Pravi talijanski duh i sve što prekrasna, bogata zemlja nudi stalo je u pet šarenih sela i kad ih posjetite imate dojam kao da ste vidjeli Italiju u malom.
Živopisna arhitektura gdje kuće na liticama iznad mora izgledaju kao naslikane, talijanski gastronomski dragulji, sladoled, pesto i inćuni, vrhunsko vino, čisto i duboko plavo more, mediteransko bilje i klima daju šarm kojem nitko ne može odoljeti.
Povezana su vlakovima, brodovima i pješačkim stazama, a možete doputovati i automobilom. Iako ima nekoliko uskih cesta koje povezuju sela s unutrašnje strane, njima se uglavnom služi lokalno stanovništvo, a parkirališta su udaljena i po nekoliko kilometara od mjesta.
Unatoč uvjerenju da su kuće obojane u različitim bojama kako bi ribari s mora mogli prepoznati svoju, to ipak nije tako, jer su fasade obojane tek kasnih 1970-ih.
U selima živi pet tisuća stanovnika i jedan liječnik.
Toliko su mala i slatka pa kad se sva sela zbroje dobije se ukupna površina od 14,90 četvornih kilometara i zbog čega su najmanji Nacionalni park u Italiji.
Dolazi se vlakom iz La Spezie koji ih odlično povezuje i bez problema se može cijeli dan putovati u svim smjerovima. Putovanje od sela do sela traje oko pet minuta, ponekad i manje, a neograničena dnevna karta omogućuju putovanje selima koliko god puta želite.
Najveća poplava dogodila se 2011. kada je zbog četiri sata kiše velika bujica gotovo u potpunosti uništila dva sela, Vernazzu i Monterosso.
Krajolik je glavna atrakcija jer se mediteransko bilje penje preko litica od morske obale povrh sela i tvori božanstvene, prirodne pejzaže.
Turizam im je donio pravo bogatstvo s milijunskom godišnjom posjetom, a prekrasne krajobraze zabilježio je i holivudski velikan Martin Scorsese u svom filmu „Vuk s Wall Streeta“.
Godine 1997. su uvrštena u UNESCO svjetsku baštinu što ih potvrđuje top odredištem za uživanje, jer je svako selo posebno i drugačije na svoj način. Četiri su uz more, a jedno je u brdu.
RIOMAGGIORE – VESELA DOBRODOŠLICA
Riomaggiore je najjužnije selo i prvo u kojem staje vlak, sačinjeno od prekrasnih kuća živućih boja koje datiraju iz srednjeg vijeka poslagane su po litici s pogledom na kristalno Ligursko more.
Počelo se naseljavati u 8. st. i ime je dobilo jer su prve kuće građene uz rijeku na talijanskom Rio i najveće je od svih pet sela.
Kad siđete iz vlaka da bi došli do glavne ulice potrebno je proći dugački, šareni tunel, ukrašen mozaicima i keramikom, pretvorenih u umjetničku avanturu, gdje vrlo često svira lokalni harmonikaš pa zbog odlične akustičnosti osjećate kako primate najljepšu talijansku dobrodošlicu i avantura razgledavanja Nacionalnog parka može započeti.
Glavna ulica Via Colombo nudi sve, mnogobrojne restorane, slastičarnice, kafiće i trgovine i uvijek je prepuna turista iz svih krajeva svijeta, a na kraju se nalazi mala, slatka luka prelijepo uokvirena plavo-bijelim čamcima.
S lijeve strane ulice nalazi se najstrmiji dio u mjestu gdje stepenice vode na vidikovac za fotografiranje savršene kombinacije boja i prirode.
Riomaggiore je najpoznatiji po proizvodnji vina i vinogradarstvu pa se u 9. mjesecu održava tradicionalna berba grožđa u spomen na graditelje sela.
Naime, kako su ljudi golim rukama nosili teško kamenje, bez strojeva i pomagala za izgradnju kuća na strmim liticama trebalo im je 200 godina da izgrade selo pa se danas kod berbe grožđa simboličnom gestom izražava zahvalnost precima graditeljima kad žene nose košare pune grožđa na glavama, a muškarci na ramenima.
Glavna atrakcija sela je staza koja povezuje svih pet sela nazvana „Put ljubavi“ (Love Walk), ali je nažalost zbog velikih klizišta već nekoliko godina zatvorena pa svi koji namjeravaju pješačiti od sela do sela morat će krenuti s nekog drugog mjesta dok se u potpunosti ne obnovi.
Pješačke staze koje povezuju Cinque Terre smatraju se jednim od najljepših u Europi, a najpoznatija je Sentiero Azzuro gdje pješačenje uz obalu Mediterana traje 6 sati.
Za sve obožavatelje kupanja Riomaggiore nudi plažu pa se ovdje može skočiti u more i započeti razgledavanje fantastične obale Nacionalnog parka direktno iz mora.
MANAROLA – PITE I VINO
U prošlosti je poljoprivredno stanovništvo iz okolnih sela dolazilo u Manarolu noseći pšenicu, kestene i druge namirnice kako bi ga samljeli u brašno koje je u ono doba bilo jako skupa namirnica, pa je tako mjesto i dobilo ime i u prijevodu znači „Veliki kotač“ misleći na mlin koji se nalazi se u glavnoj ulici, točno ispod crkvenog tornja uz kojeg teče mala rijeka koja se ulijeva u more.
Trag prošlosti zabilježen u gastronomiji očituje se u poznatim pitama od povrća „Torte di verdura“ s vrlo tankom korom, što svjedoči da je brašno bilo luksuz pa se na njemu štedjelo, s tradicionalnim punjenima poput divljeg peršina, mažurana, tikvice, blitve, krumpira ili poriluka u kombinaciji sa sirom i jajima odlična je prilika za isprobati originalnu verziju gastronomskog dragulja.
Manarola je najstarije od svih pet sela zahvaljujući zaštitniku mjesta i crkvi Sv. Lovre za koju je kamen temeljac postavljen davne 1338. pa se 10.8. na njegov blagdan u domaćinstvima priprema omiljeni bakin specijalitet „Torte di riso“ , a ulicama se širi miris pite od riže punjene sušenim gljivama. Tada je najbolje vrijeme u godini za otići na plažu iza ponoći, ponijeti pite i uživati u „Suzama svetog Lovre“, noći s najviše zvijezda padalica u godini.
Na strminama oko cijelog mjesta zasađeni su vinogradi donoseći dva najpoznatija domaća vina Cinque Terre i Sciachetrà, slatka, bijela vina, zlatno-žute boje s mirisom meda, bijelih cvjetova i kapi citrusa, kojima se s godinama boja pretvara u jantarnu.
Ovdje se nalazi čuveno mjesto za fotografiranje i svaki putnik zabilježi neizbrisivi trag osobnog iskustva koje ponese kući te staze za istraživanje koje obavijaju litice pružajući pogled na modro more ili vode u brdo prema vinogradima i maslinicima.
CORNIGLIA I ČUVENI PESTO
Najmanje selo Cinque Terra smjestilo se na vrhu brežuljka 100 metara iznad Ligurskog mora s prekrasnim pogledom i 150 stanovnika.
Cesta vijuga pored stabala limuna, vinove loze, stoljetnih maslinika, ljiljana i ružmarina ispunjavajući zrak mediteranskim mirisima.
Da bi se divilo pitoresknom selu potrebno se popeti uz 382 stepenice ili uhvatiti mali autobus skromnog voznog reda, jer iako piše da posljednji odlazi u 20 sati, često nije tako, pa bi vam se moglo dogoditi da se u zadnji tren morate sjuriti stepenicama kako biste ulovili vlak.
Na glavnom, minijaturnom trgu nalazi se gotička crkva Sv. Petra iz 1350. ispred koje u debeloj hladovini sjedi lokalno, starije stanovništvo koje znatiželjno promatra tko je došao posjetiti njihovo mjesto, vrlo ljubazni i razgovorljivi ljudi pa će vas pitati odakle dolazite.
Glavna cesta vodi do srednjevjekovnog vidikovaca La Torre s fantastičnim pogledom na terase s vinogradima koje s tri strane okružuju selo, a s četvrte se pogled pruža sve do mora.
Corniglia je idealna za gastronomske užitke i većina putnika tu dolazi na ručak ili večeru. Specijalitet sela i izvorno Ligursko jelo je pesto, predstavlja lišće svježeg bosiljka pomiješano s djevičanskim maslinovim uljem, parmezanom, pinjolima i mažuranom, servirano s raznim vrstama tjestenine, a mještani ga najviše jedu uz trofie, pretečom današnje tjestenine koja se u prošlosti radila o kestena.
Gastronomski biser iz domaće kuhinje uz obilje maslinovog ulja, boje i mirise Mediterana pretvore izlet u Cornigliu u pravi raj za dušu i imate osjećaj kao da je vrijeme stalo. Čaša domaćeg vina servirana je sa zdjelicom maslina.
Koliko je Corniglia impresivna govori i činjenica da ju je slavni Giovanni Boccacio smjestio u svoje najpoznatije djelo Decameron.
VERNAZZA I PIRATI
Vernazza je u prošlosti bila malo naselje i prirodna luka na odličnom i pristupačnom mjestu, vrlo vidljiva s mora zbog čega je vrlo često bila na meti gusarskog pljačkanja.
U njemu su tada živjele plemićke obitelji te se njih 90 najmoćnijih zavjetovalo na odanost Republici Genovi osiguravajući si tako flotu i vojnike za obranu, podigli su zidine oko cijelog mjesta, a dvorac Doria iz 15. st. služio je kao vidikovac s kojeg se na horizontu moglo vidjeti približavanje pirata s mora.
Na glavnom trgu Piazza Marconi nalazi se crkva Svete Margarite i glavna pješčana gradska plaža do koje se dolazi malim, niskim tunelom iz glavne ulice i ima jednu zadivljujuću prirodnu pojavu. Kako se izvorska voda ulijeva u more na plaži postoji mala pećina s prirodnim bazenom u kojem se zadržava ledena, čista voda, odlična zamjena za tuširanje i uklanjanje ostataka soli s tijela od koje koža i kosa postanu svilenkasti na dodir.
Za okrjepu preporučamo pojesti najbolji talijanski gelato od svih pet sela koji se nalazi u glavnoj ulici s lijeve strane i crvenim suncobranom, pamtljivog imena „Stalin“, ispred koje je uvijek kolona ljudi.
Vernazza je po noći živahno i bučno mjesto s odličnom noćnom scenom i u ovom živopisnom mjestu ništa neće nedostajati.
MONTEROSSO I NAJBOLJI TALIJANSKI INĆUNI
Monterosso je najstarije selo koje datira iz 64. godine i predstavlja dva sela povezana tunelom s hotelima, apartmanima, najvećom pješčanom plažom sa šarenim suncobranima, praćenom kafićima i restoranima i u njega se obično dolazi radi kupanja ili objedovanja.
Stari grad sličan je drugim selima, ali nije toliko strm i nema uskih uličica.
Selo je poznato po ribolovu i proizvodnji slanih inćuna u maslinovom ulju koji slove za najbolje u Italiji, a osim usoljenih u staklenki na daleko su poznati specijaliteti poput uštipaka od inćuna, te prženi i punjeni za nezaboravne gastronomske užitke. Tradicionalna kuhinja u ovom dijelu Italije očuvana je prema recepturi iz prošlosti bazirana na jednostavnim okusima i osnovnim sastojcima.
Posjet Cinque Terrama pruža nezaboravne užitke zbog kojih se mnogi više puta vraćaju jer se u kratkom vremenu opijete svim čarima Italije uživajući u veličanstvenim krajolicima, bojama, okusima i mirisima Mediterana.
Želimo vam puno putovanja, Cinque Terre dodajte na svoju listu
Hvala
I Sretan Put!
