Australska ikona među životinjama koala izgleda kao mali plišani medvjedić zapravo je tobolčar i svoje mlado nosi u vrećici na trbuhu, a ime joj potječe iz aboridžinskog jezika i znači “onaj koji ne pije“ zato što rijetko piju vodu.
Žive u šumama eukaliptusa i mogu pojesti više od pola kilograma lišća dnevno i od stotine vrlo otrovnih stabala jedu samo probranih 15 vrsta dok im probavni sustav naporno radi razgrađujući toksine kako bi izvukli što više hranjivih tvari.
Izgledaju vrlo slatko, dlaka im je gruba poput ovčje vune, na rukama imaju dva suprotna palca kojima se hvataju za grane, a na nogama kandže kojima najradije češljaju svoje krzno. Rep im izgleda kao kvrga i jedva se primjećuje, a neodoljive uši savršeno su uklopljene u slatko lice.
Mirišu na mošus i eukaliptus koji često pohrane u vrećice svojih obraza za kasnije, a tako rastjeruju buhe i ostale nametnike.
Imaju otisak prsta sličan ljudskom i pod elektronskim mikroskopom bi se teško mogli razlikovati.
Jako su velike spavalice pa većinu vremena od 18-22 sata provedu u snu, visoko skriveni u zakutcima zelenog lišća.
Aktivni su nekoliko sati noću, a pare se obično oko ponoći visoko u krošnjama drveća pri čemu se mužjaci toliko glasaju da ih se čuje jedan kilometar, a samo parenje traje 2 min.
Žive u skupinama i stalno međusobno komuniciraju, a kada su uplašeni ili pod stresom zvuče kao vrisak malog djeteta.
Svoje mladunče ženka nosi 35 dana nakon čega na svijet dođe veličine zrna graha sigurno i zaštićeno boraveći u majčinom tobolcu.
Majka i beba komuniciraju škljockanjem i mrmljanjem i njihov kontakt je iznimno nježan, majka ga često polegne na krilo i mazi, a mladi ostaje s njom do godine dana spretno se držeći na njenim leđima. Ukoliko je mladunče nestašno majka ga stavi preko koljena i izlupa po stražnjici dok on bolno jauče.
Otprilike 80% staništa je uništeno od vremena kada su Europljani došli u Australiju. Do 1930. milijuni koala su ubijene radi krzna, a veliki šumski požari 2019. i 2020. su uništili veliki broj šuma u kojima borave, a za napomenuti je da je samo jednoj koali potrebno oko stotinu stabala da preživi.
Uslijed požara koji su im opustošili domove bile su prisiljene sići sa drveća što ih je još više izložilo predatorima poput dinga ili sova, a vrlo često ih udare automobili ili napadnu psi.
U nekim populacijama je raširena klamidija koja im uzrokuje sljepoću, neplodnost, a ponekad i smrt.
Međunarodna unija za očuvanje prirode proglasila ih je jednom od 10 životinja najosjetljivijih na klimatske promjene.
Bolnice za divlje životinje, zoološki vrtovi, spasilačke organizacije i mnogobrojni volonteri ulažu velike napore kako bi zbrinule ozlijeđene jedinke, rehabilitirali ih i potom vratili u prirodu.
Australskim zakonima su izuzetno zaštićene i postoje ekstremne kazne ukoliko im se nešto dogodi od ljudske ruke.
Zoološki vrtovi pokupovali su velike površine zemljišta kako bi ih spasili, a jedan takav posjetile smo u Sydneyu i to je Featherdale Wildlife Park u kojem možete dodirnuti koalu i fotografirati se s njom dok ona mirno pozira na grani eukaliptusa.
Ovaj zoološki park preko 50 godina skrbi o životinja i u njemu možete hraniti klokane, valabije, vombate, vidjeti dinga, najotrovnije životinje na svijetu i mnogobrojne druge vrste koje nigdje na svijetu na žive osim u Australiji.
Želimo vam puno putovanja, zemlja je za sačinjena za živa stvorenja, ne samo za ljude
Hvala
I Sretan Put
