Božanstveni otok snova, magaraca, crkvi i vina
Bogatstvo ponude i kulture, običaja, ljudi i mjesta poput Perisse divnog bisera Egejskog mora u kojem prijateljstva traju zauvijek, Fire vatrene prijestolnice, Oie mjesta najljepšeg zalaska sunca na svijetu, Crvene i Bijele plaže, vulkanskih otoka i kupanja u lavi koja utječe u more, fantastične domaćine i atmosferu, sve popraćeno zvukom sirtakija, za uživanje u potpunosti poput Grka Zorbe uz hranu i vino kakvi se rijetko gdje sreću, dobrodošli na Santorini!
SANTORINI RAJSKI SAN
Ovdje vlada ljubav, to je sigurno, bilo da dođete na medeni mjesec, sami ili obiteljski kao mi, uživanje u ljepotama prirode i čarima Egejskog mora pružiti će vam nezaboravna iskustva i pustolovine.
Najjužniji otok grčkih ciklada udaljen je 200 km od kopna i jedini je grčki otok sa pustinjskom klimom kad dnevne temperature dostižu preko 30, a noću padnu za petnaestak stupnjeva, idealna destinacija za provesti najljepše ljetovanje na otoku snova.
Nevjerojatne bijele kućice sa plavim krovovima odavno su zaštitni znak Santorinija, a mala mjesta ponosno stoje na vrhovima vulkanskih stijena visoko se izdižući iznad mora s kojih se pruža fantastičan pogled, mjesto je gdje svaka fotografija uspije.
Otok je nastao zahvaljujući najvećoj erupciji zabilježenoj u povijesti koja se dogodila prije 3600 godina koja je dovela do propasti minojske civilizacije na Kreti, a popularna teorija tvrdi da je ova erupcija izvor Platonove legende o Atlantidi.
Grci su nas oduševili, toliko su ljubazan narod da smo imale osjećaj kako smo došle kod najboljih prijatelja, a prijateljstvo s našim domaćinima Kiki i Micheleom, vlasnicima hotela u Perissi traje i danas.
Prema Micheleovim riječima Santorini zimi postane prava pustinja gdje se rijetko na cesti može susresti automobil koji dolazi ususret, ali je zato u ljetnim mjesecima prava turistička meka prepunjen ljudima iz cijelog svijeta.
SVETA IRENA
Ime Santorini prvi se put pojavljuje u Otomanskom carstvu 1153. u djelu muslimanskog geografa al-Idrisija, kao Santurin, a odnosi se na zaštitnicu otoka, Svetu Irenu.
Glavna naselja su Fira (Phira), Oia, Emporio, Kamari, Perissa, Imerovigli, Pyrgos i Therasia i dovoljno je desetak dana da ih sve obiđete.
Našao se na popisu mnogih časopisa i turističkih stranica Travel + Leisure Magazine, BBC i US News kao vrhunsko odredište koje barem jednom u životu treba posjetiti.
Zvukove sirtakija koji se čuju u svim njegovim uličicama i plažama te obavezno, tradicionalno razbijanje tanjura na podu restorana, grčku salatu, giros i Dioniz vino, dobrodošlica je koju vam pruža Santorini.
ZRNCA S OTOKA
Ž
Najromantičniji grčki otok se zbog dramatičnih pejzaža i zapanjujućih zalazaka sunca, gdje pogled seže daleko na horizont, godinama smatra najljepšim grčkim otokom, a kristalno čisto more s plažama smještenim na ivicama aktivnog vulkana svakog ostavlja bez riječi.
Upravo zbog ljepote i zadivljujuće prirode smatra se razglednicom Grčke, a nosi naziv i Kalliste što znači lijepo.
Prve kuće na otoku gradile su se u stijenama koje je iza sebe ostavila erupcija vulkana, na način da su se izrezivali dijelovi stijena i kopale špilje u kojima još i danas žive ljudi, a uređene su vrlo raskošno.
Zaštitni znak otoka su bijele kuće s plavim krovovima, ali ne slučajno, plava i bijela predstavljaju boje grčke zastave, osim toga, bijela predstavlja čistoću, a plava simbolizira more i nebo, a upravo je zbog toga Santorini najprivlačniji.
Prema odabiru čitatelja magazina „Travellers“ Santorini je 2015. proglašen jednim od najljepših otoka na svijetu.
Odlična povezanost s kopnom i aerodrom u Firi svakome pruža mogućnost da posjeti fantastično odredište koje se pamti cijeli život.
Koliko se brzo razvio u TOP destinaciju možda najbolje potvrđuje činjenica da do 1960.-tih na otoku nije bilo struje, nego samo ribari i magarci.
O MAGARCIMA, CRKVAMA I VINU
Magarci su od davnih vremena na otoku bili glavno prijevozno sredstvo, zbog uskih i strmih ulica te su i danas jako popularni kao turistička atrakcija otoka, a govori se da na otoku ima više magaraca nego muškaraca.
Također domaći govore kako ima više crkava nego kuća, oko šesto crkvica i kapelica, većina su male i privatne od čega je njih pedesetak posvećeno Djevici Mariji.
Na otoku nema rijeka pa se stoga jako pazi na potrošnju vode, a postrojenje za desalinizaciju omogućilo je domaćinstvima tekuću, ali ne i pitku vodu. Stoga se voda za piće kupuje, a s obzirom da na otoku ima jako malo kiše, potrošnja vina je veća od vode.
Kako na otoku gotovo nema kiše sve biljke ovise o maloj količini vlage iz jutarnje magle koja se kondenzira na tlu kao rosa i iz tog razloga vinova loza ovdje raste drugačije nego igdje na svijetu.
Čokoti su smješteni skroz pri zemlji, smotani u niske, spiralne košare pod nazivom aspa gdje grozdovi vise prema unutra da bi se zaštitili od vjetrova, inače bi usahnuli na vrućem suncu, a zbog njih je vino prebogatog i gustog okusa zahvaljujući mineralima koje upiju u sebe i otok donosi vinogradarske ponose Athiri, Aidani i Vinosanto, sveto vino.
Santorinijeve cherry rajčice su intenzivne crvene boje, nadaleko poznate kao slatke i ukusne, glavni su sastojak mnogih grčkih jela i čuvene grčke salate kojima su uvijek dodani domaći kapari, sezam i maslinovo ulje, predivna nagrada za radoznalo nepce.
Autohtono otočko jelo je fava i predstavlja pire napravljen od oljuštenog i na suncu osušenog graha, ne od žutog graška kao u ostatku Grčke.
Bijeli patlidžani su omiljeno jelo i vrlo su slatki s malim brojem sjemenki pa se mogu jesti i sirovi, nama jedna od najdražih delicija.
Brantada je samo jedno od mnogih lokalnih ribarskih jela predstavlja file bakalara premazan mješavinom brašna, soli, vode i piva i poslužuje se sa salatom od češnjaka.
Najbolja mjesta za isprobavanje pravih otočkih jela su mala turistička sela, kao što je Exo Gonia, gdje ste društvu lokalnog stanovništva i šum mora prepušteni čistom hedonizmu.
PERISSA – LJUBAV NA PRVI POGLED
U ovo preslatko selo zaljubite se na prvi pogled i u njemu preko godine živi manje od tisuću stanovnika, dok u ljetnim mjesecima postaje prava hedonistička oaza popunjena turistima iz cijelog svijeta.
Čuvene plaže sa crnim pijeskom od usitnjene lave i dubinama Egejskog mora zaštitni su znak mjesta, imaju međunarodnu oznaku Plave zastave i na svima postoje mnogobrojne ležaljke različitih boja, ovisno kojem lokalu pripadaju čije se korištenje naplaćuje uz uključen wifi i suncobran koji je ovdje više nego potreban.
Taj crni, vulkanski pijesak je u ljetnim mjesecima toliko vruć da su na plaži postavljene drvene staze od dasaka kako bi se preko njih moglo dotrčati do mora.
Prosječne temperature u 8. mjesecu su 30 stupnjeva, a iako volimo vrućine, ovdje je to neka druga dimenzija pa dok ležite ispod slamnatih suncobrana čini vam kao da se sve oko vas zapalilo.
Upravo su plaže glavni razlog zašto putnici izabiru Perissu jer nudi mnogobrojne sadržaje od barova i restorana, igrališta, vodenih sportova, noćnih klubova i drugih zamamnih aktivnosti.
Iz mora pogled puca na 3000 godina stari grčki grad smješten na vrhu ogromnog brda, koje dijeli Perissu i Kamari, poznat pod nazivom Ancient Thira, do kojeg se može doći jedino pješice ili na magarcima.
Iako nema pješačkih staza u selu to nije niti potrebno, jer se glavna prometnica uz plažu preko dana zatvori za sav promet i postane pješačka zona, a preko noći postane glavni centar događanja kad se dnevni kafići pretvore u noćne barove u kojima vrlo često svira živa muzika za pravi ljetni ugođaj i šušur.
U selu ima sve što je potrebno za ugodan odmor od supermarketa, trgovina s odjećom i suvenirima, slastičarnicama, objektima s brzom hranom gdje vrlo povoljno možete pojesti giros kao i odlične pekarnice s slatkim delicijama.
O samom bogatstvu pomorskog života i čistoći mora govori fotografije morske zvijezde, koju smo nazvale Patrik te ju nakon fotografiranja vratile u more.
O GRCIMA KAO DOMAĆINIMA
Grci su izuzetno ljubazan i gostoljubiv narod, uvijek širokih osmijeha i vesele ćudi, dobrodušni i spremni pomoći, a kao ugostitelji su pravi profesionalci i tu im nema premca.
Na jednoj nezaboravnoj večeri po povoljnoj cijeni (25 eura) uistinu smo uživale u obilju koje je iz mora servirano na tanjur u vidu riblje plate za dvoje, pilećeg file s krumpirićima i neizostavnom grčkom salatom, a nasmiješeni konobari su nam na račun kuće cijelo vrijeme donosili dodatnog vina, vode, nesebično nas zadržavajući u restoranu te su nam cijelu večeru na kraju zasladili ohlađenom, na suncu dozrelom lubenicom.
Ugađanju gostima svjedočile smo putujući i drugim grčkim mjestima gdje je ugostiteljima cilj da im je lokal stalno pun i stolovi popunjeni, uvijek će nesebično počastiti svoje goste i ovaj primjer bi mogao biti uzor mnogim turističkim odredištima.
Perissa je prepuna malih hotela koji su većinom obiteljski obrti, a mi smo odsjele u Irigenia Proudactions čiji su nas vlasnici Kiki i Michele dočekali kao najbolje prijatelje.
U njihovom se hotelu održavaju razne umjetničke radionice praćene glazbom, izložbe slika, fotografija i slično, zapravo predstavljaju malu umjetničku koloniju, dok se njihove rođake i prijatelje može vidjeti u bendovima kako sviraju po ljetnim terasama, dodatno zarađujući u ljetnim mjesecima.
Zadnji dan našeg boravka odveli su nas u prekrasno, malo ribarsko selo gdje smo uživale u specijalitetima od lignji i srdela te naučile kako se pije čuvena grčka rakija Uzo kad se prozirna rakija natoči u čašu, doda se kockica leda od čega postane bijela kao kreč i popije se na eks, a okusom podsjeća na borove iglice.
Jednom prilikom bilo je nekog spora oko naše prtljage koji nam je Kiki velikodušno riješila, a slušajući kako razgovara s nadležnima te neprestano ponavlja „Ne, ne“ bile smo pomalo zbunjene dok nismo shvatile da „NE“ na grčkom zapravo znači “DA”.
Perissa se nalazi 13 km od glavnog grada Fire do koje se vrlo lako dolazi redovnim autobusnim linijama ili rent-a-carom.
ANCIENT THIRA – STIJENA IZMEĐU DVA POPULARNA MJESTA
Na vrhu planine nalaze se ruševine drevnog grada starog 3000 godina, istaknutog arheološkog nalazišta koje se još uvijek iskapa i iz kojeg su mnogi pronađeni materijalni ostaci prebačeni u muzeje u Ateni, a osim povijesne važnosti, s vrha se pruža predivan pogled na Perissu s desne i Kamari s lijeve strane.
Za doći na vrh nema organiziranih izleta pa turističke agencije često nemaju ovu ponudu, jedino se može pješačiti tri kilometra uzbrdo, strmom i uskom stazom, po nesnosnim vrućinama bez imalo hlada, a u vrijeme našeg boravka zatvarala se u 14:30 sati, što je za najizdržljivije.
Jedino postoji ponuda da se na magarcima uputite na vrh koju smo iskoristile.
S vrha vode pješačke staze kojima se možete spustiti u Kamari ukoliko ste došli iz Perisse ili obratno ili se jednostavno vratite taksi brodićem.
KAKO SMO NA MAGARCIMA STIGLE NA VRH
Jahanje na magarcima je vrhunska pustolovina i običaj koji se na otoku koristio od davnina i pruža pustolovinu koje se ne bi postidio ni sam Robinson Crusoe.
Kreće se iz Perisse pored autobusnog stajališta, gdje vas u redu čeka osam magaraca svi odreda špagom privezani jedan za drugoga kako bi u koloni slijedili svog pastira, jer uspon traje više od jednog sata, a radi velikih vrućina potreban je šešir.
Vrlo uska, kamenita staza po kojoj i magarci ponekad posrnu, nose nas osam prema vrhu, gdje s lijeve strane pogled pada u duboki ponor, a magarci često kopitima bace kamenje u nepovrat, stoga je najbolje u tu stranu ne gledati.
Ako se odlučite ne gledati u ponor, ni sa desne strane pogled nije puno bolji, jer postoji nekoliko nadgrobnih ploča, nismo se raspitivale kako su tu dospjele, samo smo nagađale, jer dok jašete ne želite misliti kako je netko ovdje izgubio život, to nikako.
Pomalo ludi pastir vodi ovu turu, cijelo vrijeme magarcima dovikuje „Ija“ pokazujući im smjer kojim da se kreću, malo ih privuče k sebi, a iza naše kolone ostaje dugi, prašnjavi trag visoko se izdižući na pasjoj vrućini.
Obuzete ogromnom srećom što smo uspješno stigle do vrha zabilježile smo ovaj neponovljivi događaj fotografijom na vrhu Ancient Thire, te se s vrha uputile u predivan Kamari smješten s druge strane stijene koji slovi kao najpopularnije središte mladih iz cijelog svijeta koji tu dolaze radi dobrog noćnog života i nezaboravnog provoda, jednako kao i u Perissi.
FAMOZNA CRVENA PLAŽA
Bogata vulkanska povijest donijela je Santoriniju legendarne plaže različitih boja, crnu, crvenu i bijelu, od kojih crvena zaslužuje najveće divljenje.
Smještena je nekoliko metara od drevnog mjesta Akrotiri i do nje se može doći autobusom, pješice, autom ili brodom.
Ime je dobila po sedimentnim stijenama bogatim željezom razasutim po liticama koje se strmo nadvijaju nad njom i zbog koje je pijesak crvene boje.
Ovdje se može unajmiti suncobran i ležaljka, ulaz u more je šljunkovit s malo kamenja, a na horizontu načičkani jedrenjaci i jahte. Taverna je ugrađena u špilju i nema struje niti tekuće vode pa je dobro uz sebe imati dezinficijens.
Vatrenocrvene litice uz mješavinu pjene tirkiznog Egeja i rasutim vulkanskim kamenjem predstavljaju savršeno očuvanu prirodnu ljepotu i pobuđuju najljepše emocije, a kontrast koji stvaraju ove boje toliko je zapanjujući da smo ovu fotografiju izabrale za naslovnicu naše Facebook stranice.
Do obližnje Bijele plaže može se doći jedino brodom s Crvene plaže ili šetnjom kroz vodu koja započinje u visini struka i ona je vrlo malena na koju stane samo nekoliko ležaljki.
Zanimljivo je da na brodu prilikom plaćanja karte uvijek vlasnik broda preuzima novac koji onda predaje svojoj ženi za blagajnom, kao i u drugim situacijama kad vršite plaćanje, pa je vrlo lako zaključiti kako na ovom otoku žene vode brigu o financijama.
FIRÁ – VATRENA PRIJESTOLNICA
Prekrasna, vatrena prijestolnica egejskog bisera Santorinija jedno je od najluksuznijih mjesta na otoku koje vrijedi posjetiti gdje spoj venecijanske i cikladske arhitekture izlaze iz svake njegove pore.
Ulice vrve trgovinama, hotelima, kafićima i tavernama, a šetnja živopisnim ulicama popločenih kamenom uz slova grčkog alfabeta te mnoštvo dućana s rukotvorinama predstavlja bogatu ponudu jedinstvenih predmeta koji se mogu kupiti samo ovdje.
Grad je prepun bijelih kućica sagrađenih na rubovima 400 metara visoke kaldere i u njemu su dvije glavne znamenitosti, Muzej pretpovijesne Fire te Bijela pravoslavna katedrala Ypapanti sagrađena na mjestu ranije crkve uništene u potresu 1956.
Čuvena Tri zvona iz Fire predstavljaju najpoznatije mjesto za fotografiranje gdje se najbolje može dočarati da je fotografija povratna karta za proživljeni trenutak koju svatko ponese sa sobom.
Na glavnom trgu Plateia Theotokopoulou smještene su autobusna i taksi stajališta, banke i ljekarne, pa ukoliko vam nešto zatreba ili ste zaboravili ponijeti sa sobom, ovdje je pravo mjesto da to kupite, jer u selima npr. nema ljekarni.
Do Fire se može doći autobusom s istočne strane ili usponom iz njene luke koja predstavlja vijugavu stazu koja se u obliku slova Z strmo penje prema gradu cik-cak stepenicama, ima ih 588 i iziskuje dobru tjelesnu kondiciju, a može se doći i na magarcima.
Mi smo pješačile iz luke te smo se na putu susrele s magarcima koji su se u trku spuštali prema dolje pa smo se morale priljubiti uz stijene da nas ne pregaze, stoga je dobro upozoriti sve one koji se odluče na ovakav pothvat da je ova staza na nekim dijelovima vrlo uska i krivudava s niskim zidovima pa se valja držati desne strane, jer vas magarci neće pokušati izbjeći.
Popularna žičara vodi od Stare luke u koju pristaju jahte i kruzeri iz koje se pogled pruža prema modrom Egeju s jedne strane i vrlo bliske crne kaldere s druge.
U ljetnim mjesecima Fira je pulsirajuća metropola prepuna ljudi iz cijelog svijeta koji dolaze iz svih smjerova, što s kopnene, što s morske strane, a kao rezultat toga cijene u restoranima i kafićima imaju tendenciju biti više u odnosu na ostala mjesta grčkih otoka ili druga mjesta Santorinija.
Ukoliko ste odsjeli u nekom drugom mjestu Santorinija, jednodnevni izlet u Firu bit će dovoljan da upijete sve njene ljepote.
NEA KAMENI – ČUVENI VULKAN KOJEG VALJA POSJETITI
Nea Kameni je maleni, nenaseljeni grčki otok, odnosno vulkan nastao uslijed kataklizmičke erupcije i još uvijek je aktivan. Do njega se dolazi turističkim brodićima koji neprestano pristižu na njegove tamne obale.
Gotovo je okrugla, ima promjer oko 2 kilometra i površine je malo više od 3 km2, i predstavlja gomilu crnog kamenja razasutog na sve strane s nekoliko aktivnih otvora, potpuno neplodni otok bez ijedne travke, gdje šljunčana staza vodi do vrha vulkanskog kratera visokog 130 metara, kojeg je moguće obići u punom krugu.
Posljednja erupcija dogodila se 1956. koja je prouzročila potres uslijed kojeg je malo selo Rocca potonulo u more.
U atrakciju je uključeno i kupanje na mjestu gdje se lava ulijeva u more zbog čega je crvenkastosmeđe boje, gdje skokom s broda u plavetnilo začas doplivate do mora potpuno drugačije boje i temperature.
Preporučamo ponijeti neki stari kupaći kostim jer boja koja se uhvati za njega više se ne može oprati jedino ga možete baciti.
OIA – MJESTO NAJLJEPŠEG ZALASKA SUNCA NA SVIJETU
Oia, ili kako se izgovara Ia, je mali grad smješten na sjevernom kraju otoka, s predivnim bijelim zidovima na crnom kontrastu vulkanskih stijena i plavim kupolama koje se uzdižu iznad šarene ljepote zadivljujućeg zaljeva Ammoundi.
Najpoznatija je po zalascima sunca koji oduzimaju dah zbog kojeg većina turista i dolazi na Santorini, jer Oia slovi kao mjesto najljepšeg zalaska sunca na svijetu.
Najpopularnije mjesto za promatranje zalaska je dvorac Oia, gdje je pred sam zalazak najveća gužva na cijelom otoku i ako želite dobro mjesto za promatranje važno je doći puno ranije, što se isplati, jer ono što ćete dobiti je zapanjujući pogled na vjetrenjače i okrečene zgrade smještene na rubu kaldere obojane fantastičnim tonovima crvene i narančaste.
U Oiji ljudi žive u dvije vrste stanova, jedni su špiljske kuće ukopane u vulkanskim stijenama, izuzetno luksuzno namještene ili u kapetanskim kućama. Prema jednom izvoru Oia je ime grčkog podrijetla i znači Plava kraljica vila, jer se za nju govori da izgleda poput vilinske kraljice.
Ako bi uspoređivali Firu i Oiu, Fira kao glavni grad je živahnije mjesto s više noćnog života i mogućnosti kupovine, dok je Oia najromantičnije otočko mjesto s vrhunskim restoranima i luksuznim shopingom i u njoj je boravak na otoku najskuplji. Upravo zbog svoje romantične duše koja kuca njenim ulicama mnogi bračni parovi biraju ju kao odredište za medeni mjesec.
Do Oie se vrlo lako dolazi autobusom mada postoji i pješačka staza duga desetak kilometara sačinjena od pločnika i kaldrme gdje pješačenje traje oko četiri sata.
NEKOLIKO DOBRIH SUGESTIJA
Santorini je relativno slobodan od kriminala i malo je vjerojatno da ćete naići na džeparoše, preporuča se ne kupovati u trgovinama ili restoranima koji nemaju istaknute cijene.
Valja ponijeti kremu za sunčanje jer su ovdje cijene tog proizvoda izuzetno velike. Voda za piće se kupuje.
Na otoku postoje mnogobrojne litice i niski zidovi koji predstavljaju opasnost za djecu ili starije osobe posebno što se do nekih mjesta dolazi mnoštvom stepenica, stoga se ne preporuča skretanje sa staza i utabanih puteva.
I ne zaboravite “NE” na grčkom jeziku znači “DA”.
ZA KRAJ
Poznata putnička izjava kaže kako postoje destinacije koje je dovoljno vidjeti jednom u životu i one na koje se isplati vratiti, prelijepi Santorini nas je toliko oduševio da je postao naš otok na koji ćemo se vratiti!
Želimo vam puno putovanja, Santorini dodajte na vašu listu
Hvala
I Sretan Put!
