Grad prognanog Dantea u kome su palača razuma i kamen sramote, mjesto radnje Shakespearove Ukroćene goropadnice, kapela Scrovegni, lihvar iz sedmog kruga Pakla, slavna Bazilika Svetog Ante, najstarije europsko sveučilište, čuveni Cafe Pedrocchi u bojama talijanske zastave, prva svjetska konjička statua i druge priče.
ZNAMENITOSTI U GRADU
Grad prognanog Dantea u kojem je govornica s koje je 20 godina podučavao Galileo Galilei, u kojem su palača razuma, kamen sramote i mjesto radnje Shakespearove „Ukroćene goropadnice“.
Dvije svjetski poznate znamenitosti; kapela Scrovegni poznata po čuvenim Giottovim freskama sagrađena za lihvara iz sedmog kruga Pakla i slavna Bazilika Svetog Ante, najpopularnije svjetsko hodočasničko odredište.
Najstarije sveučilište u Italiji iz 1222. na kojem je diplomirala prva žena u Europi, davno prije nego što je ženama bilo dopušteno studirati i kružna predavaonica za studente medicine poznata kao Arena za anatomiju.
Najpoznatiji Cafe Pedrocchi u vlasništvu obitelju još od 1831. nekada glavno odredište studenata i intelektualaca u kojem se mijenjala povijest, u svijetu poznat kao „Kafić koji nikada ne zatvara svoja vrata“.
Najstariji akademski botanički vrt na svijetu koji je UNESCO svjetska baština.
Jedan od najstarijih talijanskih gradova, udaljen 40-ak km od Venecije, s više od 200 000 stanovnika i nekoliko milijuna stranih turista godišnje u kojem ste neprestano okruženi arkadama i koji se zbog mnogobrojnih studenata smatra najživljim gradom sjeverne Italije.
KAPELA SCROVEGNI – LIHVAR IZ SEDMOG KRUGA PAKLA
Enrico Scrovegni podigao je ovu kapelu 1303. u nadi da će poštedjeti svog pokojnog oca od pakla i načinio ju je kao iskupljenje za njegovu dušu.
Njegov otac bio je na zlu glasu, poznati bankar s jako malim, lošim zajmovima i ogromnim, lihvarskim kamatama koje su ljude bacale u očaj, siromaštvo i bijedu od kojih se nikada ne bi oporavili.
Zlokobna praksa je tvrdila da će duša svakog koji ne vrati kamate, kao i duše njegovih najbližih završiti u paklu, što je za ljude onog vremena bilo užasavajuće.
Najveći udarac Enrico je doživio kada je Dante dušu njegova oca smjestio u sedmi krug Pakla “Božanstvene komedije” zajedno s najvećim zlom koje je hodalo po svijetu i na njega bacio vječno prokletstvo.
Tada Enrico odlučuje izgraditi kapelu kao iskupljenje kod Boga za grijehe svog oca stoga je njena arhitektura prilično obična, ali je unutrašnjost veličanstvena.
Mladi Scrovegni zatražio je usluge najcjenjenijeg umjetnika onog vremena Giotta kako bi ukrasio njenu unutrašnjost.
Nastaju veličanstvene, svjetski poznate Giottove freske s prizorima života Djevice Marije i Kristova života nastale između 1303. i 1305. koje su imale jak utjecaj na razvoj europske umjetnosti.
Giotto je radio na kapelici u dobi od 36-38 godina. Imao je tim od četrdeset suradnika, a oni su izračunali da je potrebno 625 radnih dana za bojanje kapelice. Radni dan je značio dio freske koja se mogla oslikati prije nego što se žbuka osuši.
Zbog ograničenog broja ljudi potrebno je unaprijed rezervirati razgled unutrašnjosti kapele, a posjetitelji prije ulaska moraju 15 min provesti u tzv. „komori za dekontaminaciju“, nešto kao klimatizirana soba, za koje vrijeme se pušta film s objašnjenjima o ovoj veličanstvenoj kapeli, a sve kako bi se očuvale neprocjenjive Giottove freske.
PALAZZO DEL BO – FAKULTET SVJETSKOG GLASA
Nazvan je Il Bo što u prijevodu znači vol iz razloga što je u 13. st. u blizini bila poznata četvrt s mesarima gdje se redovito trgovalo stokom i mesom, a neki podaci govore da je na ovom mjestu bila i gostionica imena „Il Bo“.
Godine 1405. Francesco, nasljednik obitelji Carrara, najimućnije obitelji i gospodara Padove, darovao je mesarima jednu zgradu za mesarsku zadrugu, a oni su mu zauzvrat osigurali redovitu opskrbu mesom. Unutar palače nalaze se ostaci ovih građevina.
Početkom 16. st. u tadašnjoj renesansnoj palači koja se koristila kao ljetnikovac osnovan je najpoznatiji medicinski fakultet na svijetu.
Renomirani znanstvenici iz Bologne tražeći veću intelektualnu slobodu, zaposlili su na njemu najveće talijanske mislioce onog vremena poput Kopernika, Galilea i Casanove.
Govornica s koje je Galileo Galilei 20 godina držao predavanja čuva se u unutrašnjosti zgrade.
Na ovom sveučilištu diplomirala je Elena Lucrezia Cornaro Piscopia prva žena na svijetu koja je stekla doktorat filozofije 1678., puno prije nego što je ženama bilo dopušteno studirati. Njen kip nalazi se na stubištu.
Svjetski poznata kružna predavaonica za medicinu najstarija je na svijetu iz 1594., poznata kao Arena za anatomiju ili prvo kazalište anatomije na svijetu.
Za obići ovo velebno sveučilište postoje 45 minutne vođene turističke ture.
PALAČA RAZUMA I KAMEN SRAMOTE
Na središnjem trgu u Padovi smještena je Palača razuma (Palazzo della Ragione) jedan od simbola grada s najvećom srednjevjekovnom dvoranom na svijetu.
Stanovništvo Padove naziva ju „salon za sjedenje“ i predstavlja jedan od najvećih natkrivenih prostora ikada stvorenih u talijanskoj arhitekturi.
Sagrađena 1218. služila je kao sudnica i gradska vijećnica.
U požaru 1420. palača je bila teško oštećena, a originalne Giottove freske uništene pa se odmah krenulo u preuređenje.
Tada su tri originalne sobe spojene kako bi se napravila jedna golema dvorana, a preuređenje je povjereno Bartolomeu Rize, stručnjaku za brodogradnju i upravo zato krov palače podsjeća na trup broda.
Dvorana je duga 80 m i široka 27 m, a prekrivena je drvenom strukturom koja je visoka gotovo 30 m i svojom veličinom oduzima dah.
Uređena je s 333 freske s astrološkim temama, mjesecima u godini, zodijačkim znakovima i sezonskim poslovima. Giottove freske u požaru su potpuno uništene, a današnje su freske djelo umjetnika Nicole Miretta.
Zanimljivo je što se u donjem redu nalaze likovi sa životinjama pod kojima su sjedili suci i javni bilježnici za vrijeme suđenja.
To je imalo odličnu svrhu jer su oni kojima je trebalo biti suđeno dobivali karticu sa životinjskim simbolom koja je ukazivala na mjesto gdje će sjediti sudac koji je bio dodijeljen njihovom predmetu. Na taj način su nepismeni ljudi jednostavno mogli pronaći svog suca orijentirajući se prema životinji na slici.
U dvorani se nalazi kamen sramote na koji su osuđenici bili izloženi ruganju građanstva, a potom poslani u izgnanstvo.
Na podu dvorane postoji crna i bijela traka ukazujući da kroz Padovu prolazi 12. meridijan, a u prizemlju su smješteni brojni dućani s mesom, sirevima, pekarnice, slatke delicije i tradicionalni talijanski kafići.
Prolaz Volto della Corda u doslovnom prijevodu znači Prolaz konopa i predstavlja mjesto gdje su varalice i dužnike kažnjavali bičujući ih trakama od konopa.
U središtu trga nalazi se najslikovitija tržnica grada Piazza della Erbe s velikom brojem šarenih štandova s voćem i povrćem koja radi svako jutro od ponedjeljka do petka i cijeli dan u subotu. U popodnevnim i večernjim satima postaje mjesto s mnogobrojnim kafićima koji iznose svoje stolove ravno na pločnik na mjesto gdje je ujutro bila tržnica. Tada trg ispune studenti, turisti i svi dobronamjernici koji dolaze na aperitiv, spritz i finger food i ovo živopisno mjesto prepuno sadržaja postane pravo odmorište nakon dugog istraživanja grada.
KANAL BRENTA OD VENECIJE DO PADOVE
Kada je mornarica Venecije počela slabjeti bogate venecijanske obitelji otpočele su kupovati poljoprivredna zemljišta u kopnenom dijelu pokrajine Veneto.
Počela je izgradnja prekrasnih vila uz kanale od Venecije do Padove i ispočetka su to bile ljetne rezidencije u kojima bi se plemstvo moglo zabaviti i odmoriti.
Kompetitivnost je bila na visokom nivou jer je svatko htio napraviti vilu bolju od susjedove pa su uzimali najbolje arhitekte i umjetnike onog vremena koji su bivše poljoprivredne predjele uz kanale pretvarali u luksuzni smještaj i plesne dvorane.
Naviglio del Brenta prirodni je kanal koji povezuje Padovu i Veneciju i služio je kao glavna prometnica za putovanja i trgovinu.
U Padovi je dugačak 36 km i uz njega su podignute prekrasne vile, tri su otvorene za javnost: Villa Forscari, Villa Pisani i Villa Mira, do kojih se dolazi motornim čamcem i malim brodom s vodene ili autobusom s kopnene strane.
KIP GATTAMELATA – PRVA KONJIČKA STATUA NA SVIJETU
Smrt vojnika plaćenika koji se borio za Mletačku Republiku trajno je obilježila njegova obitelj koja je zatražila da se u njegovu čast napravi skulptura 1443., pa nastaje prva renesansna statua konja i vojnika na cijelom svijetu, preteča svim budućim sličnim skulpturama. Autor je Donatello kojega je ovo djelo proslavilo.
Konj stoji na vrhu dvaju lažnih vrata koja simboliziraju vrata u podzemlje i najveći je spomenik takve veličine od vladavine Rimskog Carstva.
Smješten je u blizinu ulaza u baziliku sv. Ante i može se svakodobno pogledati.
BAZILIKA SV. ANTE – SIMBOL PADOVE
Najpoznatija građevina Padove i jedna od najraskošnijih kršćanskih crkava na svijetu poznata je pod nazivom Il Santo s godišnjom posjetom više od pet milijuna hodočasnika iz cijelog svijeta.
Gradnja je započela 1232. kako bi se u nju mogli smjestiti ostaci pokojnog franjevca sv. Ante koji je umro 13.6.1231.
Njegov grob je lako uočljiv jer su uz njega obješene mnogobrojne pločice i fotografije ljudi koji su preživjeli teške bolesti i nesreće kao zahvala za svečev zagovor kod Boga. Od relikvija je u potpunosti sačuvan samo jezik, dio čeljusti i svečev plašt.
Unatoč mišljenju da je sv. Ante Padovanski zaštitnik Padove to zapravo nije tako jer je on zaštitnik Portugala i Lisabona u kojem je rođen.
Bazilika je trobrodna sa sedam bizantskih kupola, te se kroz stoljeća nadograđivala i obnavljala čime su se mijenjali stilovi gradnje, fasada je romanička, lukovi gotički, kupole bizantske, a dva zvonka nalikuju na minarete.
Oltar je neprocjenjive vrijednosti i napravio ga je Donatello sredinom 15.st., ukrašavaju ga sedam kipova i 22 reljefa koja prikazuju čuda sv. Ante, a najpoznatiji je reljef Kristova utjelovljenja, jedini napravljen u vapnencu. Čuvenu fresku „Raspeće“ iz 14. st. izradio je Altichiero da Zevio i smještena je na oltarnom zidu.
Kapela Gattamelata u kojoj je grob zapovjednika Erasma da Narni, napravljen je po narudžbi njegove obitelji, a konjanička skulptura je ispred bazilike.
Tura se završava posjetom prekrasnoj klaustri, samostanskom dvorištu iz 15.st. s božanstvenim stablom magnolije u sredini.
Jedna od najvećih kršćanskih procesija na svijetu održava se u Padovi svake godine 13.6. uz nepregledno more ljudi iz svih krajeva svijeta.
KAKO JE FERNANDO POSTAO SV. ANTE?
Kad su poznati lisabonski plemići Martin i Marija dobili sina 1195. nisu ni slutili da će Fernando Martins de Bulhões postati najslavniji sljedbenik Franje Asiškog i steći ugled čudotvorca.
Roditelji mu nisu bili bogobojazni kršćani, najviše su ulagali u njegovo školovanje u nadi da će steći ugledno svjetovno zanimanje.
No, mladi Fernando s 15 godina osjeća Božji poziv i odlazi u obližnji samostan, no kako je jako nedostajao svojim roditeljima koji su ga neprestano posjećivali i ometali u molitvi zatražio je premještaj što dalje od kuće kako bi se u potpunosti mogao posvetiti Bogu i odlazi u Coimbru.
Tu dolazi do prekretnice u njegovom životu kad glavni svećenik Don Pedro donosi u samostan ostatke petorice misionara iz reda sv. Franje koja su poginula mučeničkom smrću u Maroku što inspirira mladića da postane franjevački redovnik i misionar u Africi, uzima ime Ante prema sv. Anti Pustinjaku silno želeći otići u Afriku i propovijedati Božju riječ.
Klečeći je molio glavare samostana da ga puste pa kad su pristali, isti se čas ukrcao na brod s još nekolicinom braće i otišao, ali čim je stupio na afričko tlo i počeo propovijedati, razbolio se zbog čega se morao vratiti. Brod kojim je putovao je zapao u veliko nevrijeme i umjesto u Španjolsku otpuhan je na Siciliju.
Kroz četiri mjeseca plovidbe Ante se jako razbolio, oslabio i fizički propao zbog čega je izgledao boležljivo, neuko i nekoliko godina stariji pa je molio glavare crkve da ga prime makar na najniže poslove.
No, sve promijenilo kada je jedan gvardijan u samostanu Forli rekao Anti neka održi uvodni govor na skupštini svećenika.
Iako je bio dobro obrazovan i jako inteligentan nije se time isticao nego je živio skromno i pokorno, a ovakav poziv je prihvatio kao veliku čast. Kad je počeo govoriti svi su ostali zatečeni, bio je vrlo riječit i učen, pametno tumačio Sveto Pismo i toliko je zadivio sve prisutne da je odmah imenovan propovjednikom u Romagni. Za njega je čuo sv. Franjo i dao mu punomoć da propovijeda po cijeloj Italiji.
Govorilo se da ga je Bog stvorio za propovjednika jer je imao jak i ugodan glas i izvrsnu pamet da je mogao shvatiti Sveto Pismo kao nitko do tada i živio je po evanđeljima.
Postao je omiljeni propovjednik onog vremena, na mise su dolazile tisuće ljudi zbog čega je morao mise održavati na otvorenom i mnogi su svjedočili njegovim čudima.
Po odlasku u Rim boravio je s Papom četiri mjeseca koji ga je blagoslovio, a na povratku u Padovu jako se razbolio i 13.6.1231. umro u 36. godini.
Njegova braća trenutno su odlučila da ga se pokopa u Padovi u tadašnjoj crkvi, a kako ga je papa već slijedeće godine proglasio svetim, počinje izgradnja crkve u čast njegova života. Na mjestu nekadašnje crkve danas je Bazilika Sv. Ante Padovanskog.
Kako se crkva stalno dograđivala tako je vezan i događaj kada je 1263. sv. Bonaventura došao na posvećenje novih prostorija i dao nalog da se otvori lijes u kojem je bilo tijelo sveca. Svi su ostali šokirani kad su vidjeli da je tijelo istrunulo, a ostao čitav samo jezik prirodne boje i koji se danas čuva u bazilici kao relikvija. To se smatra čudom jer je sačuvan samo jezik što je usko povezano s njegovim nevjerojatnim darom govora i propovijedanjem.
Iz razloga što se njegovi posmrtni ostaci nalaze u Padovi poznat je kao sv. Ante Padovanski, dok je u Portugalu poznat kao sv. Ante Lisabonski.
U umjetnosti je prikazan s knjigom, srcem, plamenom, ljiljanom, a najčešće s djetetom Isusom zbog jednog događaja kad ga je u jednom prenoćištu vlasnik ugledao kako razgovara s malim Isusom i ostao u čudu, no Ante ga je zamolio da nikome ne govori dok god je on živ, što je vlasnik i učinio i sve otkrio nakon svečeve smrti.
Smatra se zaštitnikom siromašnih i male djece.
ORTO BOTANICO DI PADOVA – NAJSTARIJI BOTANIČKI VRT U EUROPI
Prvi akademski botanički vrt na svijetu iz 1545. najstariji je u Europi i u početku je služio za znanstvena istraživanja kao vrt s biljkama koje su bile potrebne obližnjem medicinskom fakultetu. Danas posjeduje važnu kolekciju rijetkih biljaka i prvu palmu iz 1545. i nije puno mijenjan kroz stoljeća pa je zadržao izvorni dizajn.
U njemu se uzgajao prvi krumpir u Italiji 1590. i prvi suncokreti, a 1997. je uvršten na listu UNESCO Svjetske baštine.
NAJPOZNATIJI KAFIĆ NA SVIJETU
Caffe Pedrocchi, smješten u centru Padove je poznat kao „Kafić koji nikad ne zatvara svoja vrata“.
Sredinom 18. stoljeća povećala se potrošnja kave, a zahvaljujući europskoj buržoaziji i ceremoniji ispijanja kave započela je era otvaranja prvih kafića.
U dobi od 14 godina mladi Francesco Pedrocchi, 1760., počeo je raditi kao konobar u tadašnjem najpoznatijem kafiću u Padovi „Pietro Zingo“, a grad je brojao 40-ak kafića. Bio je inteligentan, sposoban i vrijedan pa je nakon Zingove smrti odlučio otvoriti vlastiti kafić što je uspio za doček Nove 1772. godine.
U početku je to bio mali prostor otvoren u gradskoj žili kucavici i najljepšem dijelu grada blizu sveučilišta, tržnice i glavnog trga, što je bio pun pogodak.
Nakon gotovo 30 godina vlasništvo je predao svom sinu Antoniu koji je svojom sposobnošću počeo kupovati susjedne zgrade kako bi stvorio jedinstveni kafić po uzoru na Bečke kafiće jer je Padova u to vrijeme bila pod Austrijom.
Nastaje fantastičan Caffe Pedrocci otvoren 1831. kojemu je misao vodilja bila da postane najljepši kafić na svijetu.
Legenda govori kako su mještani vjerovali da je mladi Antonio, otkupivši okolne zgrade i prilikom iskapanja temelja pronašao drevno, skriveno blago, koje ga je učinilo bogatim. Istina ili ne, u svakom slučaju postoje rimski ostaci pronađeni na ovom mjestu koji se mogu pogledati u Muzeju Eremitani.
Nakon Antonijeve smrti kafić nasljeđuje njegov posvojeni sin Domenico koji ga je oporučno ostavio gradu Padovi i naveo da se grad ima brinuti za kafić i održavati ga kao ustanovu.
Ovo mjesto je od najranijih godina bilo poznato kao KAVA BEZ VRATA jer je do 1916. bio otvoren i danju i noću.
Arhitekt Jappelli imao je težak zadatak jer je morao sve fasade okolnih zgrada učiniti jedinstvenom cjelinom, a sve su bile različitih stilova gradnje, ali je nakon dugotrajnog posla mladi arhitekt uspješno izvršio zadatak i stvorio nevjerojatan prizor.
Mnogi intelektualci s oduševljenjem su dolazili u najpoznatiju gradsku kavanu među kojima i francuski pisac Stendhal koji je rekao: „Jednostavno najbolji na svijetu“, što svatko tko danas dođe u njega može potvrditi.
Povijesne sobe u prizemlju obojane su u zelenu, bijelu i crvenu boju u znak poštovanja talijanske zastave.
Napravljene su za svaki sloj društva.
Zeleni salon rezerviran je za studente, bijeli za objedovanje i crveni salon s tipičnim talijanskim barom.
KAVA PEDROCCHI je originalna kava s potpisom kuće, predstavlja vrući espresso u velikoj šalici s hladnim preljevom pjene od mlijeka i mente, zbog čega je pjena zelene boje i posipa se kakaom u prahu. Kako se pravi je tajna domaćina.
Unutrašnjost kafića pravi je spoj klase i elegancije, fantastično i najposjećenije mjesto u Padovi, koji zbog bogate povijesti i odličnog odnosa prema gostima zaslužuje titulu TOP odredišta i simbola Padove.
GRAFIT
Najpoznatiji grafit u Padovi “KISS” – poljubac je djelo umjetnika Kennya Randoma.
DANTE ALIGHIERI – TRAGIČAN ŽIVOT NAJVEĆEG PJESNIKA
Najpoznatiji talijanski pjesnik jedno je vrijeme živio u Padovi.
Ljubav svog života, Beatrice Portinari, je kao devetogodišnjak ugledao na ulici i zaljubio se na prvi pogled. Često ju je susretao, razmjenjivao poglede i pozdrave, a zapravo ju nikada nije upoznao niti s njom razgovarao.
Slavna Beatrice odigrala je presudnu ulogu u njegovom stvaralaštvu, bila ideal ljubavi koju je uzdizao do nadzemaljskog i božanskog, govorio da je sretan onaj koji može posvjedočiti njenoj ljepoti, često joj pisao sonete i postala je vođa njegove duše prema Bogu.
Kada je Beatrice umrla od kuge 1290. Dante je bio potpuno slomljen i nikada se nije oporavio.
Pretpostavlja da je studirao poeziju, politiku i književnost, a s 18 godina je zajedno s još četvoricom istomišljenika pokrenuo najvažniji književni pokret 13.st. Dolce Stil Novo kojem je glavna tema ljubav.
Pokušavao je objediniti 14 talijanskih dijalekata kako bi stvorio jedinstveni književni talijanski jezik.
Kad je 1302. napao firentinske vlasti trajno je prognan iz Firence što mu je nakon gubitka majke i Beatrice bila nova životna tragedija pa je ogorčen progonom iz voljenog grada u djelu „Komedija“ razotkrio sve iz onog vremena, ne štedeći pri tome ni vlasti, ni crkvu, ni biskupe, njihove strasti i poroke, duboko razočaran što je Firenca mijenjala zakone kako joj se sviđa. Za sebe govori da je Firentinac rodom, a ne po običajima.
Nikada nije prežalio što se nije vratio u rodni grad jer mu je bilo zapriječeno lomačom ako se ikad približi općini. U progonstvu piše svoje najznačajnije djelo prolazeći kroz Pakao, Čistilište i Raj.
Ispočetka se zvala „Komedija“ da bi joj Boccacio, 200 godina kasnije, dodao naziv „Božanstvena“ i prvi put je tiskana 1555.
Umro je na putu prema Veneciji u dobi od 56 godina.
Firenca je na kraju požalila zbog Danteova progonstva i tražili su da se njegovi ostaci vrate i polože u Baziliku Santa Croce u kojoj su napravili grobnicu s natpisom „Poštovanje najuzvišenijem pjesniku“, ali je i dalje prazna jer je njegovo tijelo pokopano u Ravenni.
Općina Firenca se 2008. službeno ispričala zbog protjerivanja Dantea s nekoliko stoljeća zakašnjenja.
Jedan od najstarijih gradova sjeverne Italije s bogatom poviješću predstavlja jedinstveno mjesto za posjetiti jer budi nevjerojatne doživljaje bilo da šećete njegovim ulicama ili pijete kavu u Kafiću bez vrata, razmišljajući o najpoznatijem svecu ili nesretnom pjesniku koji je ujedinio talijanski jezik kakav se i danas govori, jednostavno vas energija toliko očara, u gradu prepunom studenata pa pomislite, ovdje ću se vratiti.
Želimo vam puno putovanja, Padovu dodajte na svoju listu.
Hvala
I sretan put!
