Od znatiželje i traganja za novim iskustvima, preko upoznavanja drugih kultura i običaja, kulinarstva, zadivljujuće prirode, životinjskog svijeta, čarobnih mjesta i prekrasnih građevina do uspomena koje žive u nama kao naša osobna i trajna nematerijalna baština.
Prvi razlog zašto volimo putovanja uvijek dolazi iz znatiželje i potrage za novim iskustvima i pustolovinama, jer vrlo često na putovanjima pronađemo ono što nismo ni slutili da tražimo. Upoznajemo svijet, shvaćamo koliko je ogroman, raznolik, jedinstven u svim svojim ljepotama, od ljudi, do lokacija i destinacija. Tako zadivljeni šetamo renesansnim alejama Toskane ili upijamo opojne mirise ljubičaste rapsodije lavande u Provansi, zaprepašteno gledamo ples kitova s obale australske plaže, uživamo u jantarnim zalascima sunca na Santoriniju. Takva iskustva za nas postaju neprocjenjiva, jer vlastitim očima svjedočimo divotama svijeta što je puno vrijednije od gledanja uređenih fotografija na društvenim mrežama ili slušanja priča od drugih.
Upoznajemo kulturu života drugih ljudi, njihove vrijednosti, običaje, umjetnost, religiju i povijest što je neprocjenjivo osobno bogatstvo i kao opojni miomiris ulazi duboko u naše duše kad prihvaćamo sve različitosti svjesni da postoje drugačiji načini života, razmišljanja, vjerovanja te tako učimo da naš način ne mora biti jedini i ispravan, što je odličan put širenju vlastite svijesti.
Isprobavamo novu, drugačiju, egzotičnu hranu i mnogima je to glavni razlog za putovanja, jer su okusi, mirisi i boje lokalnih kuhinja najčešće najbolji učitelji upoznavanja nove sredine, kao bakalar lisabonskih kuhinja, mirisne paelle u katalonskoj prijestolnici ili baklave u Istanbulu, a raznovrsni začini odaju posebnu tajnu donoseći korjenitu povijest nekog naroda kroz paletu našeg nepca.
Na putovanjima upoznajemo Majku prirodu i sve njene ljepote, krajolike Novog Zelanda, najčišći zrak na svijetu na Tasmaniji s pitkom kišnicom, pustinju u Emiratima, šume u Alpama, rijeke i jezera, božanstvene vodopade, jer nas priroda kao Majka drži u svom naručju pružajući utjehu, mir i spokoj. Kad je u vrijeme globalnog zatvaranja izrasla trava na mnogobrojnim gradskim ulicama diljem svijeta opomenuti smo, baš kao djeca, da poštujemo i volimo svoju Majku.
Divimo se predivnim povijesnim građevinama nastalim u umu najvećih svjetskih umjetnika poput Eiffelovog tornja ili kosog tornja u Pisi, londonskih palača i britanskih vrtova, koloseuma u Rimu ili Sagradi u Barceloni zbog kojih danima ostajemo očarani. Vidjeti barem jedno od sedam svjetskih čuda poput piramida u Gizi ili Semiramidinih visećih vrtova shvaćamo kako ljudska mašta nema granica i može nas odvesti bilo gdje, navodeći nas da i sami stvorimo nešto novo bez obzira koliko nam se malo činilo.
Vidjeti divlji svijet životinja izvan zooloških vrtova, na licu mjesta, poput makakija na Gibraltaru ili kakadue uz australske autoceste, pomilovati koalu ili gledati morske zvijezde na dnu Egeja, nevjerojatne su emotivne senzacije za sva naša čula gdje osjećamo kako sve oko nas bezbrižno i u savršenom redu pulsira životom.
Izlazimo iz zone komfora u kojoj stalno viđamo iste ljude, radimo iste stvari i provodimo vrijeme na istim mjestima, barem jednim putovanjem godišnje možemo puno toga promijeniti, jer razbijajući lance svakodnevnice i uobičajenog života, pomičemo svoje granice, utvrđujemo našu hrabrost i vrlo brzo shvatimo koliko smo sposobni.
Ponovo postajemo poput djece i širom otvorenih očiju promatramo svijet, zabavljamo se bez osuđivanja, lutamo velegradskim ulicama, trčimo seoskim livadama, popnemo se na neki vrh, preskočimo potok, pomilujemo životinju, zalazimo u podzemne špilje i zavirimo u zemljinu unutrašnjost, valjamo se u valovima, postajemo istraživači, nestašni i potpuno neopterećeni, zaboravimo godine i loše trenutke, vrtimo se oko svoje osi u poplavi smijeha i tako vratimo našu istinsku i prirodnu zaigranost koja nam u svakodnevnici često promakne.
Upoznajemo svoje predrasude i pretpostavke koje nam putovanja potpuno ogole i primjerice gledajući siromaštvo u nekim dijelovima svijeta srušimo uvjerenje da su siromašni ljudi nesretni, ili od Maora na Novom Zelandu učimo kako je priroda najvažniji dar ovog svijeta, kroz didgeridoo u Sydneyu čujemo glas Planete zemlje, a upoznavajući druge religije dolazimo do toga da si postavljamo prava pitanja.
Povezujući se s drugim ljudima, povezujemo se sami sa sobom, jer kao da se zrcale u našim očima i nama samima i svako novo poznanstvo otkriva nam nas. Kilometrima udaljeni od kuće upoznajemo svoje dobre i loše osobine, a putovanje sve dovodi u harmoniju. Slijedimo svoje srce, vjerujemo strancima, živimo u trenutku, imamo onoliko stvari koliko možemo ponijeti, tražimo pitanja, a ne odgovore, istinski smo zahvalni, ponekad poželimo ostati zauvijek.
Stoga novac uložen u putovanja donosi puno više sreće od novca potrošenog na materijalne stvari iz jednostavnog razloga što se čovjek vrlo brzo navikne na neku novu stvar, koja nakon nekog vremena postane svakodnevna, dok uspomene na putovanja nikada ne blijede i zauvijek žive u nama kao naša osobna i trajna nematerijalna baština.
Dalaj Lama je rekao najljepši citat svih vremena: „Jednom godišnje otputujete na mjesto gdje nikada do tada niste bili.“
Jer ćemo se tako osjećat najviše živi!
Želimo vam puno putovanja
Hvala
I Sretan Put!
