojem glavni junak odlučuje napustiti zemlju i do kraja života živjeti na drveću, ideja je rođena.

Prva zgrada je visine 111 m, ima 26 katova i zove se Torre E, dok je druga 76 m, 18 katova, nazvan Torre D i sadrže cijelu šumu biljaka na 8900 m2 terasa.

Projekt se naziva Bosco Verticale ili na engleskom „Vertical Forest“, odnosno „Okomita šuma“ gdje ogromna količina zelenila od 900 stabala, 5000 grmova i 11.000 raznih biljaka čine šumu na betonskoj konstrukciji zgrade te pomažu ublažavanju smoga i stvaranju kisika poboljšavajući kvalitetu zraka.

Ove veličanstvene zgrade s godišnjim dobima mijenjaju svoje boje i dobivaju novo ruho svjedočeći povezanosti prirode i čovjeka.

Biljke privlače biološku raznolikost novih životinjskih vrsta uključujući 1600 različitih leptira i ptica koje obogaćuju gradsku floru i faunu. 

Ogromne prednosti su održavanje umjerene temperature u zgradi, stvarajući sjene u ljetnim mjesecima, te blokirajući oštre vjetrove u zimskim dopuštajući sunčevim zrakama da se probijaju u prostore.

Vegetacija također štiti prostore od buke i prašine s ulice.   

Zgrada je samodostatna obzirom koristi obnovljive izvore energije iz solarnih panela, a za održavanje biljaka koriste se filtrirane otpadne vode.

Kod projektiranja se surađivalo s botaničarima kako bi se osiguralo da konstrukcija može podnijeti težinu biljaka stoga su svi balkoni ojačani čeličnim betonom, a dizajn je testiran u zračnom tunelu kako bi se osiguralo da se drveće uslijed naleta vjetra ne sruši.

Biljke koje se namjeravaju posaditi prethodno su uzgojene u posebnom botaničkom vrtu kako bi se navikle živjeti u ovim uvjetima, a vodilo se računa o kvaliteti, sezoni cvjetanja, razvoju krošnje, jednostavnosti održavanja i sl. Sva istraživanja trajala su tri godine i rezultirala genijalnim projektom.

Jedinstveno zanimanje predstavljaju zaposlenici zaduženi za održavanje zelenila nazvani „Leteći vrtlari“ koji se planinarskim tehnikama jednom godišnje spuštaju s vrha zgrade kako bi provjerili i obrezali biljke te eventualno zamijenili dotrajale , a sastavljeni su od tima drvosječa-penjača.

Svečano otvorenje bilo je u 10.mj. 2014., a glavni dizajner Stefano Boeri je izjavio kako je vrlo važno potpuno promijeniti način na koji se razvijaju novi gradovi te je potrebno stvarati urbane šume, što znači parkove, vrtove i zgrade s drvećem.

Što se tiče cijena, zgrade sadrže 400 stambenih jedinica s time da za donje etaže kvadrat iznosi 10.000 eura, a do 18.000 eura/m2 za gornje etaže.

Za napomenuti je da u zgradama postoji 24-satni nadzor nad objektima, sedam dana u tjednu, zajednička prostorija za zabave na raspolaganju svim stanarima, vrtlari zaduženi za održavanje zelenila na zgradama i okolnim parkovima, a tu je i teretana i zatvoreni bazen.

Predivan vizionarski primjer suživota prirode i gradskih betonskih džungli predstavlja budućnost i težnju svakog grada za takvim vrhunskim modelom gdje su prirodno i umjetno savršeno ukomponirani, a u isto vrijeme samoodrživi i predstavlja jedan od najdivnijih primjera arhitekture našeg doga stoga ne čudi što ovakav projekt redovito dobiva brojne nagrade.

Za zelenije gradove i ekološki osviještene ljude želimo vam puno putovanja, a kad budete u Milanu, na stanici Porta Garibaldi, zastanite i posvjedočite ovom čudu arhitekture.

Jednom u životu posadite drvo u znak mira.

Hvala

I sretan put!

Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ništa ne biste propustili!

CROATIA – PHENOMENAL DESTINATION BOL ON ISLAND BRAČ

Posted on by I sretan Put

CROATIA - PHENOMENAL DESTINATION BOL ON ISLAND BRAČ

Brač means deer, “Golden Cape“ Symbol of Adriatic, “House in a House”, a Monastery that has essentially everything, Villa Giardindo – Glorious Gem of Bol, wild horses,  three Tito’s tunnels, the highest peak of the Adriatic, Brač in the time of plague, the oldest chapel on the island, shepherds, off-roading, half a million grape vines, Bol’s nightlife, “Vitalac” – an antique dish, and many, many more engaging stories about this beautiful Croatian island in the Adriatic Sea.

Let’s start from beginning.

BRAČ MEANS DEER

The island is named after the Illyrian word for deer, Brentos, a cult animal from that era. The Greeks called it Elaphos – The Island of Deer. In Roman times, it is written that in this part of the Adriatic sea is located the island of Brattia, and even Emperor Constantine noted in one of his scriptures that the road led him to sail by Bratzes.

It is assumed that there were a lot of these magnificent animals on the island, however, today there are none. Some deer remains were found in the Kopačina cave.

The two most prestigious hotels in Bol bear witness to the history of the name of this powerful animals, named Bretanide and Elaphusa.

IN THE SUMMER BOL IS THE CENTER OF THE WORLD

Impeccable nature with centuries-old pine trees with the constant singing of crickets, an abundance of aerosols and clean sea, without a single mosquito – this place is a paradise for the family.

In recent years, more and more young people are flocking to this mecca of fun for an unforgettable night out.

Many celebrities choose it as their destination for vacation.

The most famous world symbol of Bol is the beach Golden Cape.

Vidova Gora, the highest point of the Adriatic islands and a slightly lower point called Bol’s Crown, rises above the town.

The most elite Croatian tourism can be found in Bol, and along with Hvar, is the most expensive Dalmatian island to stay on.

The name Bol comes from the Latin word vallum, meaning fort or earthen rampart.

It is the only inhabited place on the south side of the island, and with Murvica, the population is almost 1700 inhabitants.

The ancient Roman cistern above the Golden Cape and numerous other traces throughout the whole town testify to its lengthy history.

From 1965, until today, Bol has been declared the Tourist Champion of Croatia 18 times.

It takes 50 minutes to get from Split to Supetar by ferry. Numerous taxis transport tourists from Supetar to Bol, and there is a bus station with regular lines nearby.

It is well connected to the mainland and many catamarans come daily, one from Split and the other one from the island of Hvar.

International Airport Brač is located on the top of the island and is connected with many cities.

DIDIĆI WERE ISLAND’S NOBLES

It is interesting that in the 17th century it was ruled by the “didići”, the medieval island nobility, the Vužić family, who later changed their surname to the more classical form Vusio.

In the very centre of town, on the shore, didići built a castle to protect themselves from pirate attacks. Brothers Ivan and Vicko were accepted into aristocratic council for participating with their own ships in the liberation of Klis.

That was when Ivan Vusio, as the commander of the Brač galley, received the greatest recognition that could be obtained at that time. The Venetian Senate awarded him with a necklace with 200 gold ducats and a cavalier medal of the Republic of Venice.

This palace is completely preserved, and today it houses the delightful hotel Kaštil. You can say you spend the summer in a noble palace.

GOLDEN CAPE – SYMBOL OF THE ADRIATIC

The most popular beach on the Adriatic Sea is located 2 km from Bol centre.

It owes its shape to a natural phenomenon that happes when the strand, carried by the changes of the current, is bended to one side or another.

Golden Cape was formed by the sedimentation and accumulation of gravel, caused by sea waves and currents, on a reef that stretches a kilometer below the sea surface.

It cannot disappear because the gravel is constantly thrown back by the waves.

This protected nature park is the most photographed beach on the Adriatic, and it is regularly published in domestic and foreign newspapers, and can often be found on lists of world’s most beautiful beaches.

With 2700 hours of sunshine a year, it truly represents a real hedonistic oasis, and has been declared a symbol of the Adriatic.

It can be reached by a beautifully landscaped promenade paved with Brač stone, which embraces the coast. It’s an easy walk through the centuries-old pine trees accompanied by the magnificent singing of the crickets.

Numerous taxi boats and the popular tourist trains take tourists non-stop from the center of Bol to the beach.

NOT TO BE FORGOTTEN

Interesting fact is that even before 1993, when the Brač airport was opened, this island was connected to the world. The seaplane was flying the destitations Prague-Split-Bol and the airport was exactly on the Golden Cape.

ENJOY ADRENALINE ADVENTURE OR PEACEFUL SEA

Another unique phenomenon occurs on this natural wonder. On one side of Cape the wind is always blowing, while on the other side the Cape is completely calm.

When the wind blows the strongest (on the west side), tourists enjoy themselves on this event, so-called Day of the Big Waves.

Adrenaline junkies adore throwing themselves in waves that can often reach a height of two meters, along with joyous squeaks and screams.

If you find yourself at the Golden Cape during the Day of the Big Waves make sure to take the opportunity for this natural, crazy adventure. If you want calm sea that day, stay on the east side of the Cape.

A HANDFUL OF FUN

Parachute, kite surfing, banana riding, the largest aqua park on the Adriatic sea with wacky obstacles, tire riding, surfing, pedal boats, trampolines, and other attractions that speed up the pulse can be found on this wonder.

If you want a quieter holiday you can indulge in a massage in a pine forest, relax with yoga, sunbathe on deck chairs by the sea or spend the day in the amazing AURO cocktail bar, along with the sounds of modern music, which is chaged to live violin and saxophone show in the afternoons.

As for food, there are many stands offering everything; from super food to fast food, fruit, pancakes, ice cream, corn, smoothies, etc.

HOUSE IN A HOUSE – THE BIGGEST LOCAL LEGEND

Once upon a time, Six Vukovic brothers, three rich captains and three poor priests lived on a piece of land in Bol.

One priest was called Marko and he was so grumpy and angry that they called him Marko Force.

The brothers begged him to sell the land on which his house was located on in order to build a larger house, which he did not even want to hear about.

They tried to be nice to him, offered to pay him, even went to the Mayor Vusio who tried to convince him to take the money, but Marko did not agree.

One Sunday after a heated discussion, the Mayor asked Marko if he knew how far his quill could reach, to which Marko replied, “Your quill far, and my rifle even further.”

Then the Mayor called the cops from the city of Nerežišće who started to arrest Marko, but he managed to flee from Bol to Dubrovnik, because the rule was if you did something bad in Bol, you go away for a year and then you can come back again.

Then the rich brothers started building a house around Marko’s house, and when he returned from Dubrovnik and saw what they had done, he quarreled so much with everyone that he was expelled from Bol again, this time for two years.

The three-story house was finished and the three captain’s brothers had yet to make the roof. They set out for Venice for timber, and they each went by their own boat.

They thought that when they built the roof, they could completely dismantle Marko’s house and take it out in parts through the door.

But on their way home they were caught in a great storm and both the captains and the sailors drowned and the ships sank.

This was interpreted as God’s punishment for the rich trying to take from a poor man, resulting in that kin disappearing forever.

Contributing to this is the fact that the captains were married, but only had daughters, and no male heirs, and the three priests had neither wives nor children.

That is why it is said that their whole race was erased by the finger of God, because they were inhuman.

Marko later returned and lived there until he died.

This unique cultural monument from the 19th century, where a small house is located within the walls of a three-story building, can be viewed at any time.

A MONASTERY THAT HAS ESSENTIALLY EVERYTHING

When the Dominicans were looking for a place to build a monastery in 1475, the inhabitants of Bol and the Prince of Brač, Zacharia, assigned them the Glavica peninsula, which was a kilometer away from the city center.

It was then customary for monasteries to be built outside a town, but today the houses have reached it and it is an integral part of the town.

During WWII, in 1943, the Italians set fire to all settlements on Brač, including Bol. All the locals took refuge in the monastery where they were given food and accommodation. The owners of the destroyed houses were given iron beds and furniture that belonged to the Dominican Gymnasium, which stopped working due to the war.

79 Dominican friars were born in Bol.

Within the monastery there is a divinely landscaped botanical garden, a real horticultural pearl, a wisely designed layout of all Mediterranean plants, and there are many turtles that walk slowly through this paradise.

The most beautiful altar on the island is located in the monastery church and depicts Our Lady of the Rosary.

The monastery also has a museum with a rich collection of church clothes, paintings, the first school directories and diaries, a numismatic collection from which it can be read that Brac, among other things, was briefly under Russian and French authority.

THE MONASTERY IS ALSO A HOTEL

The unique Hotel Baština Sveti križ is located in the monastery.

It has its own cafe by the sea, a restaurant, a lookout point and a beautiful beach.

It may be the only one of the few places in the world when you can say you are vacationing in a monastery.

The monastery is located on the perfect location – on a cliff above the blue sea with a breathtaking view of Hvar, Biokovo, the entire Brač channel and as far as the human eye can see from the lookout.

Therefore, it is not surprising that many artists and famous actors, opt for it, because of its intimacy, isolation and comprehensive offer, it has been turned into a small paradise on Earth for every traveler.

Today, many world’s famous celebrities come to Bol, and decide stay in the royal Villa Giardino, which has been named as one of 20 must see locations in Europe by the Sunday Times. You can read more about this historical, but magnificently renovated heritage boutique hotel in our popular blog: 

VILLA GIARDINO – THE GLORIOUS GEM OF BOL

BOL CEMETERY

When burying the dead in churches and monasteries was banned in 1828, mostly for health reasons, under the influence of French administration reforms, the Dominicans donated a part of their garden for the cemetery.

It is located next to the Dominican monastery, on a cliff above the sea with a fantastic view and is a true masterpiece of stonemasonry.

Today, burials are no longer carried out in it, because it has been overcapacitated, and the new cemetery is located outside the town.

Due to its uniqueness and beauty, it is an unavoidable location to visit while staying in Bol.

BOL’S FAIR FOR OUR LADY OF THE SNOW

When it snowed in Rome, in the middle of the summer, on 05th August 352, everyone deemed that the greatest wonder of all times because it has never happened before – snow in the peak of summer, which was usually the hottest time of the year.

The holiday was named Our Lady of the Snow and it is celebrated on 5th August every year.

This day is the biggest celebration on the island, known as the “Bol’s Fair”, which for years has attracted thousands of guests who come to the bigest celebration from all around the world.

Numerous stalnds full of food, fish, drinks and local products, lamb, prosciutto and cheese, cakes, wine, brandy, trinkets, toys, balloons etc. can be found at the event of the year with the inevitable midnight fireworks.

A large procession starts from the heart of Bol to the Dominican monestary, all accompanied by live music with famous celebrities. With the obligatory midnight fireworks, this whole place vibrates with positive energy from dusk till dawn, so it is not surprising that this fair is one of the best attended celebrations of its kind in Croatia.

The biggest local pop artists are always guests at the fair.

EVERY CITY HAS ITS FESTIVAL

The combination of gastronomy, culture and entertainment for all generations and a great experience of island life are perfectly integrated into the Bol Fishermen’s Night, which takes place on Wednesdays during summer.

TRY VITALAC – ANCIENT DISH

This shepherd’s dish called Vitalac is made from entrails of a young lamb, by first roasting the entrails, putting them on a thin skewer, wrapping them in the peritoneum, squeezing everything well and tying them with the intestines.

Drizzle with oil, salt and pepper. It is baked on pine embers and eaten as an appetizer while waiting for the lamb.

The most interesting thing is that the vitalac is made from a young lamb that has not tasted grass, or anything else but goat milk.

This Brač dish is on UNESCO’s list of protected intangible heritage.

FAMOUS WINE, BOLSKI PLAVAC

This world-famous wine is produced in the center of Bol in the First Dalmatian Winery and Wine Cooperative. It was built when the economy of the island was so weak that every 8th Dalmatian went out into the world in search of a better life, most often to Australia.

At the beginning of the 20th century, cheap Italian wines were imported which made all wineries in Dalmatia collapse due to the new extremely low prices of Italian wines.

In order to preserve the tradition of producing quality products, a wine cooperative was opened in 1903. For the next 60 years, wine sales remain the leading source of income on the island, and it was not until the 1960s that the first real tourists came to Bol.

Today, part of the winery has been converted into a restaurant, so you can relax by the sea with a glass of rich wine, cheese and prosciutto.

BOL’S MARKET

Everything that is produced on Brač can be bought at a colorful market where the aromas of grapes, nectarines, lavender, prosciutto, honey and rosemary are all delightfully mixed.

We recommend homemade bread baked under the baking lid (ispod peke), which the hosts let you taste before buying, dip it in olive oil and treat your palate with magic.

WHERE TO GO OUT IN BOL?

During the day, you can drink coffee in many cafes that stretch along the entire waterfront, starting from the winery at the beginning, through Varadero in the center, then along the Lođa to a café called Big Blue at the end.

In the street above the winery is the beautiful cafe MARINERO, owned by the famous basketball player Toni Kukoč, who started his basketball career in Jugoplastica and ended in the NBA league.

In the middle of the terrace grows a huge, century-old tree which provides a fantastic natural shade in the summer months.

VARADERO is the most popular and unique café in Bol, because during the day you can drink coffee, but from 11 p.m. it becomes a nightclub. When the chairs and tables are removed from the center of the bar to free up space for a dance floor, you can be sure you are in for a crazy night out, where the party lasts until 1.00 a.m .

This cafe and club does not work until the wee hours of the morning because it is located in the center of Bol, so the noise doesn’t bother the locals. After 1.00 a.m., the party is moved to the most popular Club 585 located nearby the Golden Cape.

CLUB 585 is a modern European club that hosts world famous DJs all summer long, can accommodate 1,200 people, it’s built as a small amphitheater and the fun lasts until the wee hours of the morning.

Two Bol tourist trains transport guests all night, and there are numerous taxis available 24 hours a day.

 

AURO is a beautifully architecturally composed cocktail bar right on the Golden Cape itself, where at 5 p.m. you can enjoy a drink with the sound of a violin or a saxophone played live by various artists.

After 6 p.m., various after-beach parties begin, which can last long after sunset.

BOLERO is a cocktail bar located in the middle of the promenade towards Golden Cape, an ideal place to relax before or after swimming, where you can enjoy in the sounds of soul and jazz.

In Bol, all the cafes are connected and the parties will certainly not be lacking, because when the party ends in one place, it is moved to the second or third place, so you can party all night.

Kudos to the caterers and waiters of all bars mentioned and thumbs up for their efficiency and kindness.

There is also a summer cinema in Bol, where you can enjoy movies under the night’s sky. A small theater called “Dva Ferala” stages comedies in Croatian once a week.

The most beautiful island gallery of modern art “Branislav Dešković” is located in a baroque palace in the center, named after the sculptor born in Pučišća on Island Brač, the most famous animalist of Croatian sculpture.

SAILING BOATS AND YACHTS

The two most important nautical events take place weekly for all lovers of staying at sea.

Mondays are Sail Week when the marina is filled with sailboats from all around the world. Bol is packed that day, with visitors looking to have good time, which love going for a swim at the Golden Cape, and then partying the night away.

Thursday is Yacht Week when the mighty yachts of all world flags occupy this town which has a lot to offer.

BY BOAT ON THE SEA AND BY JEEP ON THE LAND

Excellent tourist excursions can be taken from Bol.

Boat “Frane” took us to Blaca Desert, an abandoned solitude monastery, which we wrote about in our famous blog “Secrets of the fantastic Blaca Desert”.

With this boat, we also visited a very interesting military sight of Tito’s tunnels.

THREE TITO’S TUNNELS

As the Americans and the Russians waged the Cold War, so did the former state Yugoslavia wage a small Cold War with Italy. Tito feared an Italian invasion, so he prepared an effective defense.

From 1968 to 1972, he built three tunnels in complete secrecy, in the island’s natural caves.

They were used to hide military equipment and three torpedo boats were housed in one tunnel.

The Styrofoam that can be seen in the remains is original and was as used as a camouflage – it made the tunnels look like rocks when seen from the air or from the sea.

They are 100 meters long and 20 meters wide.

It was not until 1992 that they became known for the general public.

Left of the tunnel is an atomic shelter that can accommodate 100 people.

They were pricey to say the least – the price of one tunnel is so high that the Elaphusa hotel complex in Bol could be built even four more times.

Today, the tunnels are abandoned and are used only by fishermen because of the copious amount of fish there. They stay there all year round.

Three tunnels are located in three bays behind the Blaca monastery and can only be reached by boat from Murvica or Bol.

OFF ROAD ON BRAČ

With a military vehicle from 1979, Pinzgauer, we visited the locked points of the island Brač. Driving on macadam leads to places which are forbidden or inaccessible by car.

SPIRAL IN WATER

The first stop on the Off-Road is closest to Bol. It’s a photo point from which you can take amazing photos of Bol, Golden Cape, the monastery or Hvar.

The spiral in the water is an international identification for nudist beaches and according to regulations must be visible from a plane.

It is done by placing huge, dark stones on the bottom of the sea in the shape of a spiral.

There are two in Bol, one behind the Dominican monastery, the other on the west side of the Golden Cape.

ALMOST HALF A MILLION GRAPEVINES

Famous wine Plavac mali belongs to the group of extremely strong wines with 14% alcohol – it’s intense, dense and dark in color.

The largest vineyard on Island Brač has 400,000 vines growing directly from stone.

The stone is always moist so it provides them with water and is full of minerals, which feeds them.

As it directly grows from stone, all the wines that are produced from these vineyards are called STINA VINA (Stone Wine) and can be found not only in domestic but also in stores worldwide.

BRAČ IN THE PLAGUE TIMES

In the Middle Ages, the population of Brač lived in villages in the center of the island. No one lived by the sea because it was considered dangerous.

There were 6000 inhabitants on the island.

The plague claimed 4,000 lives.

After the plague passed, people went down to live by the sea.

There are many abandoned churches and chapels on the island, with only walls remaining, as a reminder that there used to be villages full of people.

Chapel of the Holy Spirit, built in the 14th century, is the oldest and the only one preserved in its original condition.

HUMAC MEANS A GRAVE

The mound or pile of stacked stones near a sanctuary is actually a tomb, and it’s called humac in Croatian language.

The most distignuihed men were buried in these tombs during the Illyrian era.

They were located next to the shrine, high up on the island. The body was buried in fetal position on larger stones which resembled a sarcophagus, and somewhat smaller stones were stacked on top of it.

On the top of the mound, there is always a pile of very small stones, which resembles a hill. There are over 200 of these tombs on the Island of Brač.

VIDOVA GORA

Vidova gora is the highest point of all the Adriatic islands. It measures at 778 m.

It can be reached by car, bycicle or by hiking for two hours.

It is an ideal place for a paraglider to take off.

The most fantastic view ever includes Hvar, Vis, Korcula, Peljesac, mainland, Golden Cape and Bol.

.

TROLOKVE WITH POTABLE WATER

Trolokve are three ponds located on the top of Brač.

They are the only place on the island where rainwater is retained in three impermeable holes in the ground and they are the only place on the island with fresh water.

From ancient times, shepherds have used them as watering places for their herds.

When it snows in the winter, the puddles freeze and the locals visit them to cut out ice cubes and build their version of igloos.

Several years ago, this winter pastime was published about in the newspapers because a goldfish was found in one of the cubes.

The fish in the ponds used to be pets.

GORGEOUS WILD HORSES

By whistling several times, wild horses run out of the forest.

At the location of Trolokve on the Island of Brač, these fantastic, powerful animals live freely in nature.

They only have an owner on paper.

Horses were never locked up or saddled. Phenomenal!

GAŽUN – AN OLD SHEPHERD VILLAGE

Five families used to live here, today, there’s only one that opens the village for picnickers.

The charm of the village is completely presereved, with shepherd’s huts in three different variants.

The oldest ones do not have roofs, the old still have original windows and there are also newly renovated huts.

The first weekend in July is the place of the largest motorcycle event the island, and the last Sunday in July is the largest livestock fair in this part of Dalmatia, where for the last two years, 120 lambs have been roasted.

TOP 10 FACTS ABOUT BRAČ STONE

Our stay on the island which is known as the place where everything is stone and made out of stone, revealed us interesting facts about the stone.

The Roman emperor Diocletian had no idea that the stone would experience world fame when he used it to build his magnificent palace in Split in the 3rd century

The stone was initially excavated by shepherds and farmers for the purpose of creating arable land, and it was stacked in piles and in dry stone walls.

An interesting Venetian provision was in power in these times – it said that no young man on Brač could marry if he hadn’t planted 100 olive trees on the land which he had cleared of stone himself.

If all the unworked stone along the walls and field roads on the Island Brač were put together, it would obtain the same amount of stone as the Egyptian pyramids – about 7 million cubic meters.

The people of Brač do not say that they excavate the stone, but instead they say they harvest it. How difficult and arduous this work is, is perhaps best shown by the fact that they chose Hercules as their protector.

The Stonemasonry School in the town of Pučišća is unique in the world, known for using only ancient tools for manual stone processing, and not machines. It is interesting that the tools are specially made according to the model of old tools, which have not been produced for a very long time, except for this school.

Blocks and carved objects descended to the ports of Brač and could sometimes fall into the sea when loading into galleys or ships, so even today, stone blocks can often be seen in the ports of Brač at the bottom of the sea.

The Brač stone was used to build Solin, Diocletian’s Palace, Šibenik Cathedral, the Austrian and Budapest parliaments, the New Court in Vienna, the governor’s palace in Trieste, the lobby of the UN building in New York, and, according to the famous myth, the White House in Washington D.C.

Brac is known as the only island where everything is stone and everything is made of stone.

Until recently, it was mandatory that every newly built house had details made of Brač stone on the facade or a building permit could not be obtained. Unfortunately, this is no longer the case today.

Famous quarries are located in Škrip, whose name translated from Latin scrupus means huge sharp stones.

AT THE END

The most famous Croatian slogan for Bol is: “Love is pain, and Pain is on Brač” (Bol in Croatian means pain) which shows how much a man falls in love with Bol at first sight.

Anyone who has been here once, comes back again.

When you come to Bol then you realize that you are in the right place and everything else becomes irrelevant.

We wish you a lot of travel, add Bol and beautiful Island Brac to your bucketlist.

Thank you,

I Sretan Put!

Follow us on our social networks so you don’t miss anything

VILLA GIARDINO – THE GLORIOUS GEM OF BOL

Posted on by I sretan Put

VILLA GIARDINO – THE GLORIOUS GEM OF BOL

An exclusive and inspiring interview with Mr Marino Franinović, photos of the leading European destination Villa Giardino, which is located on the List of 25 Must See Places in Europe, constructed in complete harmony with nature, magnificent gardens and royally decorated rooms, whose colour palette is perfectly composed with motives of the world famous Brač stone, offering state-of-the-art fast internet… Villa Giardino is an important part of Bol’s heritage – it was chosen by Franz Joseph I on his visit to Brač, and its popularity among celebrities has continued to this day, with frequent visits by Hollywood stars, members of the royal family and other influential guests.

Welcome to Villa Giardino!

GEM OF BOL

When Mr Marino Franinović contacted us to write a blog about the beautiful Villa Giardino, we weren’t even aware of the gem that this boutique hotel is.

He found our post “Phenomenal Destination Bol on the Island of Brač” while surfing the Internet on a flight back to Zagreb and he found it brilliant: “It’s almost as if I wrote it myself.”

He didn’t hesitate to e-mail us and we agreed to meet this summer on our yearly visit to Bol.

ROYAL OPULENCE

Villa Giardino is located 150 steps from the town centre with a magnificent view of the island of Hvar, in a quiet street which is not disturbed by the nightlife noise. It stands discreetly, hiding away gorgeous gardens with orange, lemon and olive trees, enchanting grass plains and neatly organized sunbeds inviting you to lay down and enjoy the Sun.

We were welcomed by Ciprijan, a kind-hearted young man who showed us every room of the villa while explaining its rich history to us.

According to a legend, Franz Joseph I stayed in this very building in 1875 while on his tour of the Adriatic coast, which was then owned by an aristocratic Bol family called Kraljević.

The foyer leaves a lasting impression – royally decorated with gold, silver and grey nuances, with grand mirrors and chandeliers and with forest green accents. The checkerboard tiles on the floor are made of Brač’s famous stone. Everything is custom made, every nail hand-hammered, and every button hand sewn into the huge, luxurious armchairs.

The centrepiece is a big flat screen TV, surrounded by authentic black-and-white photos of Bol’s history. The owner is very proud of the TV because it has three possibilities.

The first one is a live stream from the Bol’s harbour, the second is a great number of TV channels, but the most unique one is that once turned off, it turns into a grandiose mirror.

Royal design is woven into every room with gold-hemmed white linen hems and golden embroidery. It has 15 rooms and four apartments which are situated in the backyard.

The royal suite is equipped with two bathrooms, two bedrooms and a splendid terrace with a breath-taking view. If needed, an extra room can be booked. The remains of an ancient fireplace called “komin”, which was used for cooking in the old days, bring the guests a glimpse of the past.

The front yard and backyard gardens remind of a heavenly habitat in which you can easily relax and enjoy the surroundings with all of your senses.

The owner is especially proud of the optic cable which he brought from Split to Bol himself, so guests could enjoy one of the fastest Internet connections in the world. He says that it was an immensely challenging manoeuvre and he is glad that it ended successfully because the guests are stunned with the connection speed that Villa Giardino offers, which can’t be found in other hotels.

The domestic atmosphere between the workers and guests is truly one of a kind.

YOU SHOULD LIVE SO YOUR PARENTS REJOICE YOU, 

AND YOUR FRIENDS VALUE YOU

The owner of the villa Mr Marino Franinović welcomed us like good friends, almost like family, with a wide smile, open heart and a distinct sense of modesty. He told us the story which we fully report:

“You should live so your parents rejoice you, and your friends value you”, Mr Franinović started, “because that way, once you grow old, you’ll be able to look back and enjoy your life once again.

“Last year, we celebrated 30 years since the first opening. What truly brings me joy is that Villa Giardino always gets the top marks and ranks first, with 5/5 and 10/10 reviews, so we continue to expand in the same spirit.”

In all of Croatia’s hotel industry, there probably isn’t another object with references as valuable as Villa Giardino. It has been written about in leading world publications, such as: “Lonely Planet”, “The New York Times”, “The Telegraph”, “London Times”, “Mail on Sunday”… It has been characterized as one of the 25 locations you must visit in Europe.

“I am especially glad that one journalist wrote how he is immeasurably happy that there are still places in the world, such as this one, where one human being can find another human being”, which is what we confirmed ourselves.

“This object is not profit oriented, of course it has to be sustainable, because great people work in it and they must be paid, but primarily, this is a place that gathers marvellous people. When you say human being here, it carries weight and has a real meaning.”

 “It makes me happy to see all of us together, and now it especially makes me happy to have a place to invite all of the people I meet in the world”.

“My mother is from Bol, my father is from Istria. Ever since I was a little child I had watched this house and dreamed about the life I’m living today.”

“It all started in the summer of 2018, because I come here every summer, I had a meeting with the former owner, Vinko Gratelli’s widow from Wien, and we started the negotiations”

“In the beginning I had my doubts about everything because years ago, I defined my life from the perspective of affluence and financial viewpoint”

“Namely, I am happy and rich from one reason only. The unparalleled satisfaction comes from the smile, the health of the family and friends, which are all happy and healthy, makes me happy and I have nothing to add or deduct, because that is where it all starts and ends.”

“From the material perspective, I always said that prosperity is not about how much you have, but rather how much you need. To illustrate, the three of us here can drink one, three, six bottles of wine, but we can’t drink 99 bottles of wine. Just like that, it doesn’t matter whether you have 1000 euros in your bank account, or a million. When you put it like that, your life gets much more satisfactory”

“People are usually longing for the things they don’t have, rather than celebrate what they already have”

“I have two wonderful little girls and every breath I take, I take it for them, along with my dear wife who I didn’t deserve because of my life which is always dynamic and I am always travelling somewhere.”

“But when I took it all into account, Bol as a destination, and the infrastructure it offers; an under construction marina, and especially Brač international airport, because many of our guests arrive via private planes, I decided to endeavour.”

“My only benefit is not the profit itself, but from my perspective and calculations, this object will pay itself off, and one day when my children grow up, they will inherit this and that is enough of a satisfaction for me.”

“This is an admirable object in Bol, which is a beautiful, romantic, fishing village on the Adriatic.” told us Mr Franinović.

FIRST AMBASSADOR OF EUROPE – GLOBSEC

Shortly before writing this blog, Mr Franinović received fantastic news that he became the first ambassador in Europe for GLOBSEC, which is a non-governmental and autonomous organisation which deals with European business questions, especially the ones regarding safety and energy, and generally economy. 

GLOBSEC is a global research centre whose headquarters are in EU, which deals with advancement of safety, prosperity and sustainability in Europe and the world. Its mission is to influence the future by generating new ideas for a better and safer world.

Mr Franinović commented about this: “I was raised to keep my feet on the ground and in the last few years I find myself in interesting functions across Europe, all of which thanks to the way I was raised and the degree of my education.” He also adds that this type of news affect him greatly and that he couldn’t believe it when he first heard it.

ENDLESS BOOK IN THE COVERS OF MODESTY

Mr Marino Franinović graduated in Zagreb with an Economics degree in the field of marketing. He got his master’s degree in London and he represents the hope of Croatia as a man who built everything he has with his own knowledge and persistence, he didn’t have anything handed to him. Even though he graduated from respectable universities, he still considers the most important school the school of life. He is still learning from people who had his years, but whose years he didn’t have. He advises all the young people to welcome learning from older people. He has worked on several important positions in Europe and he is one of the leading people in the respectable international company specialised for sustainable energy solutions.

To meet a true visionary like Mr Marino Franinović represents true joy to us. His amazing intellectual connection with spirituality, a smile that seems to have no end, interesting stories make this man an endless book made for serving his closest, bound in the covers of modesty.

Another story that goes in favour of this man’s amicable nature is that upon arriving in London he met Nick. Nick is from Brazil and they formed an unbreakable friendship. More than a decade later, the cheerful Brazilian moved to Bol, along with his wife, where he has lived for the past 2 years. He is the general manager of Villa Giardino, frequently using all of the 5 languages he speaks.

TOP NOTCH REVIEWS

This lavish villa regularly acquires best marks and reviews from its guest, and this we decided to put one in our blog:

“Home away from home

From the moment we arrved we were welcomed effusively by Nick and his wonderful staff. The hotel is a gem nestled away from the hustle and bustle but only a stone’s throw from the middle of the town and the promenade. The rooms are beautifully furnished and clean. The staff are attentive and genuinely care that you enjoy your stay and relaxation is the key. Breakfast was delicious and tailored to your taste and no request is too much… The homemade banana bread has to be tasted to be believed. We heard George Clooney stayed for a few days, he clearly has impeccable taste. I can’t wait to come back to Villa Giardino!”

Emma, London

A QUANTUM OF WISDOM

“Politically undetermined, historically unburdened with a clear view of the future.” is Mr Franinović’s guiding thought. You witness this when you visit this acclaimed gem because in this historic Bol heritage stands a villa with the (nearly) fastest internet, perfectly combining history with the future. People who work here are practically angels with a positive outlook on life win everybody’s hearts.

We would like to thank Mr Marino Franinović for inviting us to Villa Giardino, for your time and kind heart.

To all of our readers we want a lot of travels and add Bol to your bucket list.

Thank you!

I Sretan Put!

Follow us on our social networks so you don’t miss anything

VILLA GIARDINO – ČUVENI BOLSKI DRAGULJ

Posted on by I sretan Put

VILLA GIARDINO - ČUVENI BOLSKI DRAGULJ

Ekskluzivan i inspirirajući intervju s vlasnikom g. Marinom Franinovićem i fotografije TOP europske destinacije „Villa Giardino“ koja se nalazi na listi „25 MUST SEE“ mjesta u Europi, sagrađene u potpunom skladu s prirodom, veličanstvenih vrtova i kraljevski uređenih soba, savršeno ukomponiranog spektra boja s motivima bračkog kamena i gotovo najbržim Internetom na svijetu, bolske baštine u kojoj je davno odsjeo car Franjo Josip, a danas osim domaćih celebritiyja borave svjetske zvijezde, holivudska lica i članovi kraljevskih obitelji. Dobrodošli u Villu Giardino.

BOLSKI DRAGULJ

Kad nas je g. Marino Franinović kontaktirao da napišemo blog o prekrasnoj Villi Giardino nismo ni slutile o kakvom je dragulju riječ.

Vračajući se  zrakoplovom prema Zagrebu te surfajući Internetom naišao je na naš blog „Fenomenalna destinacija Bol na Braču“ i kako je sam rekao bio oduševljen: „Kao da sam ga ja pisao.“.

Nije oklijevao odmah poslati nam mail te smo dogovorili da ćemo se susresti ovo ljeto kad dođemo u Bol.

KRALJEVSKA RASKOŠ

Villa Giardino je smještena 150 koraka od centra Bola s prekrasnim pogledom na Hvar, u mirnoj ulici do koje ne dopiru zvukovi noćnog života, samozatajno stoji, krijući prekrasne vrtove sa stablima naranči, limuna, ginka, maslina i lovora, očaravajuće travnate površine i uredno posloženih ležaljki za lješkarenje na suncu.

Dočekao nas je Ciprijan, dobrodušni mladić te nas proveo kroz sve prostorije vile usput pričajući o njenoj povijesti.

Godine 1875. car Franjo Josip je na svom putovanju od Trsta do Boke Kotorske prema legendi  odsjeo u vili koja je bila na ovom mjestu u vlasništvu uzorne bolske obitelji Kraljević.

Foaje je uređen u kraljevskom stilu gdje savršeni spektar boja, zlatne, srebrne i sive, s velikim ogledalima i lusterom te detaljima šumazelenih jastuka i popločeno bračkim kamenom, odmah ostavlja dojam visokog standarda. Sve je rađeno po mjeri, svaki čavlić ručno zabijen, a svaki gumb ručno ušiven na ogromne, luksuzne fotelje.

Golemi televizor ukrašava zid i sa svih strana je okružen uramljenim, crnobijelim fotografijama bolske povijesti i na njega je vlasnik jako ponosan, jer isti ima tri mogućnosti.

Prva je da se kamerom turističke zajednice Bola neprestano emitira prijenos uživo iz bolske luke u koju pristaje katamaran, druga mogućnost je televizija s velikim brojem programa, a kad se sve ugasi ostane raskošno ogledalo.

Rojalni stil uređenja proteže se mirisnim sobama s bijelim posteljinama obrubljenim zlatnim porubima i ručnicima, ukrašeno zlatnim amblemima Ville Giardino. Ukupno ima 15 soba i četiri apartmana koji su smješteni u drugom vrtu, nevidljivom s ulice.

Kraljevski apartman s dvije kupaonice i dvije sobe krasi predivna terasa s pogledom na Hvar uz mogućnost uzimanja i dodatne sobe za poslugu. Zanimljivi detalj je ostatak drevnog bračkog komina s pekama, cjepanicama drveta i košarama, koji gostima donosi priče iz davnih vremena.

 

Vrtovi i hortikultura u unutrašnjem i vanjskom vrtu podsjećaju na rajsko mjesto gdje se s lakoćom možete prepustiti uživanju svim čulima.

Vlasnik je izuzetno ponosan na optički kabel koji je sam doveo iz Splita do Bola kako bi gosti imali najbrži mogući Internet, te kaže da je to bio izuzetno izazovan pothvat i drago mu je što je uspješno završio, jer gosti svjedoče o nevjerojatnoj brzini Interneta kakvog nemaju niti najbolji svjetski hoteli.

Obiteljska atmosfera koja se dijeli između ljudi koji rade u vili i svih koji u nju dolaze rijetko se gdje sreće.

ŽIVITE TAKO DA VAM SE RODITELJI RADUJU, A PRIJATELJI DA VAS CIJENE

Vlasnik vile g. Marino Franinović dočekao nas je kao dobre prijateljice, gotovo kao obitelj, s velikim osmjehom, otvorena srca i opipljive skromnosti, započeo priču koju prenosimo u cijelosti:

„Živite tako da vam se roditelji raduju, a prijatelji da vas cijene“ – započeo je g. Franinović, “jer na takav način, kada jednom ostariš, moći ćeš se osvrnuti i još jednom u životu uživati. 

Villa Giardino je dio povijesti organiziranog turizma u Bolu na Braču i nema samo svoju knjigovodstvenu nego i tržišnu vrijednost.

Prošle godine objekt je obilježio 30 godina od otvaranja, a ono što uistinu veseli je da je po ocjenama putnika Villa Giardino na prvom mjestu, na raznim portalima uvijek ocjenjena s najvišim 5/5 ili 10/10, stoga se nastavlja razvijati u istom tonu i duhu. 

U hotelskoj industriji Republike Hrvatske vjerojatno nema gospodarskog subjekta s takvim referencama kao sto ima Villa  Giardino. O njoj pišu svi vodeći svjetski mediji: “Lonely Planet”, “The New York Times”, “The Telegraph”, “Mail on Sunday”, “London Times” i dr. koji su ju okarakterizirali kao jednu od 25 lokacija koju je obavezno posjetiti u Europi.

Posebno mi je drago što je jedan novinar napisao kako je neizmjerno sretan što na svijetu još uvijek postoje mjesta gdje „Čovjek u čovjeku pronađe čovjeka“, čemu smo i same svjedočile.

Ovaj objekt nije profitno orijentiran, naravno da mora biti samoodrživ, jer u njemu rade krasni ljudi kojima valja osigurati plaće, ali primarno, ovo mjesto okuplja predivne ljude. Ovdje kad kažete čovjek, onda to ima određenu težinu i značenje.

Mene čini jako sretnim kad smo svi na okupu, a od sada me posebno veseli da sve te ljude koje upoznajem putujući svijetom imam gdje i pozvati. 

Moja mama je iz Bola, tata je iz Istre, tako da imam te dvije poveznice, a ja od kad znam za sebe kao dijete sam gledao u ovaj objekt i maštao o ovome što danas živim.

Upravo u ljeto 2018. je sve prevagnulo, jer ovdje dolazim svako ljeto pa sam se prije dvije godine našao s bivšom vlasnicom, udovicom gdina. Vinka Gratellia iz Beča te smo krenuli u pregovore.

U početku sam se nećkao oko svega toga jer sam si već godinama prije definirao život iz perspektive bogatstva, ali i iz perspektive materijalnog poimanja.

Naime, sretan sam i bogat iz isključivo jednog razloga.

Jedino istinsko zadovoljstvo proizlazi iz osmjeha,  zdravstvenog stanja uže i šire obitelji i prijatelja, koji su svi nasmijani i zdravi i ja sam sretan čovjek i nemam ništa za nadodati niti za oduzeti na tu priču, jer tu sve počinje i završava.

Iz perspektive materijalnog sam uvijek govorio da nije bogatstvo u tome koliko imaš već koliko trebaš, evo sad nas je npr. troje ovdje i možemo popiti 1, 3, 6 ili 9 boca vina, ali ne možemo popiti 99 boca vina, neovisno da li je na računu tisuću ili milion eura, a kad tako stvari postavite onda vam je i život puno ljepši.

Ljudi se obično žale, čeznu i kukaju za onim što nemaju, umjesto da se raduju onom što imaju.

Imam dvije krasne curice i svaki moj uzdah i izdah podređen je njima, i suprugu krasnu koja me nije ni zaslužila ovakvog jer sam stalno negdje na putu, vodim vrlo dinamičan život.

Ali kad sam sve uzeo u obzir, Bol kao destinaciju i infrastrukturu koju imamo, međunarodnu zračnu luku Brač te činjenicu da se gradi marina, ali posebice mislim na aerodrom jer je to bila kap koja je prelila čašu i s obzirom da pripadam tom miljeu, tako da puno gostiju dolazi privatnim letovima i svi odsjedaju u Villi Giardino, odlučio sam se na ovaj pothvat.

Moj jedini benefit nije profit kao profit, a iz moje perspektive i po mojoj matematici ovaj objekt će isplatiti sam sebe i jednog dana kada dječica narastu nešto će im ostati i meni će to biti dovoljna satisfakcija.

Ovo je jedan krasan objekt u jednoj baštini Bola kao lijepog, romantičnog, ribarskog mjesta na Jadranu.“ – ispričao nam je g. Franinović.

PRVI AMBASADOR EUROPE – GLOBSEC

Uoči pisanja ovog bloga g. Franinović je primio fantastičnu vijest da je postao Prvi ambasador GLOBSEC imenovan u Europi, nevladine i nestranačke organizacije, vodećeg EU centra za pitanja europskih poslova, posebice sigurnosti, energije te ekonomije općenito.

GLOBSEC je globalni istraživački centar sa sjedištem u EU, opredijeljen za unapređenje sigurnosti, prosperiteta i održivosti u Europi i širom svijeta. Njegova misija je utjecati na budućnost generiranjem novih ideja i rješenja za bolji i sigurniji svijet.

Gdin. Franinović je isto prokomentirao riječima:

„Odgojen sam u duhu da s dvije noge stojim na zemlji i posljednjih godina se nalazim na zanimljivim funkcijama u Europi, a sve zahvaljujući takvom odgoju i stupnju obrazovanja.“, te istakao da ga ovakve vijesti jako dirnu te da i sam ispočetka nije mogao vjerovati.

BESKRAJNA KNJIGA U KORICAMA SKROMNOSTI

Gdin. Marino Franinović je u Zagrebu diplomirao ekonomiju iz područja marketinga, magistrirao u Londonu i predstavlja nadu Hrvatske i čovjeka koji je sve stekao svojim znanjem i upornošću te mu ništa nije palo s neba. Smatra da iako je završio respektabilne fakultete, da je životna škola najvažnija škola, stoga i dalje uči od ljudi koji su imali njegove godine, a on njihove nije. Sve mlade poziva da i oni primaju učenje od starijih. U Europi je radio i još uvijek se nalazi na nekoliko istaknutih pozicija te je jedan od vodećih ljudi respektabilne međunarodne kompanije specijalizirane za energetska rješenja budućnosti u domeni obnovljivih izvora energije. 

Upoznati vizionara poput g. Marina Franinovića za nas predstavlja istinsku radost, njegova nevjerojatna intelektualna povezanost s duhovnošću, osmijeh koji ne prestaje, zanimljive priče, čovjek je kao beskrajna knjiga za službu bližnjima uvezana u korice skromnosti.

Jedna priča ide u prilog prijateljske naravi ovog čovjeka kad je po dolasku na magisterij u Londonu upoznao Nicka iz Brazila te s njim iz prve razvio neraskidivo prijateljstvo. Više od desetljeća kasnije je veseli Brazilac Nick sa suprugom trajno preselio iz Londona u Bol gdje živi posljednje dvije godine, a danas uspješno upravlja Villom Giardino, redovito koristeći svih pet jezika koje govori. 

 

VRHUNSKE RECENZIJE

Raskošna vila redovito dobiva najbolje ocjene i recenzije gostiju, jednu zanimljivu donosimo u cijelosti:

„Kod kuće daleko od kuće

Od trenutka kad smo stigli, Nick i njegovo divno osoblje su nas prekrasno dočekali. Hotelski dragulj smješten je daleko od gužve, ali samo za dužinu bačenog kamena od centra grada i blizine šetnice. Sobe su lijepo uređene i čiste. Osoblje je pažljivo i istinski se brine da uživate u boravku i opuštanju, koje je ključno. Doručak je bio ukusan i prilagođen našem ukusu i nijedan zahtjev nije bio previše … domaći kruh od banane mora se kušati da biste vjerovali. Čuli smo da je Goerge Clooney bio ovdje, a on očito ima besprijekoran ukus. Jedva čekam da se vratim u Villu Giardino.

Živjeli!!“

Emma, London

ZRNCE MUDROSTI

„Politički neopredijeljen, poviješću neopterećen s jasnim pogledom na budućnost“, misao je vodilja g. Franinovića, te kad posjetite čuveni bolski dragulj upravo tome svjedočite, jer u povijesnoj bolskoj baštini stoji vila s gotovo najbržim Internetom na svijetu, savršeno spajajući prošlost s budućnošću, a ljudi koji ovdje rade kao anđeli u službi bližnjih pozitivnog pogleda na život osvajaju sva srca.

Zahvaljujemo g. Marino Franinović što ste nas pozvali u Villu Giardino, na Vašem vremenu i dobrom srcu.

Svima vama dragim ljudima želimo puno putovanja i Bol dodajte na svoju listu

Hvala

I Sretan Put!

 

Pratite nas nanašim društvenim mrežama kako ne biste ništa propustili. 

IZGUBLJENA CIVILIZACIJA ETRUŠČANA U TOSKANI, ČUVENO VINO I PIAGGO APE

Posted on by I sretan Put

IZGUBLJENA CIVILIZACIJA ETRUŠČANA U TOSKANI,
ČUVENO VINO I PIAGGO APE

Tko su bili Etruščani po kojima je Toskana dobila ime i koji su joj donijeli čempres, koje je čuveno, mirisno toskansko vino te najpoznatije prijevozno sredstvo regije na tri kotača.

IZGUBLJENA CIVILIZACIJA ETRUŠČANA U TOSKANI

Davno prije nego što su Italijom vladali Rimljani, prije Romula i Rema, dok je Rim bio nastanjen pastirskim kolibama, vlast nad zemljom imao je drevni narod, Etruščani, po kojima je Toskana dobila ime.

Iako se danas kad posjetimo Toskanu prilično svi usredotočujemo na arhitekturu iz rimskog perioda, zbog čega mnogi turisti ostaju zakinuti za podatke o sofisticiranoj kulturi Etruščana koja je uvelike utjecala na rimsku civilizaciju.

Mnogi ih opisuju kao tajanstveni narod iz razloga što nema dovoljno pisanih tragova ove drevne civilizacije, a jedini trajni zapisi koji su pronađeni potječu iz nadgrobnih spomenika ili metalnih predmeta, obzirom su kod pokapanja svojih mrtvih uz njih polagali odjeću, oružje, različite predmete te su na grob donosili hranu.

Pisali su po raspadljivim materijalima kao što su drvo, tkanina ili koža zbog čega se taj dio povijesti izgubio, rimskih zapisa gotovo da i nema, a njihov jezik do danas znanstvenici nisu uspjeli odgonetnuti u cijelosti.

Pretpostavlja se da su započeli vladavinu u 8. st. prije Krista, kao napredna civilizacija, aktivno trgovali s Grcima i Feničanima, držali su vlast između ostalih i nad današnjom Toskanom.

Zanimljivo je da su došavši iz Male Azije u Toskanu donijeli sa sobom današnji najprepoznatiljviji simbol ove regije drvo – čempres.

Najduži tekst ikad pronađen sadrži 1200 riječi na ostacima knjige od platna koji je bio iskorišten za umotavanje egipatske mumije pod nazivom Liber Linteus, poznata kao Zagrebačka lanena knjiga,  koja se danas čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Iako postoji tekst znanstvenici još uvijek nisu u potpunosti dešifrirali većinu onoga što piše na tim materijalima, pisalo se s desna na lijevo.

Zanimljivo je da je ovaj narod pomogao oko opismenjavanja Rimljana, uvodeći im abecedu i način pisanja utemeljen na grčkom alfabetu, koji se uvelike razlikovao od plemenskih jezika koji se govorio u Italiji računajući i latinski Rim.

Mnogi znanstvenici svijeta i danas naporno rade pokušavajući odgovoriti na pitanja o Etruščanima koji su Rimljane naučili odvodnjavanju poljoprivrednih zemljišta, civilizaciji u kojoj je postojala ravnopravnost spolova, njihove žene su činile stvari koje su šokirale ondašnje žene, pronađeno je više njihovih vaza nego u svim grčkim gradovima, a kako su se bavili proricanjem i gatanjem ovaj narod je prorekao i svoju vlastitu kulturnu propast.

Najviše dokaza u Toskani može se pronaći u okolici Cortone gdje je pronađeno najviše predmeta s obzirom da postoji njihovo groblje koje je dobro očuvano.

IZ ČUVENIH VINOGRADA MIRISNI CHIANTI

Putujući predivom Toskanom nekih 50-ak kilometara između Firence i Siene smješteni su bajkoviti pejzaži okruženi strmim brežuljcima sa zasađenim vinogradima iz kojih dolazi čuveno talijansko vino Chianti (tal. kijanti).

Najstariji dokumenti Chiantia datiraju već iz 13. st. kada je vinogradarstvo cvjetalo u planinama iznad Firence i u početku je to bilo bijelo vino.

Iako se u vinima uživalo u doba Rimskog carstva smatra se da su čak Etruščani kultivirali jednu vrstu grožđa od koje se dobiva ovo čuveno vino.

Kad je jedna bačva 1404. poslana izvan regije Prato ljudi su bili toliko oduševljeni te su mu dali ime po kojem je danas najpoznatije u svijetu.

Početkom 18. st. Cosimo III Medici izdao je edikt koji je utvrdio da samo tri sela mogu službeno proizvoditi ovo vino i takvo ograničenje postojalo je sve do 1932. kad se proizvodnja proširila na područje središnje Toskane i isključivo se tu i proizvodi.

Zanimljivo je da je regija Chianti prva regija na cijelom svijetu određena za proizvodnju vina.

Danas je najpoznatije crno vino originalno flaširano u tradicionalne talijanske boce čiji je donji dio omotan slamom.

Vino je karakteristične cvjetne, lagano orašaste arome s notom trešnje.

Danas se proizvodi u sedam regija, no samo vina proizvedena s brda Classico mogu dobiti istoimeno ime te čuveni pečat s likom crnog pijetla.

Greve se smatra neslužbenim gradom ovog vina gdje su ulice pune trgovina vinima i jednom od najpoznatijih talijanskih mesnica s dimljenim pršutima i poznatim sirevima. 

PIAGGIO APE – NAJPOZNATIJE TOSKANSKO PRIJEVOZNO SREDSTVO

Najsvestraniji i najmanji kamion na svijetu prepoznatljivi je simbol predivne talijanske regije gdje ga često vidite kako luta malim talijanskim gradovima.

Kako su mnogi mali gradovi nastali još u srednjem vijeku na vrhu brda ili planina radi što bolje obrane od napadača, uvijek je postojao izazov prijevoza do njih.

Uz to valja napomenuti i jako uske uličice gdje ovakav mini kamion postaje kralj.

Naziva se još i „pčela“ i  predstavlja kamiončić na tri kotača.

Piaggio ga je proizveo za talijansko tržište, ciljajući radnike i male izvođače koji trebaju prevoziti velike terete, ali nisu voljni ulagati novac u veliki kamion ili jednostavno nemaju dovoljno prostora za rad.

Prvi put se pojavio 1948. godine i u osnovi je Vespa tj. moped s velikim četverokutnim prtljažnikom i kabinom.

Ima dvotaktni motor koji stvara karakterističan zvuk koji podsjeća na one osa i pčele, otuda mu i dolazi ime.

Za mlade je bio revolucionarno otkriće jer im je omogućilo da se prvi puta kreću motornim vozilom, jer talijanski zakon ne zahtjeva vozačku dozvolu za ovako male motore.

Najveći doprinos je što je bio sjajan način prijevoza poljoprivrednih dobara iz sela na gradske tržnice, preseljenje iz sela u gradove, čime je odigrao važnu ulogu u gospodarstvu te je i danas, unatoč modernoj tehnologiji i dalje prisutan u svakodnevnom životu i predstavlja prepoznatljivi simbol Toskane.

Želimo vam puno putovanja, avantura, skupljanja predivnih trenutaka i uspomena

Hvala

I sretan put!

 

Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ništa ne biste propustili

TOP 5 TOSKANSKIH UMJETNIKA I BOŽANSTVENI DAVID

Posted on by I sretan Put

TOP 5 TOSKANSKIH UMJETNIKA I DAVID

LEONARDO DA VINCI je najveće ime renesanse, genijalac i majstorski umjetnik, slovi kao jedan od najvećih slikara svih vremena, unatoč možda preživjelih samo 15 njegovih slika, poznat je prije svega kao slikar. Mona Lisa je njegova najpoznatija slika i najpopularniji portret ikad napravljen na cijelom svijetu, dok je „Posljednja večera“ najčešće reproducirana religiozna slika svih vremena. Njegov crtež „Vitruvijev čovjek“ smatra se i kulturnom ikonom, koji je prodan za rekordnih 450,3 miliona dolara na aukciji u New Yorku što predstavlja najvišu cijenu na svijetu ikad plaćenu za neko umjetničko djelo. Iako Da Vinci nije imao akademsku izobrazbu mnogi povjesničari i znanstvenici smatraju ga glavnim primjerom renesansnog čovjeka i univerzalnog genija, opisujući ga kao čovjeka neupitne znatiželje i ogromne mašte. Smatra se jednom od najtalentiranijih osoba koje su ikada živjele.

MICHELANGELOVA umjetnička svestranost bila je toliko velika da se često smatra idealnim primjerom renesansnog čovjeka, zajedno sa svojim suparnikom i kolegom iz Firence, Leonardom da Vincijem. Veliki broj znanstvenika je opisalo Michelangela kao najvećeg umjetnika svih vremena. Njegova brojna djela slikarstva, skulpture i arhitekture svrstavaju se među najpoznatija na svijetu. Njegovo stvaralaštvo smatra se nevjerojatnim, a s obzirom na veliku količinu preživjelih skica smatra se najbolje dokumentiranim umjetnikom 16.st. Dva najpoznatija kiparska djela „Pieta“ i „David“ napravio je prije 30 godine života.  Tvorac je dvije najpoznatije freske na svijetu i to scene „Postanka“ na stropu Sikstinske kapele u Rimu te „Posljednji sud“ na zidu oltara. Prvi je umjetnik sa zapada čije su dvije biografije objavljene za njegova života, opisujući ga kao vrhovnog umjetnika, ne u jednoj nego u sve tri umjetnosti. Često se u životu nazivao „božanski“, a njegovi suvremenici su se divili njegovoj sposobnosti da u svoja djela usadi osjećaj strahopoštovanja.

GIOTTO talijanski slikar i arhitekt iz Firence, koji je sve svoje likove i njihova držanja crtao u skladu s prirodom i takvom tehnikom crtanja prenoseći motive direktno iz života uveo stil koji je bio zanemaren dvjesto godina, te otvorio put renesansi. Njegovo majstorstvo ukrašavanje freskama kapele Scrovegni u Padovi smatra se remekdjelom rane renesanse, zbog čega ga je općina Firence 1334. godine odabrala da dizajnira novi zvonik katedrale Duomo u Firenci.

DONATELLO je prvi, pravi renesansni kipar, rođen u Firenci gdje je studirao klasičnu skulpturu i iskoristio to za razvoj cjelovitog renesansnog stila u kiparstvu,  iako su njegova najpoznatija djela uglavnom kipovi u krugu, on je razvio novi, vrlo plitki tip reljefa za mala djela te izradio prvi stojeći akt i prvi konjanički spomenik na svijetu koji se nalazi u Padovi pored katedrale, te je svojim stilom urezivanja plitkih linija u reljefu stvorio dojam velike dubine i zauvijek promijenio tijek kiparstva.

BOTTICELLI je talijanski slikar rane renesanse koji je pohađao firentinsku školu pod pokroviteljstvom Lorenza de ‘Medici, njegova najpoznatija djela su Rođenje Venere i Primavera, oba u Uffizi u Firenci. Cijeli je život živio u istoj četvrti Firence, kratko vrijeme boravio u Pisi i u Rimu radeći na Sikstinskoj kapeli, a njegove najveće slike nastale su 1480.-tih koje donose njegove najbolje Madonne, odnosno prikaze Djevice Marije.

Najkreativniji ljudski rad u predivnoj Toskani iznjedrio je mnoštvo prekrasnih imena, a s obzirom da ih je bilo toliko puno izabrale smo ovih pet, a ako vi imate favorita kojeg nismo spomenule slobodno ga opišite u komentarima, pa ćemo napraviti listu TOP 10.

BOŽANSTVENI DAVID

Najslavnija skulptura u Firenci, a zasigurno i u cijelom svijetu je Michelangelov „David“ kojeg je mladi umjetnik s 26 godina pretvorio u najpoznatije remek djelo Toskane i renesanse.

Nastao je iz jednog komada bijelog mramora iz kamenoloma Carrari, poznatom po izrazito bijelom mramoru, a dvojica prethodnika su već radila na njemu, ali su prestala navodeći kako mramor ima previše nesavršenosti.

David je nastao između 1501. i 1504. i na netradicionalan način prikazuje biblijskog junaka u fazi neposredno prije bitke tj. nakon što je donio odluku da se bori protiv velikog ratnika Golijata, zbog čega mu je vrat napet, oči fokusirane na ono što mora napraviti, vene ispupčene na spuštenoj desnoj ruci.

To je prva skulptura koja prikazuje Davida prije bitke, a ne nakon, kako do je to do tada bio običaj kad je prikazivana slava nakon pobjede nad Golijatom s divovskom glavom ili mačem pod nogama.

Oslanjajući se na desnu nogu s lijevom nogom malo prema naprijed, gotovo božanski mladi junak lagano pušta desnu ruku da padne na bedro držeći kamen, dok se druga ruka savija do visine ramena držeći praćku.

Prelijepo, usredotočeno lice procjenjuje svoje šanse kao pravi Firentinac onog vremena dok planira svoj napad protiv puno jačeg protivnika.

Visok 5,17 metara, Michelangelo je na njemu radio u najvećoj tajnosti i skrivao ga do početka 1504., govorilo se da je kreirao voštani model i potopio ga u vodu, pustio da razina vode opada i klesao u mramor ono što je vidio, spavao je sporadično, vrlo često odjeven i u čizmama, jako je rijetko jeo, potpuno se posvetivši svom junaku.

Kip je u tadašnjoj Firenzi ubrzo postao simbol obrane građanskih sloboda i neovisnosti države, a Davidove oči bile su usmjerene prema Rimu.

Nastao je na temelju ideje Arte della Lana tj. ceha vunenih tkanina, koji se sastojao od utjecajnih članova društva, koji su planirali načiniti dvanaest velikih starozavjetnih junaka i smjestiti ih u katedralu.

No, kad je kip dovršen postojala je mala mogućnost da se više od šest tona digne na krov katedrale, te je zbog toga gledajući u kip vidljivo da mu je glava veća, a ruke duže u odnosu na tijelo, da bi se mogao vidjeti iz daljine.

Isprava je stajao na glavnom trgu ispred Palazzo Vecchio gdje je zbog pobuna protiv obitelji Medici oštećen pa je sklonjen u zatvoreni prostor u Galleria dell’Accademia kako bi ga zaštitili i od vremenskih nepogoda, dok je na glavni trg smještena replika.

Na premještanju kipa sudjelovalo je 40 muškaraca koji su ga prebacivali četiri dana iako se radi o udaljenosti od nekoliko stotina metara.

Iako se već više od 500 godina nalazi u Firenci tek je 2010.g. došlo do sudskog spora oko vlasništva nad Davidom, kad je Općina Firenca zatražila vlasništvo nad kipom protivno Ministarstvu kulture koje smatra da je djelo vlasništvo države.

David je postao jedno od najpoznatijih djela renesansne skulpture, simbol snage i mladenačke ljepote, za kojega je Vasari, poznati talijanski slikar i arhitekt naveo da je “nadmašio sve drevne i moderne kipove, bilo grčke ili latinske, koji su ikada postojali”.

Predivna kolijevka renesanse uvijek je na vrhu popisa svih putnika koji skupljaju trenutke i osjećaje, a ne stvari.

Želimo vam puno putovanja, Toskanu dodajte na svoju listu

Hvala

I sretan put!

Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ništa ne biste propustili.