BLOG

TOP 5 TOSKANSKIH UMJETNIKA I BOŽANSTVENI DAVID

TOP 5 TOSKANSKIH UMJETNIKA I DAVID

LEONARDO DA VINCI je najveće ime renesanse, genijalac i majstorski umjetnik, slovi kao jedan od najvećih slikara svih vremena, unatoč možda preživjelih samo 15 njegovih slika, poznat je prije svega kao slikar. Mona Lisa je njegova najpoznatija slika i najpopularniji portret ikad napravljen na cijelom svijetu, dok je „Posljednja večera“ najčešće reproducirana religiozna slika svih vremena. Njegov crtež „Vitruvijev čovjek“ smatra se i kulturnom ikonom, koji je prodan za rekordnih 450,3 miliona dolara na aukciji u New Yorku što predstavlja najvišu cijenu na svijetu ikad plaćenu za neko umjetničko djelo. Iako Da Vinci nije imao akademsku izobrazbu mnogi povjesničari i znanstvenici smatraju ga glavnim primjerom renesansnog čovjeka i univerzalnog genija, opisujući ga kao čovjeka neupitne znatiželje i ogromne mašte. Smatra se jednom od najtalentiranijih osoba koje su ikada živjele.

MICHELANGELOVA umjetnička svestranost bila je toliko velika da se često smatra idealnim primjerom renesansnog čovjeka, zajedno sa svojim suparnikom i kolegom iz Firence, Leonardom da Vincijem. Veliki broj znanstvenika je opisalo Michelangela kao najvećeg umjetnika svih vremena. Njegova brojna djela slikarstva, skulpture i arhitekture svrstavaju se među najpoznatija na svijetu. Njegovo stvaralaštvo smatra se nevjerojatnim, a s obzirom na veliku količinu preživjelih skica smatra se najbolje dokumentiranim umjetnikom 16.st. Dva najpoznatija kiparska djela „Pieta“ i „David“ napravio je prije 30 godine života.  Tvorac je dvije najpoznatije freske na svijetu i to scene „Postanka“ na stropu Sikstinske kapele u Rimu te „Posljednji sud“ na zidu oltara. Prvi je umjetnik sa zapada čije su dvije biografije objavljene za njegova života, opisujući ga kao vrhovnog umjetnika, ne u jednoj nego u sve tri umjetnosti. Često se u životu nazivao „božanski“, a njegovi suvremenici su se divili njegovoj sposobnosti da u svoja djela usadi osjećaj strahopoštovanja.

GIOTTO talijanski slikar i arhitekt iz Firence, koji je sve svoje likove i njihova držanja crtao u skladu s prirodom i takvom tehnikom crtanja prenoseći motive direktno iz života uveo stil koji je bio zanemaren dvjesto godina, te otvorio put renesansi. Njegovo majstorstvo ukrašavanje freskama kapele Scrovegni u Padovi smatra se remekdjelom rane renesanse, zbog čega ga je općina Firence 1334. godine odabrala da dizajnira novi zvonik katedrale Duomo u Firenci.

DONATELLO je prvi, pravi renesansni kipar, rođen u Firenci gdje je studirao klasičnu skulpturu i iskoristio to za razvoj cjelovitog renesansnog stila u kiparstvu,  iako su njegova najpoznatija djela uglavnom kipovi u krugu, on je razvio novi, vrlo plitki tip reljefa za mala djela te izradio prvi stojeći akt i prvi konjanički spomenik na svijetu koji se nalazi u Padovi pored katedrale, te je svojim stilom urezivanja plitkih linija u reljefu stvorio dojam velike dubine i zauvijek promijenio tijek kiparstva.

BOTTICELLI je talijanski slikar rane renesanse koji je pohađao firentinsku školu pod pokroviteljstvom Lorenza de ‘Medici, njegova najpoznatija djela su Rođenje Venere i Primavera, oba u Uffizi u Firenci. Cijeli je život živio u istoj četvrti Firence, kratko vrijeme boravio u Pisi i u Rimu radeći na Sikstinskoj kapeli, a njegove najveće slike nastale su 1480.-tih koje donose njegove najbolje Madonne, odnosno prikaze Djevice Marije.

Najkreativniji ljudski rad u predivnoj Toskani iznjedrio je mnoštvo prekrasnih imena, a s obzirom da ih je bilo toliko puno izabrale smo ovih pet, a ako vi imate favorita kojeg nismo spomenule slobodno ga opišite u komentarima, pa ćemo napraviti listu TOP 10.

BOŽANSTVENI DAVID

Najslavnija skulptura u Firenci, a zasigurno i u cijelom svijetu je Michelangelov „David“ kojeg je mladi umjetnik s 26 godina pretvorio u najpoznatije remek djelo Toskane i renesanse.

Nastao je iz jednog komada bijelog mramora iz kamenoloma Carrari, poznatom po izrazito bijelom mramoru, a dvojica prethodnika su već radila na njemu, ali su prestala navodeći kako mramor ima previše nesavršenosti.

David je nastao između 1501. i 1504. i na netradicionalan način prikazuje biblijskog junaka u fazi neposredno prije bitke tj. nakon što je donio odluku da se bori protiv velikog ratnika Golijata, zbog čega mu je vrat napet, oči fokusirane na ono što mora napraviti, vene ispupčene na spuštenoj desnoj ruci.

To je prva skulptura koja prikazuje Davida prije bitke, a ne nakon, kako do je to do tada bio običaj kad je prikazivana slava nakon pobjede nad Golijatom s divovskom glavom ili mačem pod nogama.

Oslanjajući se na desnu nogu s lijevom nogom malo prema naprijed, gotovo božanski mladi junak lagano pušta desnu ruku da padne na bedro držeći kamen, dok se druga ruka savija do visine ramena držeći praćku.

Prelijepo, usredotočeno lice procjenjuje svoje šanse kao pravi Firentinac onog vremena dok planira svoj napad protiv puno jačeg protivnika.

Visok 5,17 metara, Michelangelo je na njemu radio u najvećoj tajnosti i skrivao ga do početka 1504., govorilo se da je kreirao voštani model i potopio ga u vodu, pustio da razina vode opada i klesao u mramor ono što je vidio, spavao je sporadično, vrlo često odjeven i u čizmama, jako je rijetko jeo, potpuno se posvetivši svom junaku.

Kip je u tadašnjoj Firenzi ubrzo postao simbol obrane građanskih sloboda i neovisnosti države, a Davidove oči bile su usmjerene prema Rimu.

Nastao je na temelju ideje Arte della Lana tj. ceha vunenih tkanina, koji se sastojao od utjecajnih članova društva, koji su planirali načiniti dvanaest velikih starozavjetnih junaka i smjestiti ih u katedralu.

No, kad je kip dovršen postojala je mala mogućnost da se više od šest tona digne na krov katedrale, te je zbog toga gledajući u kip vidljivo da mu je glava veća, a ruke duže u odnosu na tijelo, da bi se mogao vidjeti iz daljine.

Isprava je stajao na glavnom trgu ispred Palazzo Vecchio gdje je zbog pobuna protiv obitelji Medici oštećen pa je sklonjen u zatvoreni prostor u Galleria dell’Accademia kako bi ga zaštitili i od vremenskih nepogoda, dok je na glavni trg smještena replika.

Na premještanju kipa sudjelovalo je 40 muškaraca koji su ga prebacivali četiri dana iako se radi o udaljenosti od nekoliko stotina metara.

Iako se već više od 500 godina nalazi u Firenci tek je 2010.g. došlo do sudskog spora oko vlasništva nad Davidom, kad je Općina Firenca zatražila vlasništvo nad kipom protivno Ministarstvu kulture koje smatra da je djelo vlasništvo države.

David je postao jedno od najpoznatijih djela renesansne skulpture, simbol snage i mladenačke ljepote, za kojega je Vasari, poznati talijanski slikar i arhitekt naveo da je “nadmašio sve drevne i moderne kipove, bilo grčke ili latinske, koji su ikada postojali”.

Predivna kolijevka renesanse uvijek je na vrhu popisa svih putnika koji skupljaju trenutke i osjećaje, a ne stvari.

Želimo vam puno putovanja, Toskanu dodajte na svoju listu

Hvala

I sretan put!

Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ništa ne biste propustili. 

BARCELONA: KAD VIDITE SAGRADU VIDJELI STE SVE

BARCELONA, KAD VIDITE SAGRADU
VIDJELI STE SVE

Najimpresivniji i najslavniji simbol Barcelone i najposjećenija znamenitost u cijeloj Španjolskoj svojom ljepotom i impozantnošću toliko zaokupi pažnju i očara da jednostavno sve ostale građevine u tom trenutku postanu nevažne i postoji samo ona.

Veličanstvena Sagrada Familia, majstorsko je djelo Antonia Gaudija, sina Barcelone i najslavnijeg katalonskog arhitekta i vizionara koji je u svojim djelima prikazivao umjetničku inovativnost kakva se rijetko sreće.

Ona je ujedno njegovo najpoznatije djelo koje je počelo s izgradnjom 1882.g., a Gaudi je preuzeo njenu gradnju godinu dana kasnije, no zbog tragične smrti koja ga je zadesila nije doživio da njegovo remek djelo bude dovršeno.

Bazilika ima tri monumentalne fasade koje prikazuju trenutke Kristova života: rođenje, smrt i uskrsnuće prožete njegovom vječnom slavom.

Gaudí je pomoću različitih stupova i vitraža unutrašnjost učinio da nalikuje veličanstvenoj šumi.

Zanimljivo je da je fondacija koja stoji iza slavno nedovršene bazilike pristala platiti gradskim vlastima iznos od 41 milijun dolara nakon što je utvrđeno da ista nema građevinsku dozvolu unatoč tome što već 137 godina stoji na istom mjestu.

FASCINANTNE ZANIMLJIVOSTI O IZGRADNJI

Kad je španjolski prodavač knjiga i filantrop Josep Maria Bocabella, tijekom posjeta Vatikanu iznio želju da se u Španjolskoj izgradi crkva slična onima koje je vidio u Italiji ubrzo je dobio prve privatne donacije i 1882. s arhitektom Francisco Paula del Villarom započeo izgradnju gotičke crkve.

Nakon samo godine dana rada Villar daje otkaz, te na njegovu dužnost stupa Antoni Gaudi kad dolazi do potpune preobrazbe dotadašnjeg projekta i rađa se današnja Sagrada.

Preuzevši projekte i vidjevši do tada učinjene radove Gaudi je odmah krenuo u micanje svih ravnih linija, jer je bio izrazito fokusiran i nadahnut prirodom s poznatom izrekom kako ništa u prirodi nije ravno, pa na fasadi nema ravnih linija, interijer je napravljen tako da stupovi predstavljaju drveća, a razna stvorenja nalaze se u unutrašnjosti.

Dvije kornjače na glavnim stupovima predstavljaju ravnotežu između mora i kopna.

JEDINO JE DOVRŠENO BOŽIĆNO PROČELJE

Od tri fasade koliko ih ima s vanjske strane pod budnim Gaudijevim okom dovršena je samo ona poznata kao Božićno pročelje, koje slavi Kristovo rođenje i sastoji se od tri portala Vjere, Milosrđa i Nade.

Zanimljivo je da su za sva lica koja su izgrađena na tom pročelju zapravo korištene maske umrlih stanovnika Barcelone toga doba ili kalupa radnika koji su radili na njenoj izgradnji, pa je ovim činom postala djelom svih ljudi.

UNIŠTENI NACRTI

Gaudi je bio svjestan da njegovo djelo neće biti završeno za njegova života stoga je izradio modele fasade za buduće arhitekte da završe djelo u skladu s njegovom vizijom, a planirao izgradnju u fazama tako da svaki budući arhitekt može dodati dio svog stila u njenom kreiranju. 

Nisu svi bili oduševljeni njegovim radom pa je 1936.g. gomila anarhista provalila u crkvu i zapalila sve modele i nacrte koje je ostavio Gaudi, pa su poslije tog nemilog događaja najeminentniji arhitekti onog doba morali sastaviti nekoliko preostalih neuništenih nacrta i ponovo rekonstruirati Gaudijevu viziju bazilike. 

MANJE JE POZNATO

Početkom izgradnje bazilike sagrađena je škola Sagrada Familia i bila je namijenjena djeci građevinskih radnika koji su izučeni da rade na njoj.

Gaudi je vjerovao da niti jedna građevina ne smije biti viša od Božjeg djela tj. prirodnog reljefa grada u kojem se izgrađuje, pa je tako zamislio Sagradu da bude nešto niša od Montjuica, brda iznad Barcelone, a prema podacima o završetku gradnje središnja kula će biti visoka 168 m, što je metar niže od Montjuica.

Po završetku bi postala najviša građevina u Europi.

Mozaik na krovu katedrale dizajniran je tako da se u njemu vidi odsjaj mjeseca čime se mjesečina pretvara u neku vrstu svjetionika koja pomorce vraća u sigurnu luku.

Preko dana se odraz sunca na krovu katedrale toliko blješti pa je građevina vidljiva iz svakog dijela grada. 

PREDVIĐENI ZAVRŠETAK

Iako je izgradnja prešla tek malo više od polovice puta, njen predviđeni dovršetak zamišljen je 2026. upravo kad će se obilježiti 100-godišnjica smrti njenog tvorca Antonija Gaudija, a zanimljivo je da bi u tom slučaju njena izgradnja trajala10 puta duže nego što je bilo potrebno za izgradnju piramida ili 50 godina duže od Kineskog zida.

U kripti Sagrade pokopane su samo dvije osobe, a to su čovjek koji je začetnik ideje o izgradnji crkve u Barceloni,  Bocobella,  te najveći umjetnik i sin Barcelone, Antoni Gaudi.

INSPIRATIVNI HRAM

Zanimljivo je da se izgradnja financira isključivo od ulaznica i privatnim donacijama zbog čega je dobila naziv „Inspirativni hram“, jer njenu izgradnju ne financiraju ni vlada ni crkva, a godišnji proračun je otprilike 25 milijuna eura.

La Sagrada Familia što je u prijevodu “Sveta obitelj” proglašena je 1984. UNESCO svjetskom baštinom iako je pred njom još daleki put do dovršetka.

Za istinsko istraživanje izvana i iznutra trebat će vam oko dva sata, bez penjanja na kule, a otvorena je svaki dan od 9:00 do 20:00 sati, uz redovnu cijenu ulaznice za odrasle od 17,00 €, dok je za studente i mlađe od 30 godina cijena 15,00 €.

NA KRAJU

Godine 2010. ju je posvetio papa Benedikt XVI, a bilo da ju posjetite kao mjesto za molitvu ili kao čudo arhitekture uvijek ćete joj pristupiti sa strahopoštovanjem. 

Mnogo puta smo ju posjetile i uvijek nas svojom ljepotom šokira, zadivi i očara, zaustavi dah na trenutak i pomislimo: „Kad vidite Sagradu vidjeli ste sve.“.

Kad posjetite Barcelonu, svakako će vas put navesti k predivnoj bazilici stoga se prepustite uživanju svim čulima.

Hvala

I sretan put!

Pratite nas na društvenim mrežama kako ništa ne biste propustili

Druga strana virusa, Prilika za buđenje

Da, postoji panična kupovina.

Da, postoji bolest.

Da, postoji čak i smrt.

Ali,

Kažu da u Wuhanu nakon toliko godina buke

Opet možete čuti ptice.

Kažu da nakon samo nekoliko tjedana tišine

Nebo više nije gusto od pare

Nego plavo i sivo i bistro.

Kažu da na ulicama Asiza

Ljudi pjevaju jedni drugima

preko praznih trgova

držeći prozore otvorenima

tako da oni koji su sami

mogu čuti zvukove obitelji oko sebe.

Kažu da hotel na zapadu Irske

nudi besplatne obroke i dostavu do kuća.

Danas je mlada žena koju poznajem

zauzeta širenjem letaka s njenim brojem

kroz susjedstvo

tako da će stariji imati koga pozvati.

Danas se crkve, sinagoge, džamije i hramovi

pripremaju za doček

i sklonište za beskućnike, bolesne, umorne.

Ljudi diljem svijeta usporavaju i razmišljaju.

Ljudi širom svijeta gledaju svoje susjede na novi način.

Ljudi se širom svijeta bude u novu stvarnost

Koliko smo zaista veliki.

Koliko zapravo malo kontrole mi imamo.

Što je doista važno.

            Voljeti.

Zato se molimo i toga sjećamo

Da, postoji strah.

Ali ne treba biti mržnje.

Da, postoji izolacija.

Ali ne mora biti usamljenosti.

Da, postoji panična kupovina.

Ali ne mora biti zlobnosti.

Da, postoji bolest.

Ali ne mora biti bolesti duše.

Da, postoji čak i smrt.

Ali uvijek može doći do ponovnog rođenja ljubavi.

Probudite se u odlukama koje donosite o tome kako sada živjeti.

Danas dišite.

Slušajte, iza tvorničkih zvukova panike,

Ptice opet pjevaju

Nebo je vedro,

Proljeće dolazi,

I uvijek smo obuhvaćeni ljubavlju.

Otvorite prozore svoje duše

I premda možda nećete moći

Proći praznim trgom,

                        Pjevajte.


Napisao fra. Richard Hendrick, OFM, 13.03.2020. g.

S engleskog na hrvatski preveli: isretanput

AUSCHWITZ – MJESTO NEVJERICE, ŠOKA I TIŠINE

AUSCHWITZ - MJESTO NEVJERICE, ŠOKA I TIŠINE

Prošlo je punih 75 godina, a atmosfera koja vlada u nekadašnjem logoru smrti ostavlja bez riječi i svi ljudi se ujedine u osjećaju nevjerice, šoka i tišine.

Za Auschwitz se kaže da bi ga svatko trebao posjetiti za života kako bi uvidjeli strašnu prošlost, bolje razumjeli sadašnjost i spriječili takve užase u budućnosti.

Razmišljajući što pisati o logorima Auschwitzu i Birkenauu shvaćam da su riječi suvišne, jer svaka rečenica koju čujete dok hodate prostorom nekadašnjih logora duboko zareže dušu, trajno se nastani u njoj i teško je prihvatiti da je takvo stanje nekada bilo realnost.

A fotografije govore same za sebe.

Odmah na početku napominjem svima koji namjeravaju ići na ovaj izlet da je izuzetno emotivan i stresan, kao i samo čitanje ovog bloga, te mnogi ljudi odustanu na pola.

Nama je osobno ovo najteži izlet i najstrašnija destinacija svih naših putovanja.

MJESTO MRAKA JEDNOG NARODA

Nepregledne kolone turista iz cijelog svijeta vuku se zgradama s natpisima „Prostorije za istrebljenje“, a kad vam se pogledi sretnu osjetite strah i nemoć pa se međusobno, kimanjem glave pitate: „Kako je ovo moguće?“.

Uz stručnog vodiča trosatni obilazak kobnih prostorija i slušanje o nemilosrdnim događajima unutar logora duboko su urezani u srca i svako sjećanje na ovaj izlet ispočetka budi osjećaj nepodnošljivosti u duši.

Iz tog razloga donosimo fotografije i rečenice koje smo čuli od vodiča obilazeći povijesni muzej, gdje je umjesto života vladala smrt, istinu zamijenila laž, osmjehe plinska komora.

DOLAZAK U AUSCHWITZ

„Rad oslobađa“ natpis je koji stoji na ulazu u Auschwitz, jer je njemačka propaganda govorila da je ovo radni logor pa je uslikano preko 200 fotografija obitelji koje sa stvarima pristižu u kamp.

Nitko ne zna zašto su fotograije napravljene i držane su u strogoj tajnosti, ali se pretpostavlja da su poslane Crvenom križu kako bi se sakrila prava istina o događajima unutar kampa.

Dnevno su dolazila 2-3 vlaka i bilo nagurano 1000-3000 ljudi pa su se mnogi zbog nedostatka zraka ugušili.

Kako su ljudi mislili da idu na rad, sa sobom su ponijeli najvrijednije stvari, a naređeno im je da na kofere napišu svoja imena jer će se kasnije vratiti po njih. Nikada nisu.

Nakon fotografiranja slijedilo je razdvajanje u tri kolone u jednu muškarci, drugu žene, a u treću djeca.

Jedan SS oficir bio je zadužen za odlučivanje lijevo ili desno, što je značilo život ili smrt. Njegova odluka bazirala se na pokazivanju rukom bez izgovorene riječi. U tom slučaju odluka je bila: Židovi – smrt, a ne-Židovi život.

Mladi i zdravi ljudi zadržani su za rad, a djeca za pokuse.

SAMO ZATO ŠTO SU ŽIDOVI

Zakon je govorio da se svi Židovi i Romi pristigli u logor odmah ubiju, zakon je govorio da se 11 milijuna Židova iz cijele Europe ubije.

Nakon selekcije sve određene za pogubljenje kao što su stari, nemoćni i bolesni uvjerili su da idu na tuširanje, gdje su pogubljeni u plinskoj komori.

A 90% dovedenih ljudi automatski je pogubljeno, samo zato što su Židovi, govorio je vodič.

Svi, baš svi Židovi su odmah odvedeni na pogubljenje, stalno je ponavljao vodič.

Smrt je uslijedila u roku od 3 sata po dolasku.

Ljudi koji su najviše znali, inteligencija i profesori smatrali su se najopasnijima i po dolasku u logor odmah su pogubljeni, bez obzira jesu li bili Židovi ili ne.

Nitko nikada neće saznati pravi broj žrtava u Aushwitzu.

Nakon selekcije svi koferi su pretraženi, zlato i bogatstvo zadržano te su postali vlasništvo Trećeg Reicha, a odjeća poslana njemačkoj sirotinji.

RADNI LOGOR

U radnom dijelu kampa ljudi su umirali od gladi, teškog rada ili brutalnosti, a onaj koji je odbijao raditi bio je izveden van, skinut do gola na veliku hladnoću, gdje su ga polijevali vodom dok se ne bi smrznuo i umro.

Jedan od načina mučenja bila je i prozivka. Tisuće zatvorenika morali su mirno stajati na glavnoj ulici tijekom prozivke koja je trajala satima na hladnoj poljskoj zimi gdje su temperature često ispod – 20 stupnjeva zbog čega su se mnogi smrznuli.

Kad su SS vojnici 1940. zauzeli Auschwitz postojalo je 20 garnizona od ranije koji su korišteni kao zatvori, da bi zatvorenici po naređenju izgradili u prvom navratu 8 novih zgrada, a kasnije još 14 zgrada, pa su zbog napornog rada svakodnevno umirali.

ZATVORENICI U AUSCHWITZU

U dijelu kampa sa zatvorenicima svakodnevno je svirala limena glazba kod prebrojavanja, kao bi se uvjerili da su svi ljudi na broju.

Ukoliko je neki zatvorenik pobjegao, cijela njegova obitelj je uhićena i dovedena u Auschwitz, morali su stajati cijelo vrijeme ispod znaka na kojem je pisalo zbog čega su uhićeni i stajali bi tamo danima bez hrane i ičega, sve dok zatvorenik koji je pobjegao nije ponovo uhićen.

A sve kako nikom drugom ne bi palo na pamet da pokuša pobjeći.

Vješanje se uvijek odvijalo javno i svi su zatvorenici izvedeni van kako bi gledali smaknuće.

Ljudi osuđeni na vješanje stajali bi u koloni i prilazili vješalima jedan po jedan do posljednjeg koraka u nemilosrdnu smrt koja je tada možda predstavljala i spas od užasa.

BRUTALNO MUČENJE

U dijelu logora za mučenje nalaze se male uske sobice bez prozora gdje su zatvorenici osuđeni na zatvor morali tri dana i tri noći budni stajati na nogama bez da se naslone ili sjednu, te su sva tri dana morali naporno raditi.

Nakon tri dana umrli bi od nespavanja.

U drugim malim sobicama zatvorenici su ostavljeni da se uguše jer nije bilo prozora niti zraka.

HRANA U LOGORU

Ujutro, umjesto kave ili čaja, pola litre vode.

Glavni obrok u logoru bila je juha pripremljena na način da se u ogroman lonac vode doda svega nekoliko krumpira, prosa i raženog brašna, toliko vodenasta i rijetka, groznog okusa koju je zatvorenicima bilo teško jesti.

Večera je sadržavala komad crnog kruha, komadić kobasice od 25 grama, malo margarina, marmelade ili sira.

Ljudi koji su uspjeli preživjeti ovaj teror po oslobođenju težili su svega 25 kg.

TUŠIRANJE U LOGORU I OBAVLJANJE NUŽDE

Svakih pet mjeseci bilo je dozvoljeno tuširanje ljudima u logoru, osim radnika u kuhinji koji su se zbog održavanje higijene tuširali jednom mjesečno.

Logor Birkenau, predstavljao je najveći koncentracijski logor ograđen bodljikavom žicom sa strujom, oko cijelog kampa 2 km u dužinu i 800 m u širinu sa nebrojenim drvenim barakama za smještaj zatvorenika, a barake su nekada bile štale za konje.

Logor Birnekanu je ostao onakav kakav je bio i u njemu do danas ništa nije mijenjano tako da osjetite užase prošlosti čim prođete kroz „Vrata smrti“.

U jednu baraku bilo je nagurano 400 zatvorenika, a WC-i su bili smješteni na kraju prostorije.

Bilo je ukupno 190 WC-a, potpuno otvorenih, gdje su zatvorenici pred svima obavljali nuždu, bez vode, papira ili sapuna.

U drugom dijelu barake, ponavljamo bez odvajanja, bili su kreveti na kat gdje su ljudi spavali.

To je predstavljalo najneugodnije mjesto za boraviti, jer je smrad bio nesnosan, pomiješan s mirisom spaljenog ljudskog mesa koji se širio iz plinskih komora smještenih na kraju logora.

Čišćenje tih WC-a unutar baraka smatralo se dobrim poslom jer su zatvorenici međusobno mogli popričati ili razmjenjivati stvari, bez da ih vide vojnici. WC-e su čistili golim rukama.

Cijeli prostor se grijao sa dvije peći, a s obzirom na najniže izmjerene zimske temperature u Poljskoj na ovom mjestu od -41 stupanj C te jaki vjetar koji je kosio ledinu, te činjenicu da vrlo često nije bilo ogrijeva, mnogi su se zatvorenici smrznuli i umrli.

BOLNICA U LOGORU

Bolnica je bila samo propaganda i nije služila za pomoć, nego za pokuse.

Josef Mengele je bio glavni liječnik koji je vršio nemilosrdne pokuse na ženama i djeci.

Mnogi zatvorenici bili su upotrijebljeni u okrutnim pseudo-medicinskim eksperimentima što je bio dio nacističkog koncepta da neprijatelji države trebaju služiti Reichu bilo radom ili smrću tijekom znanstvenog istraživanja.

Neki od sadističkih eksperimenata temeljeni su na sterilizaciji žena i muškaraca, bolest gladi, genetskim testovima osobito na djeci,  ispitivanju raznih toksičnih tvari na ljudima, hipotermije, elektrošokovi,  sve veći užas od užasa.

Osmislio je da žene rađaju samo blizance, da sva novorođena djeca imaju plave oči, teško je prebrojiti koliko je ljudi postalo žrtvama tog mučenja.

PLINSKA KOMORA

Zgrada se sastojala od nekoliko prostorija.

Svatko je na ulasku u prvu, veću prostoriju dobio sapun.

Dolaskom u podrum iste zgrade uslijedilo je pogubljenje u plinskoj komori.

Sve se odvijalo u podrumu kako nitko izvana ne bi čuo što se u zgradi događa.

Umiranje gušenjem trajalo je 30 minuta.

Ljudi su unutra bili nagurani jedni preko drugih tako da nije bilo prostora za pad na pod, pa su se njihova mrtva tijela naslanjala jedno na drugo i tako ostala.

U prostoriji do plinske komore smještene su dvije peći za kremiranje gdje su mrtvi automatski kremirani.

U logoru Birkenau plinske komore bile su smještene na kraju tračnica u blizini šume, a uništene su netom prije oslobođenja logora.

Svakodnevno su po logorima padale ogromne količine pepela, gusto kao najgušći snijeg i svaki komadić prostora bio je prekriven debelim, sivim slojem  koji se preko dimnjaka širio posvuda.

U muzeju postoji 2 tone ljudske kose od kojih su ostali zatvorenici bili prisiljeni izrađivati tepihe.

TKO JE ZAVRŠAVAO U LOGORU?

Svaki zatvorenik je po dolasku u logor dobio oznaku u boji prema jednoj od označenih kategorija i dobio je broj logora, to su bili politički zatvorenici, Jehovini svjedoci, iseljenici, socijalisti, kriminalci, homoseksualci, te Židovi koji su imali dodatne žute trokute vidljivo istaknute na odjeći.

PREŽIVJELI SVJEDOCI

Ukupno 928 zatvorenika pokušalo je pobjeći iz Auschwitza, i to 878 muškaraca i 50 žena, od čega je 196 zatvorenika uspješno pobjeglo iz logora i većina ih je doživjela kraj rata.

Po oslobođenju logora 7.000 zatvorenika ugledalo je slobodu.

Najstariji poznati preživjeli iz Auschwitza bio je Antoni Dobrowolski, koji je umro u dobi od 108. godina, 21.10.2012.g. u Poljskoj.

Preživjela je i poljska babica Stanislawa Leszczynska koja je trudnicama u logoru pomagala da se rode preko 3000 beba, a svoje iskustvo kako je riskirala život da bi spasila novorođenčad opisala je u knjizi „Izvješće o babici iz Auschwitza“.  

Preživio je i židovsko-grčki boksač Salamo Arouch zahvaljujući svojim borbenim vještinama, jet su ga nacistički vojnici koristili za boksačke mečeve organizirane za zabavu, te je osvojio oko 200 borbi i to ga je održalo na životu.

U logoru je postojala javna kuća “Puff”, gdje su prostitutke trebale su biti motivacija za zaposlene zatvorenike te je trebao zaustaviti homoseksualnost koja se proširila među zatvorenicima. U njoj su bile zaposlene poljske i njemačke žene koje su također preživjele.

NA KRAJU

Hvala što ste pročitali ovaj blog do kraja, na kraju donosimo citat jedne djevojčice koja je djetinjstvo provela u Auschwitzu:

„Nikada mi neće biti jasno kako jedno ljudsko biće može učiniti takve užasne stvari drugom ljudskom biću.“ Irene, svjedok preživjelih užasa

Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ništa ne biste propustili

BOGATSTVO JE REZULTAT NAVIKE: Priča o Johnu Jacobu Astoru

BOGATSTVO JE REZULTAT NAVIKE:
Priča o Johnu Jacobu Astoru

Priča o američkom biznismenu i najbogatijem čovjeku na svijetu, vlasniku hotela Waldorf-Astoria u New Yorku, koji je tragično preminuo na Titaniku, prožeta njegovim citatima i o posljednjim satima.

Foto: Wikipedia

MLADOST I PODRIJETLO

Rođen je 13.07.1864. na seoskom imanju u slikovitoj dolini rijeke Hudson u New Yorku i bio je najmlađi od petero djece i jedini sin poslovnog čovjeka, kolekcionara i uzgajivača trkaćih konja Williama Astora Jr.

Talijanska kuća njegovog oca obnovljena je 1904. te joj je dodan Casino, prvi zatvoreni bazen u SAD-u, zatvoreni teniski teren, kuglana i streljana, a imanje je smješteno na 50 hektara i danas se koristi kao mjesto za vjenčanja, na kojem se 2010. udala  Chelsea Clinton, kći bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona i skoro predsjednice Hilary Clinton.

Njegov djed, istog imena John Jacob Astor,  porijeklom Nijemac, bio je poznati trgovac krznom što ga je učinilo jednim od najbogatijih ljudi u SAD, dok je njegov otac odnosno pradjed Astora Jr. bio ugledni biznismen nekretninama.

U njegovom obiteljskom stablu nalaze se senatori, pjesnici, polubrat predsjednika Roosevelta, bankari i drugi imućni ljudi tog vremena.

J.J. Astor je pohađao Harvard gdje je zbog neozbiljnog izgleda i diletantskog razmišljanja o životu zaradio nadimak „Jack Ass-tor“ (Magarac).

U mladim danima bavio se svim i svačim, pa je u šarolikom životopisu zabilježio doba kad je bio pisac, napisavši znanstvenofantastični roman o životu u 2000. na planetima Saturn i Jupiter pod nazivom „Putovanje u druge svjetove“.

Poznat je i po nekoliko izuma u studentskim danima uključujući kočnicu za bicikle, a pomogao je i razvoju turbinskog motora.

Iako je bio bogatog porijekla, sam je morao pristupiti zarađivanju za život te krenuti svojim putem, što je potvrdio i najpoznatijom rečenicom iz tih dana: „Jedini teški korak u izgradnji mog bogatstva bilo je prvih tisuću dolara. Nakon toga sve je bilo lako.“

UNCE PRAKSE VRIJEDE KILOGRAME TEORIJE, J. J. Astor

Bio je biznismen, trgovac nekretninama, investitor, pisac, izumitelj, pukovnik u španjolsko-američkom ratu i najistaknutiji član ugledne obitelji Astor.

Krajem 19. st. New York je bio u razvoju kad je ugrabio priliku vidjevši da se grad počinje rapidno širiti pa je prodavao i kupovao zemljišta oko Times Squera za hotele i druge nekretnine čime je postao najpoznatiji njujorški bogataš.

Godine 1897. u New Yorku je sagradio hotel „Astoria“, najluksuzniji hotel na svijetu te se pridružio hotelu Waldorf koji je bio u vlasništvu njegova rođaka i suparnika Wiliama kad je nastao čuveni hotel svjetskog glasa Waldorf-Astoria Hotel.

Njegovo najpoznatije poslovno geslo glasi: „Ako želite nešto učiniti, nazovite nekoga da to učini za vas; ali ako želite da to bude dobro, učinite to sami.“

Krajem 19. st. sudjelovao je u španjolsko-američkom ratu tri godine, osobno je financirao topničku jedinicu koja je služila na Filipinima te zaradio titulu pukovnika te su ga kasnije tako oslovljavali.

VAŽNO JE IZGLEDATI DOBRO

Astor je uvijek slijedio najmodernije trendove noseći uredno začešljanu frizuru i brkove koji su tada bili posljednji modni krik, a u džepu njegova plavog odijela uvijek je virio plavi rupčić s uvezenim inicijalima, nosio je remen sa zlatnom kopčom, smeđe čizme s crvenim gumenim potplatama, te košulje od flanela s izvezenim „J.J.A.“ na ovratniku.

Od modnih dodataka uvijek je imao zlatni sat i manžete, dijamantni prsten sa tri kamena, zlatnu olovku i bilježnicu s zlatnim koricama.

DVA PUTA SE OŽENIO

Dana 17.02.1881. oženio se Avom Lowe Wiling s kojom je dobio sina Wiliama Vinceta i  kći Avu Alice. 

Nakon 18 godina braka Astor je zatražio razvod navevši kako se zaljubio u atraktivnu socijalisticu, 18-ogodišnju Madeline.

Njegov životni moto bio je iskrenost prema sebi i prema drugima, stoga drugačije nije mogao postupiti.

Upravo to je potvrdio kad je cijeloj njujorškoj eliti objavio da se ženi za 29 godina mlađu nevjestu, što je u „Doba nevinosti“ u New Yorku bilo izuzetno skandalozno i nezamislivo, u vrijeme kad su se obitelji odricale svojih članova koji su se odlučili razvesti.

Svadba je upriličena u plesnoj dvorani njegove majke u dvorcu Newport na Rhode Islandu, a gotovo svi su dvojili zbog velike razlike u godinama dok je njegov sin javno iskazivao prezir prema očevom izboru, no ipak se na vjenčanju odlučio ponašati kao gospodin te mu bio kum.

Od rijetkih ljudi koji su podržavali ovaj brak bila je njihova prijateljica Margaret Brown, kasnije preimenovana u Molly Brown koju u filmu Titanic glumi Kathy Bates.

ZAŠTO SU SE UPUTILI NA TITANIK?

Madeline je ostala trudna na medenom mjesecu proputovanjem svijetom, a bračni par je želio da se dijete rodi u SAD-u te su se ukrcali na Titanic sa 5 sluga i voljenim ljubimcem, psom.

O dramatičnim trenucima na Titaniku svijetlo dana ugledale su mnoge priče vezane uz njih, neke su nepotvrđene, a pojavljivale su se u ondašnjim novinama, časopisima i knjigama o potonuću.

Jedna priča govori da je Astor otvorio brodsku uzgajivačnicu i pustio pse uključujući i svog voljenog ljubimca.

U jednom časopisu objavljeno kako se Astor ipak ukrcao na posljednji čamac sa svojom trudnom suprugom, no da je vidio preplašeno dijete na palubi pa mu je ustupio svoje mjesto.

Druga govori da je stavio ženski šešir na jednog dječaka kako bi osigurao da dijete može uči u čamac za spašavanje.

Zanimljiva i pomalo smiješna priča je da je u trenutku samog udara u santu, kad je brod od udara u ledeni brijeg odskočio i komadi leda su popadali na palubu, Astor uzviknuo: „Tražio sam led, ali ovo je smiješno.“

Kad je Titanik udario u ledeni brijeg Astor je o odmah obavijestio svoju suprugu koja je spavala, rekavši joj da šteta nije ozbiljna.

Nakon nekoliko trenutaka ona mu se supruga pridružila, a Astor je vrškom olovke odrezao   oblogu prsluka za spašavanje i pokazao joj sadržaj kako bi ju uvjerio da od njega nemaju koristi te joj izjavio: “Ovdje smo sigurniji nego u čamcu.“

TRAGIČAN KRAJ

Kako su ljudi krenuli u čamce za spašavanje, Astor je pomogao svojoj supruzi da sa sluškinjom i medicinskom sestrom uđe u čamac, te ju je podigao kroz prozor broda i smjestio u čamac, navevši kako je supruga u „osjetljivom stanju“, te upitao može li se i on pridružiti svojoj ženi na što mu je rečeno da se muškarce ne smije ukrcavati dok se sve žene i djeca ne ukrcaju, pa je upitao za broj čamca kako bi im se kasnije pridružio i rečeno mu je Broj 4.

Spasilački čamac broj 4. spušten je u more u 1:55 sati, a Astor je ostao sam dok su drugi pokušavali osloboditi ostale čamce.

Navodi se da je posljednji put viđen živ na krilu desnog mosta kako puši cigaru s  Jacquesom Futrelleom, a nakon samo pola sata brod je nestao ispod površine oceana.

Jedan preživjeli putnik kasnije je tvrdio da je vidio Astora u vodi kako se drži za splav potpuno smrznutih nogu, te su ih zbog smrti bili prisiljeni otpustiti, kad su im tijela nestala u oceanu.

Njegova mlada supruga Madeleine Force Astor, njezina medicinska sestra i sluškinja su preživjele. Pukovnik Astor, njegov sluga, Victor Robbins i Futrelle nisu.

Posije su poslani brodovi da izvuku sva tijela s mjesta potonuća i od 1.517 putnika i posade koji su se utopili samo su 333 tijela pronađena.

Astorovo tijelo je identificirano po inicijalima ušivenim na ovratniku njegove jakne i po zlatnom, džepnom satu.

James Cameron ga je u filmu „Titanic“ prikazao kao neustrašivog gospodina koji je ispijajući svoj viski rekao: „Otići ćemo kao gospoda.“

OŽALOŠĆENI NEW YORK

Vijest o njegovoj smrti poput bljeska odjeknula je New Yorkom pa su na svim naslovnicama tadašnjih novina bile njegove slike, a hotel Wadorf-Astoria postala je glavna lokacija američkih istražitelja o potonuću Titanika.

Astor je sahranjen na groblju Trinity Church na Manhattanu, a četiri mjeseca nakon što je Titanic potonuo, Madeleine Astor rodila je sina, Johna Jacoba “Jakey” Astor VI.  

Astor je bio jedan od najbogatijih ljudi na svijetu koji je u vrijeme smrti imao neto vrijednost oko 87 milijuna dolara što je 2018. bio ekvivalent 2,26 milijardi dolara.

Upravo iz tog razloga sva su zanimanja bila usmjerena na podjelu imovine, a novinari su pomno pratili  slučaj.

Njegova djeca iz prvog braka, sin William Vincent naslijedio je najveći dio imovine, imanje i jahtu Noma, a kći Ava koja je tada živjela s majkom je dobila skrbnički fond vrijedan 10 milijuna dolara.

Madeline je ostavio 100.000 dolara te skrbnički fond od pet milijuna iz kojeg je dobivala prihod.  Naslijedila je dvorac na križanju 65. ulice i Pete avenije, palaču u Newportu, luksuznu limuzinu i pet najljepših konja, u kojem obilju je uživala sve dok se nije drugi put udala.

Njegov sin iz braka s Madeline naslijedio je tri milijuna dolara koje je mogao trošiti tek po navršenoj 21 godini života.        

ZA KRAJ

Astorovo najveće životno geslo kojeg se slijepo držao je „biti iskren, marljiv i ne kockati“, što je u životu uvijek i bez razmišljanja činio.

Jednom su ga upitali što bi bio da se ponovi rodi, na što je odgovorio: „Kad bih mogao ponovo započeti život, znajući ovo što sada znam i imao novca za ulaganje, kupio bih svaku stopu zemlje na otoku Manhattanu.“

Inteligentan i samosvjestan, tolerantan, pošten i ljubazan, Astor je uvijek zračio pozitivnom energijom, uživao u životu do posljednjeg trenutka kad je džentlmenski napustio ovaj svijet.

Njegova inspirativna priča nas potiče da širenjem vlastite svijesti, pozitivnim stavom prema životu, dobrotom prema bližnjima i poduzimanjem pravih koraka, jer bez akcije nema nikakve reakcije i mi uspješno kročimo u potrazi za duhovnim i materijalnim obiljem koje nam po rođenju pripada.

Jer,

Bogatstvo je rezultat navike, rekao je Astor, stoga nam svima u Novoj Godini želimo da se naviknemo na najbolje!!!

Hvala

I Sretan Put!

 

PARK GÜELL – MAŠTOVITI SVIJET IZ BAJKE

PARK GÜELL – MAŠTOVITI SVIJET IZ BAJKE

Najpopularnija turistička atrakcija u Barceloni i jedinstveno mjesto pod suncem nikog ne ostavlja ravnodušnim, donosimo poznate i nepoznate činjenice, zanimljivosti i druge poslastice.

KAKO JE ZAMIŠLJENA BAJKA?

Jedna od najpopularnijih atrakcija u Barceloni je Park Güell smješten na brežuljcima gradske četvrti Carmel, daleko od gradske vreve i smoga, dizajniran od najpoznatijeg španjolskog arhitekta Antonia Gaudia spoj je čarobnog svijeta mašte, akustičnosti i predivne prirode.

Njegova povijest je izuzetno zanimljiva i priča je to s početka 20.st. kad je Eusebi Güell svom najboljem prijatelju i štićeniku Gaudiju predložio da dizajnira park.

Genijalan projekt ovih vizionara prvotno je zamišljen kao moderno stambeno naselje smješteno daleko od gradske vreve i ispočetka uopće nije bilo u vidu da postane park.

Prema projektu plan je bio da se napravi 60 vila na 60 parcela sa svim modernim pogodnostima kao što su tekuća voda, sanitarni čvor, praonica rublja i sl., te da se uključe svi sadržaji poput tržnice, crkve i javnog trga. 

Glavni ulaz u park ima sa svake strane po jednu zgradu predviđene kao portirske kućice s uredom gdje su budući stanovnici trebali sigurno i bezbrižno svakodnevno prolaziti po povratku iz grada.

U cijelom parku dovršene su samo dvije zgrade i to kuća model i kuća čuvara koje su trebale poslužiti privlačenju investitora, no ovaj pokušaj je bio bezuspješan, jer nitko nije želio ulagati, a od ukupnih 60 parcela uspjela se prodati samo jedna, tako da su 1914. radovi prekinuti, a 1926. parcela službeno otvorena kao javni park.

Izložbena kuća u parku je mjesto gdje je Gaudi živio do kraja svog života 1926. zajedno sa svojim ocem i bolesnom nećakinjom, a mnogi pretpostavljaju da je on projektirao sve kuće u parku, no tome nije tako i upravo je ova kuća djelo drugog katalonskog arhitekta Francesca Berenguera.

Gaudi je umro tragičnom smrću kad ga je pregazio tramvaj, a s obzirom na njegovu skromnu odjeću koju je nosio, nisu primijetili da se radi o čuvenom arhitektu, nego su misleći da je običan žitelj, pomoć poslali prekasno.

Nakon njegove smrti kuća je pretvorena u Gaudijev muzej.

ZANIMLJIVOSTI 

Kad na radio Park Güell najpoznatiji sin Barcelone, Gaudi, bio je inspiriran britanskim vrtovima iz 19. st. pa ga je iz tog razloga nazvao „park“ i nije koristio katalonsku riječ „parc“.

Kako su sva Gaudijeva djela inspirirana prirodom tako je i s parkom gdje je prirodni svijet utkan u svaki djelić okoline.

Fasciniran činjenicom kako ništa u prirodi nije ravno Gaudi nikada u svojim projektima nije koristio ravne linije, a najčešće motive je crpio iz mediteranskog ozračja more, biljke, drveće, školjke i stijene.

NAJPOZNATIJI SIMBOL BARCELONE – „EL DRAC“

Najfotografiraniji na svijetu, šareni salamander ponosno stoji na stepenicama na ulazu u park i poznat je kao „el drac“, zmaj ili gušter.

Desetljećima se smatra simbolom grada i najpoznatijim amblemom Gaudija pa je bio na meti tri vandala koji su ga 2007. godine pokušali potpuno uništiti.

Mladići su ušli u park i željeznim šipkama snažno udarala po kipu pri čemu su nanijeli ogromne štete njegovom licu.

Srećom, policija je brzo reagirala i uhitila ih prije nego su nanijeli još veću štetu, ali tragovi ovog događaja vidljivi su i danas.

Kip je dužine 2,4 metra i čini se kao najveći čuvar stubišta u monumentalnom području i zaštitnik parka.

Izgrađen je od opeke i prekriven šarenim „trencadisom“, tehnikom koju je izumio Gaudi i stalno ju koristio.

Kako bi svojim djelima unio jedinstvenost i šarenilo, inovativni Gaudi izmislio je potpuno novu tehniku koja predstavlja mozaični ukrasni sustav u kojem se površine prekrivaju malim komadima slomljene keramike.

Riječ „trencadís“ na katalonskom jeziku znači “sjeckana”, a odnosi se na male komadiće sjeckane keramike.

Upravo u Parku Güellu najbolje je prikazana ova tehnika, jer se čuveni arhitekt pobrinuo da se koristi u svakom njegovom dijelu.

Prekrasni salamander jedan je od najomiljenijijih i najprepoznatljivijih simbola Barcelone kojeg svaki turist u vidu suvenira s radošću ponese kući.

ŠTO VIDJETI O PARKU?

Jedna od najvećih atrakcija u parku svakako je ogromna terasa s dugačkom klupom u obliku zmije s koje puca fantastičan pogled na Barcelonu.

Iako je klupa napravljena od kamena sa šarenim i razigranim djelićima keramike njen dizajn je savršen tako da je sjedenje na njoj potpuno ugodno i ne pričinja teškoće.

Iako mnogi misle da je klupa Gudijevo djelo njen dizajner je zapravo Josep Maria Jujol, arhitekt koji je blisko surađivao s Gaudijem.

U parku postoje Austrijski vrtovi, a predstavljaju mjesto na kojem je bila zamišljena izgradanja stambenih objekata koji nikad nisu zaživjeli pa se danas taj dio koristi kao rasadnik općinskih biljaka, a ime je dobio prema donaciji drveća iz Austrije 1977.g.

U cijelom izvanrednom arhitektonskom zdanju se osim predivne prirode može vidjeti čak nekoliko vrsta veselih i raspjevanih papagaja koji se gnijezde na vrhovima palmi, a njihov cvrkut donosi puni osjećaj sreće za uživanje svim čulima.

Iako se mnogi pitaju zašto se park ne zove po njegovu tvorcu Gaudiju, nego Güell, razlog je taj što je Gaudi bio iznimno poznat po svojoj skromnosti i nije se volio razmetati svojim imenom, pa je ovu predivnu kreaciju nazvao po prijatelju i najvećem zaštitniku koji je financirao nekoliko njegovih velikih projekata Eusebiju Güellu, a osim parka u Barceloni su Colonia Güell i Palau Güell, djela istog majstora.

SALA HIPOSTILA ZAMIŠLJENA KAO TRŽNICA

Prekrasan, natkriveni dio parka dizajniran je 1907. godine zapravo je zamišljen kao glavna tržnica u cijelom naselju na kojem bi ljudi svakodnevno trgovali i družili se.

Njen naziv potječe od riječi „hypostyle“ što bi u prijevodu značilo „pod stupovima“ i tu je smješteno 86 dorskih stupova, visine 6 metara, a promjera 1,2 metra.

Zanimljivo je da središnja točka cijelog objekta sadrže četiri stropne svjetiljke koje predstavljaju četiri godišnja doba.

Ovakvo senzacionalno zdanje zaslužuje punu pozornost svih posjetitelja i nezaobilazno mjesto za posjetiti dok boravite u parku.

PORTICO – PRAONICA RUBLJA

Fenomenalan, akustični dio parka s arkadama i ukoso postavljenim stupovima zamišljen je kao prolaz koji bi međusobno povezivao kuće jednu s drugom. 

Gaudi ih je osmislio kao puteve na koje se ne može ući s ceste, nego zaštićuju cijeli kompleks od upada radoznalih ljudi, a dizajnirao ih je koristeći kamen koji je našao u okolici i savršeno ih integrirao u prirodni krajolik te predstavljaju imitaciju oceanskih valova.

U ljetno doba, na vrelom španjolskom suncu, ovo mjesto u potpunoj hladovini predstavlja savršenu lokaciju za osvježenje u kojem neprestano struji lagani vjetrić, a nerijetko se mogu čuti izvrsne glazbene izvedbe lokalnih umjetnika kad zbog savršene akustičnosti cijeli doživljaj parka postaje nezaboravni koncert svih užitaka odjednom.

NA KRAJU

Više od 90% parka je otvoreno za besplatni obilazak, jedino se naplaćuje monumentalni dio sa zmajem, klupom i tržnicom za koji obilazak je potrebna ulaznica uz koju je boravak u tom dijelu dozvoljen 30 minuta.

Park Güell predstavlja jednu od najvažnijih znamenitosti Barcelone, remek-djelo umjetnosti, živuća bajka na zemlji i 1984. dodan je na listu UNESCO svjetske baštine u „Djela Antonia Gaudia“.

Danas privlači milijune posjetitelja iz cijelog svijeta koji, zadivljeni Gaudijevom djelima dok je bio na vrhuncu kreativne moći, pobjegnu na tren u ovaj u čudesan, magičan svijet bajke smješten na obroncima brda Càrmel u Barceloni.

Želimo vam puno putovanja, kad budete u Barceloni, majstorski „Park Güell“ dodajte na svoju listu!

Hvala,

I Sretan Put!

Pratite nas na društvenim mrežama kako ništa ne biste propustili

CASA MILÀ I CASA BATLLÓ-Majstorske građevine neponovljivog Gaudia

CASA MILÀ I CASA BATLLÓ –
MAJSTORSKE GRAĐEVINE NEPONOVLJIVOG GAUDIA

Casa MILÀ I Casa BATLLÓ – kako su izgrađene i što simboliziraju dvije najpoznatije kuće Barcelone, zanimljivosti, nepoznato, anegdote i druge poslastice.

Da čovjek stvara umjetnost za čovjeka najbolje dokazuju djela velikog vizionara, umjetnika, sina Barcelone i izuzetnog arhitekta Antonia Gaudia.

CASA MILÀ ILI „LA PEDRERA“ – ČISTA UMJETNOST

Casa Milà predstavlja Gaudijevo posljednje djelo prije nego se posvetio izgradnji katedrale Sagrada familia, poznata je pod nadimkom La Pedrera, što znači „kamenolom“ i jedna od najljepših znamenitosti Barcelone.

Gradnja je započela 1906., dovršena je četiri godine kasnije i nije odmah otvorena, jer je Gaudi dao pečat odobrenja tek 1912., prije useljenja prvih stanara.

Izgrađena u Gaudijevom stilu gdje zakrivljene grede i zidovi okružuju obod svakog kata s fasadom od prirodnog kamena i bijelim keramičkim pločicama, mramorom i mozaicima te zadivljujućim krovom maštovitih oblika.

Gaudi je uvijek koristio elemente iz prirode koje je vješto dodavao u svoja neprikosnovena djela tako da sama Casa Milà izvana izgleda kao kamena, valovita koža nekog gmaza, dok njeni čelični balkoni podsjećaju na nakupine morske trave koje plutaju po površini mora.  

Za vrijeme kišnih dana njen krov podsjeća na sliku broda koji se nalazi na olujnoj pučini, a tijekom dana podsjeća na predivan krajolik.

Koliko je Gaudi bio vizionar govori činjenica da je prvotno zamislio da se naprave spiralni prilazi stanovima kojima bi se s ceste moglo dolaziti automobilima, u smislu da automobil parkirate doslovno ispred vrata svog stana.

No, to mu nije uspjelo pa je u kući napravio podzemnu garažu koja predstavlja jednu od prvih podzemnih garaža na svijetu.

MANJE JE POZNATO

Ime je dobila po poznatom španjolskom biznismenu Peri Mila koji je naručio njenu izgradnju, a njegova bogata supruga Roser Segimon odigrala je najvažniju ulogu oko izgradnje, budući je ona financirala većinu projekta.

Manje je poznato da je Pere Mila po završetku izgradnje tužio Gaudija navodeći kako ga je njegova ekstravagancija u gradnji dovela na prosjački štap.

Isto tako mnogi ne znaju da je po završetku bila predmet ruganja lokalnog stanovništva što je trajalo desetljećima, da bi se tek 80.-tih spasila od propadanja i zanemarivanja, a 1984. zbog svoje umjetničke vrijednosti kao jedna od najljepših građevina ne samo u Barceloni, nego i u svijetu, uvrštena na UNESCO listu svjetske baštine.

Jednom prilikom poznati slikar Santiago Rusinyol došavši u Casu Milu i vidjevši sve njene vijugave zidove je rekao da bi ovdje bilo puno bolje za ljubimca imati zmiju, nego psa.

Kad je završena izgradnja jedan od stanara je htio postaviti koncertni glasovir u koraljni greben stana u kojem je stanovao, pa je upitavši Gaudia zašto je načinio takvu građevinu koja kao da je stvorena za vijugava stvorenja, a ne za ljude, ovaj mu je otresito odgovorio: “Nabavite violinu!”.

RAZGLEDAVANJE

Iako su neka mjesta ograničena za javnost svi zainteresirani mogu proći kroz ogromna željezna vrata koje je dizajnirao Jujol te doći na krov, potkrovlje i gornji kat.

U zgradi i danas postoje iznajmljeni stambeni objekti u kojima neke obitelji žive preko 70 godina.

 Od 1. siječnja 2013. Casa Milà dom je zaklade „Catalunya La Pedrera“ koja pomaže ljudima da grade bolju i pravedniju budućnost.

Trebat će vam oko 50 minuta za posjet s audio vodičem, a zatvara se u 21:00 sat.

CASA BATLLÓ – „ZMAJEVA KUĆA“

Najoriginalnija kuća Antonija Gaudija ukrašena je staklom i keramikom, a fantastičan krov predstavlja alegoriju svetog Juraja, zaštitnika Katalonije, kako ubija zmaja.

Zanimljivo je da je kuća bila građevinski projekt profesora arhitekture Emilia Sala Cortés, čiji je student bio Antoni Gaudi, a obzirom na njegovu bujnu maštu može se reći da je učenik nadmašio učitelja.

Prvotna ideja je bila srušiti postojeću kuću i izgraditi novu, ali zahvaljujući Gaudijevoj hrabrosti odlučeno je provesti obnovu kuće kojom je klasična građevina pretvorena u remek djelo modernizma prepunog domišljatosti i originalnosti.

Mozaik od slomljenih keramičkih pločica i stakla prepoznatljivi je stil genijalnog arhitekta koji je prirodne ljepote uvijek pretakao u svoja djela i posebno je vidljiv na pročelju zgrade.

Najljepše ju je pogledati u svitanje ili sumrak, jer se tada pločice na fasadi stvaraju poseban svjetlosni efekt gdje u dodiru sa svjetlošću valovi na fasadi podsjećaju na mirno more.

Koliko je bio nadahnut prirodom govori i činjenica da je u unutrašnjosti jedna od glavnih atrakcija i remek djelo talentiranog arhitekta drvena ograda, načinjena od jednog komada drveta i predstavlja kitovu kralježnicu, nastala rukama samog Gaudia.

Dolaskom u potkrovlje imate dojam da se poput Jone nalazite u unutrašnjosti kitovog trbuha.

I balkoni kuće potiču maštu jer valovita željezna ograda koja stoji na kamenom postolju u obliku školjke,  jedne podsjeća na lubanje, druge na venecijanske maske, dok treći u njima vide kornjače.  

Legendarni krov zaslužan je zašto se Casa Batlló naziva „Zmajeva kuća“, a povezana je sa Sv. Jurajem koji ubija zmaja, time da pločice oko zgrade podsjećaju na zmajeva leđa, dok križ simbolizira mač kojim je ubijen zmaj.

Doslovno postoji život gdje god se okrenete u ovoj kući.

Da je bio ispred svog vremena govori i činjenica da je stvorio ventilacijski sustav pazeći na energetsku učinkovitost, a sastoji se od različitih otvora na prozorima kuće za precizno reguliranje zraka, bez potrebe za otvaranjem prozora, koji pomažu održavanju topline zimi ili prozračivanju ljeti.

Ovo temeljno djelo katalonskog modernizma iz 1877. nalazi se u ulici Passeig de Graçia i danas je u vlasništvu obitelji Bernat.

Svi koji posjete Barcelonu ostanu zatečeni građevinama neponovljivog Gaudia, jer vidjevši njegova remek-djela mnogi znaju reći da su vidjeli sve.

Želimo vam puno putovanja, prijestolnicu Katalonije dodajte na svoju listu.

Hvala,

I Sretan Put!

Više o predivnoj Barceloni možete pročitati u našem blogu:

BARCELONA – NAJLJEPŠI EUROPSKI GRAD

Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ne biste ništa propustili!

BARCELONA – NAJLJEPŠI EUROPSKI GRAD

BARCELONA - NAJLJEPŠI EUROPSKI GRAD

Kako je dobila ime, uklete metro stanice, šetnjom u razgled, fanscinantne brojke i činjenice, zaštitnik i legenda, nepoznato o gradu, kako je nastala Barceloneta, top zanimljivosti i druge priče.

Najveći, glavni grad Katalonije i drugi po veličini španjolski grad sa više od milijun i pol stanovnika, a preko pet milijuna u cijeloj provinciji, okićen je bogatom poviješću od vremena kad je bio pod rimskim pa i frankovim zakonom. Na gradskoj površini od 102 km2 živi 1,6 milijuna stanovnika.

Iako je mnogima poznat po nogometnom klubu FC Barcelona i po devet spomenika UNESCO svjetske baštine, manje je poznato da je Barcelona stekla međunarodno priznanje kada je bila domaćin Olimpijskih igara 1992. i doživjela najveći napredak u turizmu i kad su ljudi iz cijelog svijeta počeli hrliti u grad obnovljenih četvrti.

Od fenomenalnih zgrada, pročelja fasada, parkova, muzeja, generalno najljepše ulice La Ramble, Gaudijevog potpisa na najvažnijim građevinama ili do najjednostavnije klupe u parku, sve ima savršeni smisao, a pozitivna energija u gradu s temperamentom juga ulazi u svaku poru radoznalih turista.

Spoj vrlo modernog, ali nevjerojatno starog grada čini ga destinacijom snova, stoga smo ga izabrale kao najljepši europski grad u koji se uvijek s radošću vraćamo.

Dobrodošli u Barcelonu!

NAJPOSJEĆENIJI GRAD U ŠPANJOLSKOJ

Barcelona je četvrta na ljestvici najposjećenijih europskih gradova u 2016. godini, nakon Londona, Pariza i Istanbula, ali prije Rima, Milana i Amsterdama. Sa preko 8,20 milijuna međunarodnih posjetitelja godišnje, glavni grad Katalonije ujedno je i 12. najposjećeniji grad na svijetu, nadmašivši Tajpej (15. mjesto) i Šangaj (19. mjesto).

IME BARCELONA?

Barcelona je dobila ime zahvaljujući drevnom napisu na novčiću na kojem na iberijskom pismu stoji ime Barkeno, odnosno na latinskom Barcino ili Barcenona.

Iako neki izvori sugeriraju da je ime dobila po generalu Hamilcaru Barci, koji je grad trebao osnovati u 3. stoljeću prije Krista, nema dokaza da je tome uistinu tako.

U svijetu je često nazivana skraćeno “Barça”, međutim ovaj naziv se odnosi samo na ime FC Barcelona, nogometnog kluba.

Lokalno stanovništvo prijestolnicu Katalonije naziva skraćenim nazivom Barna.

KAKO JE BARCELONA PRESALA BITI GLAVNI GRAD?

Barcelona je bila glavni grad Republike Španjolske od 11. mjeseca 1937. do 01. mjeseca 1939., odnosno do Španjolskog građanskog rata, kad su Barcelona i Madrid bili još uvijek pod vlašću republike.

Tijekom španjolskog građanskog rata, a nakon uličnih borbi, pad grada dogodio se 26.01.1939. i uzrokovao je masovni egzodus civila koji su pobjegli na francusku granicu. 

Otpor Barcelone protiv Francova državnog udara imao je trajne posljedice kad su ukinute  autonomne institucije Katalonije i suzbijena je upotreba katalonskog jezika u javnom životu.

Barcelona je ostala drugi najveći grad u Španjolskoj, u središtu regije koja je bila relativno industrijalizirana i uspješna, usprkos pustošenju građanskog rata.

Rezultat je bila imigracija velikog broja stanovništva iz siromašnijih regija Španjolske, osobito Andaluzije, Murcije i Galicije, što je dovelo do brze urbanizacije Barcelone i Katalonije.

JEDNOSTAVNOM ŠETNJOM U RAZGLED GRADA

Središnji, stari grad predstavlja početnu točku razgledavanja, smješten na obali Sredozemnog mora prava je turistička meka.

Počevši od Barcelonete, preko Kolumbovog spomenika, šećući živopisnom La Ramblom uz sangriju ili svježe cijeđeni sok sa šarene tržnice La Boquerie, dolazeći do Katalonskog trga uz srednjovjekovnu arhitekturu Barri Gotic, Muzej suvremene umjetnosti i Pomorski muzej na početku pješačke staze čine nevjerojatan doživljaj fotogenične prijestolnice Katalonije. 

Mreža ulica u Barceloni je stroga i podijeljena u četvrtaste blokove sa proširenim ulicama kako bi se omogućila veća vidljivost pa je prepoznatljiv izgled grada iz zraka, prema kojem nalikuje na savršeno posložene četverokute.

Šarmantna Barcelona puna je svega što jedan europski poznati grad mora imati od tržnica na otvorenom, trgovina, restorana, uličnih zabavljača i slikara, veselih glazbenika, muzeja i crkava zbog čega je privlačna destinacija koja u svakom kutku krije neku inspiraciju.

BARCELONA U BROJKAMA

Koliko je poučna katalonska prijestolnica svjedoče fascinantne brojke na kojima bi joj pozavidjeli mnogi europski gradovi.

Kako je broj posjetitelja rastao iz godine u godinu, najveći porast dogodio se 2016. od gotovo 7,5 milijuna turista, što je u odnosu na 2000. bio porast od 135%.

U gradu se govori katalonski jezik kojeg 95% stanovnika razumije, a od ukupne populacije aktivno ga govori 75% stanovnika. 

U Barceloni ima ukupno 1086 banaka,  381 hotel u kojem je upravo najplodnije 2016. godine zabilježeno gotovo 20 milijuna noćenja.

Iste godine zračna luka zabilježila je 44 milijuna posjeta i 800 kruzera koji su pristali na njene obale, a sama luka ima najviše putnika u Europi i četvrta je u svijetu.

Čak 45% turista uživaju u tradicionalnim katalonskim jelima koji se poslužuju u tradicionalnim restoranima, a prema City Brands Indeksu smještena je na peto mjesto svih svjetskih restorana.  

U gradu ima 66 muzeja i 69 parkova i vrtova, dok dućana za odličan šoping ima čak 35.000 koji je uvijek dobro obaviti jer su cijene izuzetno povoljne posebno na dijelovima rasprodaja „REBAJA“.

Sve koji tragaju za destinacijom užitka puls Barcelone dojmljiv je u svakom njenom kutku, a može se opuštati kroz dugo razdoblje ugodnog i toplog vremena.

SVETI JURAJ – ZAŠTITNIK BACRELONE, LJUBAV I LEGENDA

Dan sv. Juraja, na španjolskom poznat kao Dia de Saint Jordi, u Kataloniji se slavi kao nacionalni praznik.

Nazivaju ga Danom ruža i u cijeloj Barceloni ulice su prepune crvenih ruža koje obično kupuju muškarci kako bi ih poklonili svojim voljenim ženama. Na neki način to je njihova verzija Valentinovog.

Kako je isti ovaj dan i Dan knjiga odnosno Dia del Libro, međunarodni praznik knjige, koji se također slavi u prijestolnici Katalonije, sve žene imaju običaj kupiti knjigu i pokloniti ju svojem voljenom muškarcu kao znak vječne ljubavi.

Ovakva razmjena darova na dan sv. Juraja uistinu je romantičan događaj koji njeguje ljubav i stavlja ju iznad svega, divan primjer za ljude cijelog svijeta.

A TKO JE SV. JURAJ?

Sv. Juraja za zaštitnika su uzeli srednjovjekovni vitezovi i križari, a zagovara se kod ratnih opasnosti, bolesti, za lijepo vrijeme, te je zaštitnik domaćih životinja i zemlje, stoga se svi oni koji nose njegovo ime smatraju zaštićeniji od svih napada i hrabriji.

Svetac je najčešće prikazivan kako jaše na konju i kopljem ubija zmaja.

Prema najpoznatijoj legendi vezanoj uz njegov život u gradu Lodi u Palestini živio je zmaj koji je stvarao ogromne neprilike mještanima jer je proždirao sve one koji su se našli u blizini jezera, a osim toga imao je toliko jak zadah od kojeg su se ljudi razboljevali i umirali.

Kad su se obratili vladaru za pomoć on je naredio da se zmaju svakog dana daje jedno dijete kako bi se spasili, a koje je zmaj proždirao sve do trenutka kada nije došao red na vladarevu kći jedinicu.

Djevojka je očajna stajala pored jezera čekajući da ju pojede, ali se pred njom ukazao sv. Juraj, jašući na konju s kopljem u ruci i kad je izašao iz jezera, ovaj mu je zabio koplje u čeljust, privezao djevojčin pojas zmaju oko vrata te ga je ona odvela u grad kad svi mještani primiše kršćanstvo.

Ova legenda nastala je krivim tumačenje slike u Carigradu koja prikazuje cara Konstantina koji se bori protiv neprijatelja, a zmaj zapravo simbolizira poganstvo, mada je priča o spašenoj djevojci ubrzo postala najpoznatija legenda o svetom Jurju koji ubija zmaja.

Spomendan mu je 23.04.

(NE)POZNATO O BARCELONI

Mnoge zanimljivost vezane uz katalonsku prijestolnicu ostavljaju bez riječi, za neke smo možda znali, neke ne, donosimo najinteresantnije.

Barcelona je poznata kao jedan od najljepših gradova na plaži dugačkoj 4,5 km, ali zanimljivo je to da su do 1992. plaže, od kojih je glavna Barceloneta, bile kamena pustinja, te da je sav pijesak na njenim obalama zapravo uvezen iz inozemstva.

Čak devet različitih remek djela navedena su u popisu UNESCO svjetske baštine od kojih se sedam odnosi na djela fenomenalnog Gaudia, čovjeka koji grad učinio uzbuđujućim, utjecajnim i upečatljivim.  

Dvije od njih su Palau de la Música Catalana i Bolnica Sant Pau koje su dizajnirali modernistički arhitekt Lluis Domenech i Montaner, dok sedam pripada Antoniju Gaudiju, najpoznatijem sinu Barcelone. Oni su dio popisa “Djela Antonija Gaudija” i uključuju Park Güell, Palau Güell, Casa Milà, Casa Vicens, La Sagrada Família, Casa Batlló i kriptu Crkve u Coloniji Guellu.

Gaudijevo remek-djelo La Sagrada Familia započela je s gradnjom 1882., a planira se dovršiti 2026., smatra se najnekonvencionalnijom crkvom u Europi, za koju mnogu kažu da kada su vidjeli Sagradu, vidjeli su doslovno sve.

Još jedno remek-djelo Antonia Gaudija je Park Güell koji je prvotno zamišljen kao „vizionarski stambeni objekt“, koji na sreću svih nas turista nikada nije uspio ostvariti tu svrhu, pa se danas naziva „neuspjelim projektom stanovanja“, sačinjen od prekrasnih vrtova, maštovitih arhitektonskih elemenata, dojmljive akustičnosti i romantičnih pejsaža smještenog na brdu Carmel, 1984. uvršten u UNESCO listu svjetske baštine.

Živopisna i frekventna La Rambla jedna je od najljepših ulica na svijetu, prepuna cvijeća, raznih umjetnika, slikara, glazbenika, lokala i kafića, restorana, hotela, dućana i sangrije, odnosno svega onoga što želite pronaći u gradu imate u njoj, a zapravo j čini grupa od pet ulica, Rambla dels Estudis, Rambla de Canaletes, Rambla dels Caputxins, Rambla de Sant Josep i Rambla de Santa Mònica.

Možete li zamisliti Pariz bez Eiffelovog tornja? Izvorna ideja Gustava Eiffela bila je smjestiti čuveni toranj u Barceloni, no gradsko vijeće nije bilo previše oduševljeno ovom idejom i smatralo ga je previše „neobičnim“ za grad, pa je Eiffel odlučio otići s idejom u Pariz, a ostalo je povijest.

Gradska mreža metroa ima ukupno 12 napuštenih stanica za koje se prema nekim glasinama navodi da su uklete.

Fantastična Barcelona svaki put nas ostavlja bez riječi i što ju više proučavamo i posjećujemo uvijek otkrijemo neke nove nevjerojatne, zapanjujuće činjenice.

BARCELONETA – NAJLJEPŠA URBANA PLAŽA NA SVIJETU

Prema kanalu National Geographic and Discovery, plaža Barceloneta najbolja je urbana plaža  i treća najbolja plaža na svijetu.

Iako do 1992.g. nije bilo plaža, tijekom ljetnih olimpijskih igara 1992. u fazi preuređenja, iskrčene su stijene, premješteni su industrijski pogoni i uvezen je pijesak kako bi se stvorila umjetna, predivna plaža i riva dužine 4,5 km, danas nezaobilazno mjesto i rekreacijsko područje turista i lokalnog stanovništva.

Bio je to je uistinu impresivan i značajan pothvat, jer prije 30 godina nitko nije mogao niti zamisliti da se kupa ili sunča na mjestu gdje je danas Barceloneta, jer ona jednostavno nije postojala.

Smještena je pored vrata grada i do nje se lako može doći pješice, taksijem ili javnim prijevozom, a predstavlja savršeno mjesto za kupanje i sunčanje, kao i druženje i uživanje u noćnom životu.

Velika preobrazba cijele Barcelone vezana je upravo uz nju kad su lokalne vlasti zahvaljujući Olimpijskim igrama naložile stvaranje plaže prvotno u dužini od 2 km, gdje su smjestili znamenitosti, barove, restorane i luksuzne hotele i zauvijek je promijenila lice grada, dobivši novo mjesto druženja, opuštanja i zabave. 

Njena fantastična lokacija na samo nekoliko stotina metara od La Ramble, Gotičke četvrti ili parka Ciutadella, predstavlja genijalno mjesto, jer vrlo lako možete u svakom trenutku skočiti do mora po osvježenje pa nastaviti razgledavanje grada i stvoriti savršeni dan kupanja i obilaska.

Ne baš sretna vijest dolazi iz 2008.g. kad je Svjetska zdravstvena organizacije pokrenula istragu o kvaliteti pijeska na plaži nakon što su se u vodi i pijesku pojavili razni mikrobi.

Prema izvještaju iz 2016. plaža je izgubila četvrtinu svoje površine, obzirom je umjetna pa je potrebno neprestano dodavanje novog pijeska obzirom se ispire vremenskim prilikama i valovima. Pretpostavlja se da troškovi dodavanja izgubljenog pijeska stoje 800.000 eura.  

Najpoznatija skulptura na plaži je 52 metarska metalna skulptura zlatne ribe koja svjetluca uz obalu, djelo Franka Gehryja.

Na plaži se nalaze dva najpopularnija noćna kluba Pacha i Carpe Ciem, na sjevernom dijelu, koji redovno ugošćuju svjetske DJ-eve, uvijek prepuni domaćih i stranih gostiju.

ZAŠTO PJEŠAČIMO U BARCELONI?

Možda niste znali, ali vozači u Barceloni smatraju se među najgorima na svijetu.

Prometne nesreće događaju se u prosjeku svakih dvadeset sekundi, a vikendom se taj broj penje do nevjerojatnih desetak nesreća u sekundi.

Zbog ovog razloga Barcelona uvijek vrvi pješacima i najbolje ju je tako obilaziti, jer ogromni dijelovi grada posvećeni su isključivo pješacima i to ukupne površine od 130 hektara što je ekvivalent oko 260 nogometnih igrališta.

Dakle, svi ljubitelji pješačenja definitivno će uživati u svim blagodatima katalonske prijestolnice koja na svakom koraku nudi novo uzbuđenje, a broj turista na tjednoj bazi prelazi milion turista – šetača.

TOP ZANIMLJIVOSTI O BARCELONI

Šoping meka Portal de l’Angel u Barceloni, nije samo jedna od najskupljih ulica u Španjolskoj, već je i najprometnija pješačka ulica u zemlji s prosječno 150.000 šetača koji uživaju u svim njenim blagodatima.

Barcelona je jedan od najvećih svjetskih gradova u kojima je pušenje kanabisa legalno pa ne čudi da se naziva „Holandijom Juga“, a od ukupnih 700 kanabis klubova u cijeloj Španjolskoj  više od polovice je smješteno u Barceloni. Međutim, ovi “Asociaciones Cannabicos” namijenjeni su samo španjolskim stanovnicima za koje je potrebno članstvo koje nije lako dobiti.

Dom je najvećeg nogometnog stadiona u Europi – Camp Nou s kapacitetom gotovo 100.000 gledatelja, a koji je nakon stadiona Pjongjang u Sjevernoj Koreji drugi najveći na svijetu.

Vezano uz navedeno također valja napomenuti da iako grad broji 55 muzeja najposjećeniji nije ni spektakularni Fundació Joan Miró, niti najsuvremeniji muzej, nego je to upravo voljeni muzej FC Barcelona s više od 1,5 milijuna posjetitelja godišnje.

Plesači flamenka svjetskog glasa mogu se često vidjeti u gradskim lokalima ili na ulicama, ali zanimljivo je da ga Katalonci ne cijene kao ples, obzirom imaju svoj vlastiti zavičajni ples, sardanu. 

Isto tako je dom mnogobrojnih parkova i ponosi se najvećim gradskim parkom na svijetu Parc de Collserola koji je čak 22 puta veći od Central Parka u New Yorku.

Nevjerojatni i izuzetno kreativni kuhari sa savršenim ponudama katalonskih specijaliteta potvrđeni su upravo u činjenici da više od 20 restorana u Barceloni ima Michelinove zvjezdice.

Jedan je od vodećih svjetskih gradova prilagođenih biciklistima sa 180 biciklističkih staza i vrlo uspješnim programom dijeljenja bicikla „Bicing“ kad se bicikl uzima od jedne točke i ostavlja na drugoj točci.

Dom je jednog od najmoćnijih europskih superračunala MareNostrum koje je najveće superračunalo u južnoj Europi i 93 najbrže na svijetu.

U njoj se nalazi i najstarija trgovina na planeti specijalizirana za magiju iz 1881.  El Rei de la Magia jedna je od najstarijih svjetskih čarobnjačkih trgovina i muzeja.

Borbe s bikovima su u Kataloniji zabranjene od 2010.

Barcelona je jedini grad na cijeloj planeti koji je dobio Kraljevsku zlatnu medalju Kraljevskog instituta britanskih arhitekata, medalju koja se obično dodjeljuje jednom ili grupi arhitekata, a u slučaju Barcelona ona je jedini grad na svijetu koji je primio tu čast.

NAJNOVIJA ATRAKCIJA OBILASKA UKLETIH METRO STANICA

Iako većina turista dolazi vidjeti čuvenu gradsku arhitekturu, danas je sve više onih koji traže tajnovita mjesta, pa upravo iz tog razloga 12 napuštenih metro stanica predstavljaju senzaciju za sve ljubitelje avantura i misterija gdje vlakovi voze u podzemnoj željeznici i dogradskoj prometnici.

Sve je započelo 1924. s izgradnjom metroa u gradu kad je prvi put otvoren “Gran Metro” danas linija broj 3.

Postoji nekoliko skrivenih stanica metroa poput Gaudí stanice, Correosa, Banca i Travessera, za koje mnogi jer ih je gotovo nemoguće primijetiti, a na novim kartama ih niti nema.

Stanica Correos zatvorena je 1972., jer je u blizini otvorena stanica Barceloneta, ali postoji otvor ispred zgrade pošte pa se kroz ventilacijske rešetke mogu vidjeti stare stepenice koje su vodile na istu.  

Stanice poput Banca i Gaudi zapravo nikada nisu otvorene, a Gaudi stanica nosi donosi misterioznu, ukletu priču.

Zastrašujuća tura metroa započela je 2011.g. i prva je prošla linijom Lau Pau i Sagrada Familia, a ono po čemu je jedinstvena je kad je vlak prošao kroz napuštenu stanicu „Gaudi“ ljudi su se zakleli da su vidjeli bijele sjenke i oblike duhova koji čekaju vlak. Mnogi su tome posvjedočili i kasnije.

Pokušajte pogledati ako putujete linijom 2 i 5, jer su platforme napuštene stanice vidljive kroz prozor vlaka, neposredno ispred stanice metroa prema Sagrada Familia u smjeru bolnice de Sant Pau.  

Stanica Banco zanimljiva je jer ima prolaz koji je vodio do banke kroz koji su zaposlenici prevozili novac, dok su postaju Correos koristili za brzi prijevoz paketa i pisama.

Još jedna zanimljiva informacija je da ispod grada postoji više od tisuću skloništa izgrađenih tijekom španjolskog građanskog rata, gradili su ih stanovnici, stvarni su dio povijesti Barcelone i pokazuju kako se Generalitat Katalonije pokušao oduprijeti napadima.

Jedno od njih nalazi se na Nou de la Rambla predstavlja tunel dugačak 400 m s toaletom, dječjom sobom, fontanom i kaminom, a za vrijeme Prvog svjetskog rata služilo je kao sklonište.

Rezervaciju za obilazak potrebno je napraviti unaprijed, ali se isplati jer Barcelona ima puno toga ponuditi i u svom podzemlju.

ZAŠTO NAM BARCELONA NAJLJEPŠI GRAD?

Putujući mnogim destinacijama uvijek se rado vraćamo u Barcelonu, u prosjeku svake druge godine iz razloga što nas SVAKI put obori s nogu.

Živopisna je i energična, maštovita i fotogenična, upečatljiva u svojoj arhitekturi, romantična na klupi u parku, atmosferična u uličnim glazbenicima, inspirativna i privlačna u pozitivnoj energiji, dojmljiva u svakom svom kutku, živahna u svojim stanovnicima,  utjecajna na cijeli svijet i turistički savršeno posjećena.

Obožavamo ju posjetiti u srpnju ili kolovozu kad su najtopliji mjeseci, ponekad puno preko 30°, ali mediteranska klima s blagim zimama i toplim ljetima, čini ju idealnom destinacijom za obilaziti u bilo koje doba godine.

Želimo vam puno putovanja, Barcelonu dodajte na svoju listu.

Hvala

I sretan put!

Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ništa ne biste propustili!

TOSKANA – BOŽANSTVENI MALI GRADOVI

TOSKANA - BOŽANSTVENI MALI GRADOVI

Kolijevka renesanse, pokrajina u kojoj je nastao talijanski jezik, gdje su krajolici Val d’Orcia UNESCO Svjetska baština, gdje se jede neslani kruh i pije Chianti vino koje je jeftinije od piva ili soka, ovčji sirevi sa začinima ili bez, top filmske lokacije “Život je lijep” i “Pod suncem Toskane”, mjesto rođenja Pinocchia, najpoznatija djela renesanse: Michelangelov David, Botticelijevo “Rođenje Venere”, mali gradovi i puno više.

Dobrodošli u Toskanu!

ZRNCA O TOSKANI

Što je ljepše; krajolici, tradicionalna kuhinja, povijest ili umjetnička ostavština?

Toskana se zbog svoje prejake osobnosti često naziva “Nacija unutar naroda” i najposjećenija je talijanska regija s 3,8 milijuna stanovnika i glavnim gradom, Firenzom.

U njoj je u doba renesanse nastao talijanski jezik kakav se govori još i danas.

Poznata je po nadimku “umjetnička palača Italije” jer uz bajkovite brežuljke sa zasađenim čempresima, svako mjesto predivne regije svjedoči bogatoj povijesti ovog naroda.

Etruščani i Rimsko carstvo ostavili su veliki utjecaj na Toskanu, ali najpoznatija je u doba renesanse kada je iznjedrila brojne umjetnike koji su utjecali na sve ostale kulture svijeta.

Bogatstvo kulturne baštine vidljivo je u svakom mjestu, u velikim ili malim srednjovjekovnim gradovima, crkvama, palačama, galerijama, muzejima ili dok šećete ulicama, uvijek vas prati neprikosnovena ljepota regije.

Gledajući njene savršene pejzaže Val d’Orcia pomislimo kako je sam Bog nebeskim kistom  iscrtao njene brežuljke podsjećajući nas da je zemlja nekada bila raj.

SVJETSKA BAŠTINA

Sedam lokacija u Toskani proglašeno je svjetskom baštinom; povijesna središta gradova Firenze i Siene, San Gimignana i Pienze, kosi toranj u Pisi, palače i vrtovi obitelji Medici, a najzanimljiviji su krajolici Val d’Orcia posebni po svojim vinogradima, brežuljcima i zasađenim drovoredima, od milja ih zovemo “Nacrtana Toskana”.

SLIKOVITI I BOŽANSTVENI GRADIĆI

PRATO U SRCU TOSKANE

Glavni grad istoimene provincije broji više od 180.000 stanovnika, postoji od 13.st., smješten je u srcu Toskane, u njemu su nastale prve tkanine i danas je poznat po tekstilnoj industriji i Muzeju tkanina, a još poznatiji po čuvenom keksu s bademima „cantuccio“. Grad prijatelj mu je Sarajevo.

Zbog svog položaja Prato je idealno mjesto za odlazak u druga mjesta bogate talijanske regije s velikom ponudom jednodnevnih izleta od kojih su najpopularniji u Pisu i Firenzu.

Grad i njegova okolica nude zanimljive i prestižne umjetničke rute, prirodu i mnogobrojne restorane za gastronomske užitke.   

KATEDRALA I POJAS DJEVICE MARIJE

Naočigled obična crkva zapravo krije jednu poznatu relikviju koju je mladi križar preuzeo od nasljednika apostola Tome i donio u mali gradić u srcu Italije.

Legenda kaže kad je djevica Marija uznesena na nebo nevjerni Toma, isti onaj apostol koji je rekao da će vjerovati da je Isus uskrsnuo tek kad gurne prste u njegove rane, stajao je pored Bogorodice i bio jako sumnjičav oko uznesenja, pa mu je ona dala svoj pojas kao dokaz da je uistinu otišla na nebo.

Kad se mladi križar iz Prata vraćao iz pohoda donio je kao miraz Tominog nasljednika ovaj pojas koji se i danas čuva u katedrali.

Pet puta u godini pojas se prikazuje mnoštvu koje ga dolazi poljubiti, a procesiju tada vode glazbenici, svi od reda obučeni u renesansna odijela.

SAN QUIRICO D’ORCIA – ČUVENA RAZGLEDNICA TOSKANE

San Quirico je srednjem vijeku je povezivao Europu s Rimom, glavna ulica nosi naziv po slavnom Dante Alighieriu, ograđen je zidinama, s prekrasnom romaničkom crkvom.

Srce grada je Trg slobode s crkvom San Francesco, a zanimljivo je kako gotovo svaki toskanski gradić ima crvku ovog sveca.  

San Quirico je bio kršćanski mladić kojeg je zajedno s njegovom majkom pogubio car Dioklecijan 304. godine i su proglašeni mučenicima.

Prekrasni vrtovi Horti Lenoni predstavljaju čuveno toskansko mjesto za posjetiti pravilnog geometrijskog oblika najbolji su primjer renesansnih vrtova sa 14 malih tornjeva i crkvom u sredini.

Ovdje je razglednica Toskane i mjesto s kojeg se pruža predivan pogled na toskanske brežuljke, drvorede čempresa i jednu od najslikovitijih kapelica u Toskani Cappella Vitalete, glavnu ikonu Val d’Orcia, smještenu na vrhu brda.

Cijeli krajolik je očaravajući s avenijama čempresa duž zavojitih seoskih cesta i osamljenim, udaljenim farmama koji čine ovo mjesto razglednicom Toskane i najfotografiranija su lokacija cijele regije. 

 

BAGNO VINONI – NEKADAŠNJE TERME BOGATOG ŽIVOTA

Miran gradić gdje se na glavnom trgu nalazi srednjevjekovni bazen sa toplom izvorskom vodom, ograđen kućicama koje su sagradili Medici predstavljaju slatko mjesto za posjetiti, popiti kavicu, kupiti keramiku i prošetati i upiti boje i mirise bogate talijanske regije.

U prošlosti su mnoge poznate osobe dolazile u Bagno Vinoni upravo radi kupanja u bazenu koji je imao ljekovita svojstva pa su tu boravili Lorenzzo Veličanstveni radi liječenja artritisa i sveta Katarina radi izlječenja svoje limfatične tuberkuloze.

Danas nije pogodan za kupanje, a s obzirom da je napunjen vodom lako se može dočarati atmosfera koja je vladala kad su u terme dolazili ljudi iz svih krajeva Europe.

SVJETSKA BAŠTINA PIENZA

Prekrasno mjesto na vrhu brežuljka sa uskim uličicama od kojih je najpoznatija Ulica ljubavi načičkano je trgovinicama u kojima se prodaje čuveno toskansko vino i popularni, najbolji talijanski ovčji sirevi.

Ime je dobila po papi Piu II. koji je u njoj rođen i kad je izabran za poglavara katoličke crkve odlučio je preobraziti svoje rodno mjesto u idealan renesansni grad, pa je angažirao najpoznatije arhitekte 15. st. i u četiri godine od običnog zaselka načinio božanstveno mjesto na vrhu brda, koje je ostalo nepromijenjeno do današnjeg dana.  

Na travnatim predjelima oko Pienze postoje mnogi pašnjaci za ovce od kojih se dobivaju čuveni sirevi pecorino, stoga su ulice uvijek prepune turista iz cijelog svijeta koji uživaju u vinu, sirevima i veličanstvenom pogledu koji s vidikovca puca na toskanske pejzaže.

Godine 1996. UNESCO je središte Pienze dodao na listu svjetske baštine kao najbolji primjer   urbanog i planiranog razvoja iz doba renesanse kao „idealan grad“ koji je odigrao značajnu ulogu u kasnijem urbanom razvoju Italije i drugih krajeva Europe.

MONTEPULCIANO – PITORESKNI GRADIĆ

Srednjevjekovni renesansni gradić omeđen je zidinama iz 14.st., smješten je na vrhu brežuljka u koji se dolazi pješice što vas navodi da šećući njegovim ulicama upoznate svu čar, skrivene kutke za fotografiranje i ljepotu u svakom dijelu ovog čarobnog slatkiša.

Ima oko 14.000 stanovnika i u samom centru nema niti jednog automobila.

Glavni je proizvođač hrane i pića, a svjetski poznato vino Nobile radi se od grožđa Montepulciano koje se ne smije miješati s drugim sortama i nastaje jedno od najboljih talijanskih vina.

Stoga je ovdje smještena najveća vinarija u regiji uz mogućnost degustacije i okrjepu rujnim draguljem u vinskim podrumima.

Glavni trg je Piazza Grande sa gradskom vijećnicom, palačom i bunarom iznad kojeg stoje lavovi, zaštitni znak Medicija, katedrala Santa Maria Assunta dolazi s kraja 16.st., a crkva svete Marije čuva dragocjeni oltar.

MEDICI – BANKARI I VLADARI

Otisak obitelji Medici nalazi se u svakom mjestu Toskane. U svim gradovima može se pronaći njihov grb i znakovlje kao podsjetnici njihove moći i nalaze se na fasadama kuća. Kada na trgovima ili parkovima ugledate kipove sa dva lava oni su znak da je na ovim prostorima živjela ova moćna obitelj. 

Vladavinu su započeli sredinom 15. stoljeća kada su osnovali prvu i najveću banku u Europi. Tada im se utjecaj toliko proširio da su postali jedna od najvažnijih obitelji cijele Europe. To im je olakšalo dolazak na političku vlast u Firenzi, iako su službeno bili građani, a ne monarsi do 16. stoljeća, a na vlasti su ostali gotovo do sredine 18. stoljeća.

CORTONA – „POD SUNCEM TOSKANE“

Izuzetno mjesto na vrhu brežuljka s panoramskim pogledom na fantastične pejzaže, okruženo maslinicima i vinogradima, u kojem su strme ulice povezane gradskim trgovima svakog pretvori u romantičara.

Iako stoji već 2000 godina ništa ga nije učinilo toliko popularnim kao filmska adaptacija romana „Pod suncem Toskane“ gdje Diane Lane glumeći Frances Mayes obnavlja vilu na selu, stoga je grad prepun filmskih lokacija.

Čuvena Villa Bramasole opisana u knjizi udaljena je kilometar od mjesta i do nje se može doći laganom šetnjom.

Na glavnom trgu Piazza della Republica srcu mjesta nekada je bio rimski forum, a iznad njega stoji Palazzo Comunale romanička građevina iz 12. st. i čuveni toranj sa satom zbog kojeg su mnogi posvjedočili da su došavši u Cortonu imali osjećaj kao da je vrijeme stalo.  

Jednostavno rečeno kad dođete ovdje ništa drugo vam ne preostaje nego se prepustiti uživanju jer vrlo brzo shvatite da ste na pravom mjestu.

AREZZO  „ŽIVOT JE LIJEP“

Treći grad po veličini u Toskani smješten je u središtu Italije s gotovo jednakom udaljenošću od Jadrana i Mediterana, uz korito rijeke Arno gdje se uzdiže na strmom brežuljku.

Grad se sastoji od gornjeg i donjeg dijela, s tim da se u gornjem, starom dijelu nalaze katedrala, gradska vijećnica, glavni trg s viteškim palačama i tvrđava obitelji Medici i u potpunosti je očuvan njegov srednjovjekovni izgled.

Donji dio grada je moderniji s mnogobrojnim dućanima, kafićima i restoranima i zbog vrlo bogate ponude poznatih svjetskih brandova ovdje je moguće obaviti odličan shoping.

Nekada važan etruščanski i rimski grad čija prošlost seže u 4. st., danas broji gotovo 100.000 stanovnika.

Grad ima izvanredne građevine kao što su Katedrala Sv. Donata i Kazalište Petrarca, značajne muzeje, gradsku knjižnicu, i nevjerojatan glavni srednjovjekovni trg s viteškim palačama.

Svake prve nedjelje u mjesecu u njemu se odvija čuveni sajam antikviteta, jedan od najstarijih i najvećih sajmova starina u Europi, gdje su ulice oko glavnog trga prepune štandova s bogatom ponudom svega što možete zamisliti i puno više.

Mjesto je rođenja pjesnika Francesca Petrarce, a veliki Michelangelo rođen je u okolici Arezza.

FILMSKA LOKACIJA „ŽIVOT JE LIJEP“

Fenomenalni glumac, komičar i redatelj Roberto Benigni živio je u Arezzu zbog čega je u cijelom gradu postavio mnoge filmske setove koji se mogu posjetiti, dok je snimao jedno od najljepših djela svjetske kinematografije, čuveni film „Život je lijep“, La vita è bella, iz 1997.

Film govori o talijanskom Židovu koji pokušava očuvati dječju nevinost svog sina u nacističkom logoru govoreći mu da je holokaust razrađena igra i da se mora vrlo pažljivo pridržavati pravila za pobjedu kako bi osvojio glavnu nagradu, tenk.

Benigniev otac proveo je tri godine u koncentracijskom logoru Bergen pa je dio filma utemeljio na očevim iskustvima, a tijekom snimanja raspravljao je s različitim židovskim skupinama kako bi se ograničilo njegovo djelo u kojem prikazuje holokaust bez mnogo patnje.

Iako su mnogi smatrali kako film nije prikladno prikazao tragedije židovskog naroda i bio napadan od mnogih skupina, Benignia ništa nije moglo spriječiti da iznese na svjetlo dana predivnu ljudsku priču o ljubavi, prepunu pozitivnih emocija, što mu je donijelo mnoge počasti i nagrade.

Zahvaljujući umjetničkoj smjelosti ovog genijalca i vrhunskog komičara, film je 1998. nominiran za sedam Oskara, od kojeg je dobio onaj za najbolji strani film, redatelja i najboljeg glavnog glumca, prvog muškog glumca koji nije s engleskog govornog područja.

Uvijek komičan pri preuzimanju Oskara je rekao da je to strašna pogreška jer je u filmu iskoristio sav svoj engleski jezik, da bi govor završio citiranjem Danteove Božanske komedije, pozivajući se na  “ljubav koja pokreće sunce i sve zvijezde”.  

HRANA, KRUH, VINO I SIREVI TOSKANE

Glavno obilježje toskanske kuhinje je jednostavnost prirodnih sastojaka začinjenih maslinovim uljem, stoga se u pripremanju koriste mahunarke, sir, povrće, gljive i svježe voće.

Jesenski specijalitet predstavljaju okusom bogati bijeli tartufi.

Govedina iz Toskane smatra se jednom od najkvalitetnijih u Europi i koristi se za čuveni firentinski odrezak, a u njoj je proizvedena poznata autohtona svinjska pasmina Cinta Senese.

Toskanski kruh pravi se bez soli, zahvaljujući povijesnom događaju kada su Firenza i Pisa bile u ratu, pa su Pižani blokirali dostavu soli u nadi da će se ovi predati. No, oni su ubrzo naučili jesti neslani kruh koji je takav i danas.

Najpoznatija i najbolja crna talijanska vina dolaze iz ove regije to su Brunello di Montalcino, Vino Nobile i Chianti, koje je jeftinije od piva ili sokova, iz jednostavnog razloga što je to način promocije domaćeg proizvoda. U ovakvom slučaju svatko će radije popiti čašu vina za 3 €, umjesto soka ili piva za 6 €.

Najpoznatiji su ovčji sirevi pecorino u svim varijantama, začinjeni ili ne, a servirani po starosti uz umak, najmlađi sa umakom od kruške, stariji s medom, a najstariji s lavandom, odlična nagrada za radoznalo nepce. 

Talijanska večera uvijek se služi u slijedovima. Prvo ide juha, pa pasta za predjelo, onda slijedi glavno jelo nakon kojega dolazi salata. Uvijek je tu i dobar desert.

Jedan od najpopularnijih toskanskih suvenira predstavlja maštovito uređena ulazna vrata, koji su zaštitni znak malih gradova.

GLAVNO PRIJEVOZNO SREDSTVO

SMJEŠTAJ ZA SVAKI DŽEP

Montencantini Terme su odlično mjesto za smještaj, jer su udaljene od malih gradova u prosjeku pola sata, a same toplice se sastoje od mnogobrojnih hotela koje nude smještaj za svaki džep.

CELEBRITYJI ONOG DOBA

Prekrasna Toskana iznjedrila je mnogobrojne umjetnike i poznate osobe koje su zauvijek promijenile povijest i ostavile neizbrisivi trag u vremenu, donosimo nama najzanimljivije.

Michelangelov „David“ nalazi se na glavnom trgu u Firenci, a Duomo odnosno predivna katedrala od crvenog, bijelog i zelenog mramora u Firenci čuva neprocjenjivu svjetsku baštinu Giottov zvonik, Brunelleschijevu kupolu, masivna gradska vrata.

Leonardo da Vinci stvaralac je dva najpoznatija renesansna djela na svijetu: “Mona Lisa” i “Posljednja večera”.

Pisa je najpoznatija po kosom tornju, a u katedrali se nalaze čuvene Pisanove propovjedaonice.

Niccolo Machiavelli, rođen u Firenzi je poznat po djelu “Vladar” zbog kojeg se smatra “prorokom demokracije”.

Amerigo Vespucci je rođen u Firenzi, po njemu je Amerika dobila ime.

Galileo Galilei je rođen u Pisi, otac moderne znanosti, fizike, astronomije, koji je zbog naučavanja da se zemlja vrti oko sunca proglašen heretikom od strane Katoličke crkve te mu je nakon smrti zabranjeno obilježavanje groba. Njegov srednji prst čuva se u njegovom muzeju u Firenzi, a grobnica u bazilici Santa Croce također u Firenzi i u njegovoj blizini leži drugi velikan, Michelangelo.

Botticellijevo “Rođenje Venere” nalazi se u muzeju u Uffizi, nekadašnjim uredima najmoćnije obitelji Medici, koja čuva najpoznatija dostignuća najvećih majstora renesanse.

Najpoznatiji celebrity današnjice iz ove regije je Oskarom nagrađeni komičar, glumac, redatelj i scenarist Roberto Benigni, rođen u malom mjestu pored Arezza, Manciano La Misericordia gdje mu je podignut brončani spomenik visine 4,5 m.

ZA KRAJ

Najtoplije preporučamo putovanje malim gradovima jer upoznajete dušu Toskane i u izravnom se dodiru s fantastičnom prirodom.

Dnevne temperature u proljeće su veće od 25 stupnjeva, ali nije sparno zbog velike količine zelenila što je odlično za šetnju toskanskim gradićima.

Budući da je ova talijanska regija zelena sva četiri godišnja doba, možete ju posjetiti kad god zaželite jer svako godišnje doba je pravo doba za posjet božanstvene Toskane.

Atmosfera u malim gradovima je jako opuštena i lako se zaboravi na vrijeme, domaćini su izuzetno ljubazni i topli, što razgledavanje čini užitkom.  Dovoljno je tri dana da se u potpunosti obiđu predivni, mali gradovi fantastične talijanske regije.

Toskanu uvijek možemo dodavati na svoju listu mjesta za posjetiti, jer ljepotama očarava, iznova nudeći nešto novo, stoga ne čudi što je jedna od najljepših svjetskih turističkih destinacija.

Želimo vam puno putovanja,

Hvala!

I sretan put!

 

Pratite nas na društvenim mrežama kako ništa ne biste propustili!

VENECIJA – KRALJICA JADRANA

VENECIJA KRALJICA JADRANA

Duždeva palača i most Rialto, crkva od zlata i Most uzdaha, prvi kafić na svijetu, tko je bio dužd, kako postati gondolijer, snalaženje u gradu i druge zanimljivosti.

Najljepši, tisućljetni grad svojom ljepotom, baš kao Casanova, zavede svakoga i s razlogom se govori da je grad muzej, jer u svakom njenom kutku stoji neka znamenitost ili povijesni događaj.

U gradu s preko 150 kanala i 400 mostova palače su nicale na sve strane, a bogatstvo i raskoš očuvani su do današnjeg dana.

U 6. st. stanovništvo Veneta bježalo je pred Gotima koji su uništavali sve pred sobom i ljudi su potražili utočište na 117 otoka lagune i u močvarnom dijelu počeli izgradnju sela.

Ovaj položaj omogućavao joj je savršenu obranu od neprijatelja, uspostavila je vezu s Bizantom i tada se dogodio najvažniji povijesni trenutak koji će postaviti temelje budućeg, najmoćnijeg grada, ukradena je relikvija sv. Marka Apostola iz Aleksandrije u Egiptu i donesena u Veneciju.

Čuvajući relikvije tako važnog sveca Venecija je željela postati jedan od najistaknutijih gradova kršćanskog svijeta i težila je izjednačavanju s Rimom.

To joj je donijelo veliku moć pa već u 7. st. na čelu s duždem postaje trgovačka meka i najvažniji grad Jadrana, a kasnije cijelog Sredozemlja.

U 15. st. imala je više od 200.000 stanovnika, bila na vrhuncu slave kao najveći trgovački i lučki grad na svijetu.

Mletačka Republika je izgubila svoju neovisnost kada je Napoleon 1797. osvojio Veneciju zbog čega je stanovništvo počelo masovno napuštati svoje palače i grad je počeo propadati.

VJEČNA INSPIRACIJA

Veliki pisci, pjesnici i dramatičari stvorili su neprocjenjiva djela svjetske književnosti, jer jedan od najinspirativnijih gradova na svijetu svakog pretvori u pripovjedača.

Grad je bio glavni tiskarski centar s prvim tiskarskim strojevima u Italiji iz kojih je na svjetlo dana izlazila neprocjenjiva književna baština koju je nemoguće pobrojati.

„Putovanja Marka Pola“  jedno je od najznačajnijih djela zapadne književnosti s izvješćima ovog velikog moreplovca i njegovim putovanjima od Bliskog Istoga do Kine koje je inspiriralo kasnije europske istraživače da su upute u otkrivanje novih svjetova.

 „Gospodar lopova“ Cornelie Funke, vjerojatno je najpoznatija dječja knjiga o Veneciji, a govori o dva brata koji putuju u grad, pridružuju se skupini djece s ulice i doživljavaju brojne pustolovine.

Carlo Goldoni je napisao neke od najpoznatijih talijanskih drama o životu i problemima mletačke srednje klase.

Najveća imena svjetske književnosti bili su očarani njenim ljepotama kao što su Shakespeare u djelima „Othello“ i „Mletački trgovac“; Thomas Mann u romanu „Smrt u Veneciji“, Marcel Proust u romanu „U potrazi za izgubljenim vremenom“ i mnogi drugi.

„Priča o mom životu“ najbolje svjedoči o životu u Veneciji u 18. st., kojeg je u svojoj biografiji opisao najveći zavodnik na svijetu Giacomo Casanova, koji je kao mletački trgovac i putnik donio neprocjenjive informacije o društvenim običajima i gradskom životu.    

O pustolovinama i putovanjima na kojima je osvajao žene cijele Europe, možete pročitati u našem uspješnom blogu „Najveći zavodnik svih vremena – Priča o Casanovi“.

GRAD NA VODI

Glavno gradsko prijevozno sredstvo su gondole i brodovi stoga su sva pročelja i prozori venecijanskih palača okrenuti prema kanalima.

Palače su uglavnom dvokatnice u kojima se prizemlje koristilo kao poslovni prostor, na prvom katu su se primali gosti, na etaži iznad živjela je obitelj, dok je posluga bila smještena u  potkrovlju.

Kuhinja je bila ili u prizemlju zbog blizine vode ili u potkrovlju kako bi brže isparili mirisi od kuhanja.

Najljepše palače smještene su uz Grand kanal pa je za jedinstveni doživljaj upijanja njihove ljepote i vožnju vaporettom potrebno je izdvojiti 7,5 € u jednom smjeru.  

Za ekološki osviještene ljude značajna je činjenica kako je Venecija jedinstvena u cijeloj Europi kao najveće naseljeno područje bez automobila i kamiona.

SNALAŽENJE U GRADU

Venecija je izuzetno jednostavna za snalaženje, jer postoje dva glavna smjera. Naime, gdje god pogledali uvijek vas sa fasada kuća prate oznake koje vode ili prema mostu Rialto što je prema Grand Kanalu ili prema Trgu sv. Marka, od kuda ste došli, pa se nemoguće izgubiti.

Grad povezuje 417  mostova od kojih su najpoznatiji Most uzdaha i Rialto, a 72 mosta su privatna i preko njih nije dozvoljen prelazak.

Većina mostova nema stepenice iz jednostavnog razloga što su izgrađeni u vrijeme kad su se za prijevoz koristili konji i kočije.

Kuće u Veneciji broje se prema okruzima u kojima se nalaze, a ne prema ulicama što otežava pronalazak određene adrese, čak i poštarima, pa se u pravilu kao orijentir potraži neka znamenitost smještena u blizinu ulice u koju idete.

Dok šećete gradom nailazite na mnoštvo isprepletenih i uskih ulica stoga ne čudi što se najuža uličica na svijetu nalazi ovdje i u visini prsa je široka samo 53 cm, poznata kao „Calletta“.

GRADSKE ZNAMENITOSTI

DUŽDEVA PALAČA

Duždeva palača bila je rezidencija ukupno 117 duždeva, vladara Venecije, a u njoj su se nalazila politička tijela države, uključujući Veliko vijeće i Vijeće desetorice.  

Raskošna unutrašnjost i bogato ukrašene prostorije imale su svoju svrhu i napravljene su u najvećem sjaju da bi prikazali bogatstvo i moć Mletačke Republike, a kako bi izazvale strahopoštovanje kod veleposlanika i dostojanstvenika koji su u nju dolazili.

Dužd je obavljao posao u uredu, a na kraju dana se povlačio u privatne odaje gdje je provodio vrijeme s članovima obitelji. Kad je izabran za dužda donosio je svoj privatni namještaj iz vlastite kuće, koji bi nakon njegove smrti bio uklonjen kako bi se oslobodio prostor za novog. U palači postoje portreti svih venecijanskih duždeva koji su u njoj živjeli, osim jednog koji se osramotio pokušajem državnog udara.

Veliko vijeće sačinjavalo je oko 2000 članova i postati njegov član smatralo se najvećom počasti, a svaki Mlečanin plemenitog porijekla stariji od 25 godina, ako nije bio oženjen pučankom, mogao je dobiti tu prestižnu titulu.

To se promijenilo sredinom 17. st. kad je državna riznica zbog ratova s Turskom gotovo ispražnjena pa je svatko sa trgovačkim zanatom i 100.000 dukata mogao kupiti ulazak u Veliko vijeće. 

Vijeće desetorice bilo je odgovorno za kažnjavanje krivaca i oslobađanje nevinih.

Dvorana Velikog vijeća je jedna od najvećih dvorana u Europi, u njoj su se donosili zakoni i izglasavao Ustav i korištena je za balove. Kad je francuski kralj Henry III. na povratku iz Poljske, došao u kraljevski posjet, upriličen je najveći i najraskošniji bal koji je ova dvorana vidjela na kojem se zabavljalo 3000 ljudi.   

U njoj je jedna od najvećih slika na svijetu, Tintorettovo ogromno djelo „Raj“, kojega je ovaj slavni umjetnik uz pomoć svog sina naslikao u kasnim 70-im godinama života, a zapanjujuća je upravo zbog toga što je živopisna slika puna mladenačkog duha i uopće ne odaje godine svoga autora.

Tajnim putovima dolazi se do zatvora gdje još uvijek na zidovima postoje napisane poruke osuđenika koji su boravili u mračnim tamnicama i zastrašujućim uvjetima, a tu je i Casanovina ćelija i rupa kroz koju je pobjegao.

Kako je kod osude smrtna kazna bila neizbježna, građani su morali biti jako oprezni u svojim postupcima.

Stoljećima se u Veneciji jedino Duždeva palača mogla nazivati palačom, a sve ostale građevine u gradu nazivale su se „casa“.

Izgrađena je u 14. i 15. st. i predstavlja remek-djelo gotičke arhitekture s izrezbarenim mramorom koji podsjeća na čipku i potpuno se otkriva dolaskom u lagunu te svojom ljepotom ostavlja bez riječi.

MOST UZDAHA

Mnogi pomisle da se jedan od najljepših mostova na svijetu odnosi na ljubavnike Venecije kojima je ispunjen ovaj romantični grad, no, istina je potpuno suprotna.

Most premošćuje kanal i povezuje Duždevu palaču sa zatvorom pa kad su zatvorenici prelazili put prema olovnim tamnicama, uputili su posljednji pogled prema Veneciji, duboko uzdahnuli i pozdravili se sa slobodom.

Nastao je 1600. prema dizajnu Antonia Contina, izgradnja je trajala dvije godine i danas je jedan od simbola grada.

Ime je dobio zahvaljujući pjesmi Lorda Bayrona „Hodočašće Childea Harolda“.

Jedini zatvorenik koji je uspio pobjeći iz tamnice bio je čuveni Casanova koji je nakon 15 mjeseci smišljanja plana za bijeg to ostvario  01.11.1756.

Za vječne romantičare gradska legenda govori ako u vrijeme zalaska sunca dok zvone zvona sv. Marka prođete gondolom ispod mosta i poljubite voljenu osobu, vaša ljubav će trajati zauvijek.

Jedna nesreća se dogodila 2007. kad je komad mramora sa Duždeve palače pao i ozlijedio njemačkog turistu, što je dovelo do obnove mosta koja je koštala 3,7 milijuna dolara i trajala  tri godine.

Zanimljivo je da na svijetu postoje tri kopije Mosta uzdaha, dvije u Engleskoj na prestižnim koledžima Oxfordu i Cambridgu, a jedna u casinu u Las Vegasu.

CRKVA OD ZLATA

Bazilika svetog Marka je statusni simbol grada i vodeći svjedok povijesnih događaja.

U njoj je nakon izbora dužd predstavljen gradu, primala je pape, kraljeve i veleposlanike, u njoj su se mornari i kapetani molili prije isplovljavanja na daleka putovanja, a ženidbe i pogrebne povorke venecijanskih duždeva svjedočili su životu grada.

Smatra se nevjerojatnim spojem istoka i zapada i najboljim primjerom bizantske arhitekture na svijetu, gdje je unutrašnjost optočena zlatom i mozaicima zbog čega je nazvana „Crkva zlata“, a kad su se venecijanski brodovi vraćali sa epskih putovanja uvijek su donosili poklon za nju.

To je treća je crkva sagrađena na ovom mjestu, prva je napravljena u 9. st. kako bi sačuvala relikvije sv. Marka apostola, ali je izgorjela u požaru.

Druga je bila iz 11. st. i prikazivala je rastuću moć tadašnje Republike, ali je srušena da bi se napravilo mjesta za spektakularnu građevinu kakva je i danas.

Ispočetka se koristila kao duždeva kapelica i povezana je s Duždevom palačom, a 1807. postala je glavna katedrala u gradu.

Na pročelju zgrade je mozaik koji prikazuje krijumčarenje tijela apostola Marka iz Aleksandrije, prekriveno komadima svinjetine kako bi zavarali muslimanske stražare.

Na katu bazilike u galeriji smješten je muzej s mozaicima iz 1. st., a s vanjske strane je balkon s panoramskim pogledom na trg sv. Marka i na trenutak se možete zamisliti u ulozi dužda ili  plemića koji su s njega promatrali svečanosti na trgu.

Na sredini balkona nalaze se čuveni konji koje je 1204. iz Konstantinopola u Veneciju donio dužd Enrico Dandalo, a koje je Napoleon kad je osvojio Republiku odnio u Pariz, no, na sreću su vraćeni i nalaze se u muzeju, ovi vani su brončana kopija.

Na bazilici su radili mnogobrojni mletački radnici svih zanata i zanimanja i učinili ju jedinstvenim mjestom na svijetu, koja dostojanstveno i moćno dominira Trgom sv. Marka. 

SLIKA OD ZLATA, PIJETAO I LISICA

Unutrašnjost bazilike impresivnija je od vanjskog dijela zgrade jer zidove i svodove ukrašava više od osam tisuća kvadrata pozlaćenih mozaika.

Oltarna slika nastala u Bizantu u 10. st. predstavlja remek djelo srednjovjekovnih zlatara i sastoji se od 250 slika ukrašenih zlatom i dragim kamenjem sa 1300 bisera, 300 safira i 300 smaragda.

Kad je Napoleon osvojio Veneciju ukrao je nekoliko dragih kamenja, no, to se u impozantnoj slici ne primijeti.  

Najstariji mozaici datiraju iz 12.st., a svoj trag su ostavili najveći talijanski umjetnici poput Tiziana i Veronesa.

Svaki mozaik ima svoju priču, a najzanimljiviji je onaj gdje dva pijetla nose lisicu na štapu koji na simboličan način prikazuje želju duše za besmrtnošću, pobjedu križa i nadu u uskrsnuće, odnosno kako samo budnost može pobijediti lukavost.

Ulazak u baziliku je besplatan, a da bi se došlo na oltar do slike od zlata potrebno je izdvojiti 3 €, ulaznica se kupuje s desne strane oltara.  

ZVONIK SV. MARKA

Sa zvonika od 98,6 m pruža se najljepši pogled na grad i cijelu lagunu, no mnogi ostanu obeshrabreni kad ugledaju dugačke redove na ulazu pa se preporuča online kupnja ulaznica za penjanje na vrh po cijeni od 6 €.

Zvonik je izgrađen početkom 12. st., srušio se 1902. no u potpunosti je obnovljen i načinjen kao prethodnik i danas je peti najviši zvonik u Italiji.

CAFE FLORIAN – NAJPOZNATIJI KAFIĆ NA SVIJETU

Florian Francesconi došao je na briljantnu ideju kada je 29.12.1720. u samom srcu Venecije, na Trgu sv. Marka, od dvije jednostavne sobe napravio mjesto za druženje i ispijanje kave.

Mlečani poznati kao ljubitelji kave mogli su na tridesetak različitih mjesta ispod arkada uživati u crnom napitku, ali je ovaj bio poseban upravo zbog vlasnika.

Florian je bio poznat kao pravi znalac svih društvenih informacija u gradu, pa ako je netko trebao saznati bilo kakve novosti o bilo čemu dolazio je k njemu, ako je netko napuštao Veneciju ostavljao bi svoju vizitku Florianu u slučaju da ga netko traži, a ako je netko novi došao u grad obavezno se išao upoznati s Florianom.

Bio je jedino mjesto u gradu u kojem je bio dozvoljen pristup ženama zbog čega su se okupljali svi društveni slojevi od gradske elite do običnog puka, a Casanova je bio redovan gost, pa legenda kaže kad je pobjegao iz zatvora da je skoknuo na kavu kod Floriana pa nastavio bježati za Pariz.

Tijekom povijesti ovdje su se našle mnoge poznate osobe Goethe, Charles Dickens i Lord Byron koji je u njemu redovno doručkovao.

Danas je omiljeno mjesto za mnoge slavne osobe, a poznata scena pjevanja u filmu “Talentirani gospodin Ripley” snimana je u Florianu.

Kroz povijest su ga obilježili mnogi događaji, od Francuske revolucije kad je bio zatvoren zbog straha da se revolucionarne ideje ne prošire gradom, do događaja u 19. st. kad su se patrioti u Risorgimentu borili za neovisnost od Austrije, pa je kafić postao privremena bolnica za ranjene pobunjenike.

Danas Florian zapošljava 45 djelatnika u zimskim mjesecima, dok ljeti taj broj naraste na impresivnih 75 profesionalnih zaposlenika.

Najpoznatiji kafić na svijetu uvijek se ponosio prodajom kave i talijanskih vina, poznat kao najskuplji kafić u gradu i cijena cappuccina se kreće od 8,50 eura. 

MOST RIALTO

Drveni mostovi premošćivali su kanale još od 12. st., ali nisu bili dugog vijeka jer su se zbog vode i vlage konstantno urušavali.  

Kad se 1444. tijekom svadbene svečanosti markiza od Ferrare urušio drveni most sa publikom na njemu, počelo se razmišljati o izgradnji kamenog mosta.

Najpoznatiji umjetnici 16. st. natjecali su se kome će pripasti čast napraviti most, među kojima su bila renomirana imena Michelangelo, Andrea Palladio i drugi, a izbor je pao na Antonia da Ponte.

Izgradnja je započela 1588., trajala gotovo četiri godine i slijedećih tristo godina je bio jedini prijelaz preko Grand Kanala koji je spajao dvije obale.

Kako je most usidren na obje strane i u sredini nema oslonca mnogi su mislili da će se zbog težine kamena urušiti, no to se nije dogodilo i danas se smatra jednim od najvećih arhitektonskih dostignuća renesansnog razdoblja.    

Most je djelomično financiran pretečom današnje lutrije, kad su prodajom srećki za dvije krune u manjem dijelu pokrivali troškove gradnje.  

KANAL GRANDE – JEDINSTVENA ULICA ZA SVIJETU

Obala Kanala Grande obrubljena je s više od 170 palača koje datiraju od 13. do 18. st. i pokazuju svu umjetnost i raskoš nekadašnje Mletačke Republike.

Plemićke obitelji neprestano su težile prikazivanju bogatstva izgradnjom palača i u stalnom natjecanju čija će biti ljepša i bogatije ukrašena ostavili su u nasljeđe dokaz o raskošnom gradskom životu i dubokoj povezanosti s lagunom.

Uz sam kanal nalazi se 170 palača koje izlaze iz vode i oko njih nema pločnika stoga ih je moguće pogledati jedino s morske strane.

Grand Kanal prolazi centrom grada, ima oblik iskrivljenog slova S i od samog stvaranja grada bio je glavna prometnica, a Venecijanci ga nazivaju „Canalazzo“.

Veleposlanik francuskog kralja Charlesa VIII. prvi ga je u 15. st. nazvao „Najljepšom ulicom na svijetu“. 

TKO JE BIO VENECIJANSKI DUŽD?

Dužd je bio naziv za najvišeg državnog dužnosnika izabranog iz najmoćnijih venecijanskih obitelji, a oslovljavalo ga se s „Gospodar dužd“, „Najsvjetliji princ“ i „Njegovo spokojstvo“.

Prvi mletački dužd bio je Ursus koji je vodio pobunu protiv Bizantskog carstva 726.

Prema zakonu nijedan dužd nije imao pravo povezati bilo kojeg člana svoje obitelji sa svojim uredom niti imenovati svog nasljednika. 

Kako bi se onemogućilo namještanje izbora uvedena je komplicirana izborna mehanizacija gdje je ždrijeb imao glavnu ulogu i u devet krugova smanjivanja i dodavanja članova došlo se do četrdesetorice koja su između 12 nominiranih birali dužda.

Nakon što je izabran dužd je prvo predstavljen narodu riječima: „Ovo je vaš dužd, ako vam se sviđa.!“, a kao je odgovor bio potvrdan, tek tada je polagao zakletvu.

Do 13. imao je neograničenu moć kad su mu se ovlasti smanjile pa je npr. morao čekati ostale dužnosnike prije otvaranja pošiljki, nije smio posjedovati imovinu u stranoj zemlji i bio je pod strogim nadzorom.

Njegovi prihodi nisu bili veliki, vladao je cijeli životni vijek, a nakon smrti Komisija za inkvizitore donosila je presudu o njegovim djelima, a ako bi se utvrdila neka zloupotreba položaja to se kažnjavalo novčanom kaznom njegovoj obitelji.

Jedna od njegovih dužnosti bila je slaviti simboličan brak Venecije s morem, to je činio bacanjem prstena iz državne riznice u Jadransko more.

Bio je glavna osoba kneževske procesije koja je uvijek kretala s Trga sv. Marka, nosio je jedinstvenu kapu u obliku roga, klasičan simbol slobode, izrađenu od brokata ili zlata, zlatnu haljinu, papuče i žezlo za svečanosti.

Svakog Uskrsnog ponedjeljka dužd je vodio procesiju od bazilike Sv. Marka do samostana Sv. Zaccarie gdje su mu opatice uručivale novu kapu koje su same izradile.

Do 15. st. pogrebi su se održavali u bazilici Sv. Marka i u njoj je pokopano 25 duždeva.

Posljednji dužd bio je Ludovico Manin koji je abdicirao 1797., kad je Venecija došla pod Napoleonovu vlast.

KAKO POSTATI GONDOLIJER?

Prema legendi gondolijeri se rađaju s plivaćim kožicama koje im omogućavaju izvrsno plivanje i hodanje po vodi.

Stoljećima se profesija gondolijera prenosi s oca na sina i to je uglavnom muško zanimanje.

Prva žena koja je prekinula stoljetnu tradiciju je gondolijerka Giorgia Boscolo koja 2010. postala prva žena s položenim gondolijerskim ispitom.

Možda ne čudi što se odlučila za ovaj posao jer joj je otac bio gondolijer, ali ju nije  podržavao u odluci, jer je smatrao da ovaj naporan i težak posao pripada muškarcima, na što mu je Giorgia odgovorila da je porođaj teži, te postala prva žena gondolijerka u povijesti grada.

Danas svaki gondolijer mora imati licencu za rad  koju dobije nakon završetka tečaja koji uključuje praktičan i teoretski dio i traje 400 školskih sati uz obavezno polaganje ispita o mletačkoj povijesti, znamenitostima i poznavanju vodenih puteva.

Gondolijer može zaraditi oko 100.000 eura godišnje, danas ih ima samo četiristo za razliku od 16. st. kad ih je bilo gotovo deset tisuća.

Tradicionalna odjeća gondolijera uključuje slamnati šešir, prugastu majicu i crne hlače.

Ukrašavanje gondola smatralo izražavanjem prestiža i bogatstva pa su plemići u 16. st. prikazivali svoj status bojeći gondole šarenim bojama uz stavljanje raznih ukrasa što je bilo prešareno, pa je donesen zakon da sve gondole moraju biti obojane u crno, kako bi se održao nivo ljepote grada.

Jedino se po vlastitoj želji može ukrašavati unutrašnjost za koju se  koriste skupocjeni i otmjeni materijali poput baršunastih sjedala i perzijskih tepiha.

Gondole se proizvode ručno od devet vrsta drvene građe, izrada traje tri mjeseca i stoji od 15.000 do 20.000 eura.

Danas se koriste kao turističke atrakcije, za vjenčanja, pogrebe ili druge ceremonije, a vožnja istom kreće se od 80,00 € i uključuje do šest osoba.  

GRADSKE BRIGE

Najveća briga Venecijanaca je što grad svake godine potone 1-2 mm.

Mlečani su bili svjesni opasnosti od poplava još prije 600 godina pa su preusmjeravali tokove glavnih rijeka da bi zaštitili kopno i područje oko grada.

Danas se voda u skladu s morskim mijenama penje po nekoliko centimetara iznad luke i u starim su kućama prizemlja potopljena, a na samom trgu Trgu sv. Marka voda izbija kroz pukotine i rupice u kamenju.

U tijeku je inženjerski projekt za kontrolu plime i oseke koji uključuje stvaranje pokretnih barijera koje bi spriječile poplave.

Još jedna briga je iseljavanje domaćeg stanovništva s obzirom je u posljednjih pedeset godina broj stanovnika sa 120.000 smanjen za pola, a prosjek godina u Veneciji je 46, dok je u ostatku Italije 42, jer mladež sve više odlazi u velike talijanske gradove ili inozemstvo.

Isto tako grad je svakodnevno suočen s velikim izazovima koje uzrokuje preveliki broj turista i veliki svjetski kruzeri koji se preblizu usidravaju, pa su gradske vlasti odlučile početi naplaćivati ulazak u grad koji bi trebao početi u 05. mjesecu ove godine i stajao bi 3,00 €.

ZA KRAJ

Venecija je oduvijek bila na vrhu najpopularnijih turističkih destinacija uvrštena na listu „Najljepših gradova na svijetu“ koja svojim šarmom i čarima, baš poput Casanove zavede sve putnike koji se uvijek iznova vraćaju.

Želimo vam puno putovanja, Kraljicu Jadrana dodajte na vašu listu

Hvala

I Sretan Put!

Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ne biste ništa propustili!