Prolazeći zaljevom prema Kući Opere autohtoni Australci sviraju didgeridoo pozivajući svakog prolaznika da zastane i posluša čudesan zvuk najstarijeg instrumenta na svijetu.
Načinjen je od tvrdog stabla eukaliptusa koji predstavlja jednu od najraširenijih biljnih vrsta u Australiji, a iznutra prošaran stotinama rupica koje su izgrizli termiti zbog čega nastaje poseban, tutnjajući zvuk.
Može biti dugačak i do tri metra te se izvorno koristio kod obrednog plesa i pjevanja.
Autohtoni Australci ga sviraju u YOLNGU stilu, što znači da upuhuju zrak kroz gornji i uži dio dugačke cijevi dišući na nos, a vibrirajućim usnama uz pomoć jezika i obraza izbacuju pohranjeni zrak iz usta u dugačku cijev stvarajući vibrirajuće tonove. Prije toga usta namažu crnim voskom divljih pčela bogate arome.
Naziv je dobio od iseljenika koji su po dolasku u Australiju čuli neobičan instrument zbunjujućeg zvuka pa su ga nazvali prema onome što su čuli: “didgeridoo”.
Smatra se muškim instrumentom i prema staroj legendi ako bi djevojka zasvirala didgeridoo zatrudnjela bi, mada danas postoji novija verzija iste legende koja kaže da bi postala neplodna.
Ima samo jednu notu, a ovisno o maštovitosti i sposobnosti izvođača se može činiti kao da svira cijele kompozicije.
Iako je za autohtone Australce i nadalje dio duhovnosti i svetih obreda, posebno u sjevernoj Australiji, danas je prepoznat u cijelom svijetu kao glazbeni instrument koji je naišao na široku zainteresiranost i primjenu.
Predivan spoj ekologije kroz potpuno prirodan instrument, etno glazbe jedne kulture u nestajanju i velikih nebodera koji prate zaljev nevjerojatan je doživljaj gdje sve odjednom postane jasno.
Slušajući ga pred očima nam prolaze slike nekih starih obreda iz vremena kad su čovjek i priroda bili potpuno sjedinjeni, odvedi nas od užurbane stvarnosti betonskih džungli i na trenutak osjetimo vlastitu povezanost s majkom prirodom.
Kao da na trenutak čujemo kako planeta Zemlja razgovara s nama pa pomislimo kad bi zemlja imala glas bio bi to zvuk didgeridooa.
Zemlja nam je svima zajednička, čuvajmo ju za naše nasljednike!
Hvala
I Sretan Put!