Čovjek stvara umjetnost za čovjeka čemu svjedoče i dvije veličanstvene kuće u Barceloni, djela velikog vizionara i umjetnika Antonia Gaudia
CASA MILÀ ILI „LA PEDRERA“ – ČISTA UMJETNOST
Casa Milà predstavlja Gaudijevo posljednje djelo prije nego se u potpunosti posvetio izgradnji bazilike Sagrade Familie i poznata je pod nazivom La Pedrera, što znači „kamenolom“ i jedna od najljepših znamenitosti Barcelone.
Gradnja je započela 1906., dovršena je četiri godine kasnije i nije odmah otvorena, jer je Gaudi dao pečat odobrenja tek 1912., prije useljenja prvih stanara.
Izgrađena u Gaudijevom stilu gdje zakrivljene grede i zidovi okružuju obod svakog kata s fasadom od prirodnog kamena i bijelim keramičkim pločicama, mramorom i mozaicima te zadivljujućim krovom živahnih oblika.
Gaudi je uvijek koristio elemente iz prirode koje je vješto dodavao u svoja neprikosnovena djela tako da sama Casa Milà izvana izgleda kao kamena, valovita koža nekog gmaza, dok njeni čelični balkoni podsjećaju na nakupine morske trave koje plutaju po površini mora.
Za vrijeme kišnih dana njen krov podsjeća na sliku broda koji se nalazi na olujnoj pučini, a tijekom dana podsjeća na predivan krajolik.
Koliko je Gaudi bio vizionar govori činjenica da je prvotno zamislio da se naprave spiralni prilazi stanovima kojima bi se s ceste moglo dolaziti automobilima, u smislu da stanari parkiraju direktno ispred ulaznih vrata, no to mu nije uspjelo pa je u kući napravio podzemnu garažu koja predstavlja jednu od prvih podzemnih garaža na svijetu.
Ime je dobila po poznatom španjolskom biznismenu Peri Mila koji je naručio njenu izgradnju, a njegova bogata supruga Roser Segimon odigrala je najvažniju ulogu oko izgradnje, budući je ona financirala većinu projekta.
Manje je poznato da je Pere Mila po završetku izgradnje tužio Gaudija navodeći kako ga je njegova ekstravagancija u gradnji dovela na prosjački štap.
Isto tako mnogi ne znaju da je po završetku bila predmet ruganja lokalnog stanovništva što je trajalo desetljećima, da bi se tek 1980.-tih spasila od propadanja i zanemarivanja, a 1984. zbog svoje umjetničke vrijednosti kao jedna od najljepših građevina ne samo u Barceloni, nego i u svijetu, uvrštena na UNESCO listu svjetske baštine.
Jednom prilikom poznati slikar Santiago Rusinyol došavši u Casu Milu i vidjevši sve njene vijugave zidove je rekao da bi ovdje bilo puno bolje za ljubimca imati zmiju, nego psa.
Kad je završena izgradnja jedan od stanara je htio postaviti koncertni glasovir u koraljni greben svog stana pa je upitavši Gaudia zašto je načinio takvu građevinu koja kao da je stvorena za vijugava stvorenja, a ne za ljude, ovaj mu je otresito odgovorio: “Nabavite violinu!”.
U zgradi danas žive stanari, pojedine obitelji i preko 70 godina tako da su neka mjesta za javnost ograničena, no svi zainteresirani mogu proći kroz željezna vrata koje je dizajnirao Jujol te doći na krov, potkrovlje i gornji kat, a posjet s audio vodičem traje 50 minuta.
CASA BATLLÓ – „ZMAJEVA KUĆA“
Najoriginalnija kuća Antonija Gaudija ukrašena je staklom i keramikom, a fantastičan krov predstavlja alegoriju svetog Juraja, zaštitnika Katalonije, kako ubija zmaja time da pločice oko zgrade podsjećaju na zmajeva leđa, dok križ simbolizira mač kojim je ubijen zmaj.
Građevinski projekt prvotno je bio ideja Gaudijevog profesora arhitekture Emilia Sala Cortésa, a obzirom na Gaudijevu bujnu maštu može se reći da je učenik nadmašio učitelja.
Kao prvi korak bilo je zamišljeno srušiti postojeću kuću i izgraditi novu, ali zahvaljujući Gaudijevoj hrabrosti odlučeno je provesti obnovu kuće kojom je klasična građevina pretvorena u remek djelo modernizma prepunog domišljatosti i originalnosti.
Mozaik od slomljenih keramičkih pločica i stakla njegov su prepoznatljivi stil koji je prirodne ljepote uvijek pretakao u svoja djela i posebno je vidljiv na pročelju zgrade.
Najljepše ju je pogledati u svitanje ili sumrak, jer se tada pločice na fasadi stvaraju poseban efekt u dodiru sa svjetlosti kad valovi na fasadi podsjećaju na mirno more.
Glavna atrakcija u unutrašnjosti građevine je drvena ograda načinjena od jednog komada drveta i predstavlja kitovu kralježnicu, dok se dolaskom u potkrovlje stječe dojam da se poput Jone nalazite u unutrašnjosti kitovog trbuha.
Najzagonetniji su balkoni jer valovita ograda na njima uistinu potiče maštu pa jedne podsjeća školjke, drugi u njima vide lubanje, treći venecijanske maske, a neki čak i kornjače.
Domišljatost njenog tvorca ogleda se i u činjenici da je stvorio ventilacijski sustav pazeći na energetsku učinkovitost, a sastoji se od različitih otvora na prozorima radi preciznog reguliranja zraka bez potrebe za njihovim otvaranjem koji pomažu održavanju topline zimi ili prozračivanju ljeti.
Cijela Casa Batllo uistinu pulsira životom i steknete dojam kao da vam se tiho obraća i svi koji posjete Barcelonu ostanu zatečeni građevinama njenog najpoznatijeg sina, jer vidjevši ova božanstvena remek-djela mnogi znaju reći da su vidjeli sve.
Želimo vam puno putovanja, prijestolnicu Katalonije dodajte na svoju listu.
Hvala,
I Sretan Put!
