Čuvena milanska okomita šuma najdivniji je arhitektonski projekt našeg doba.
Bosco Verticale odnosno „Okomitu šumu“ čine par tornjeva u milanskoj četvrti Porta Nuova u blizini željezničke stanice Porta Garibaldi.
Projekt je osmišljen u vrijeme obnove povijesne četvrti Milana, najbogatije poslovne četvrti u Europi i jedan je od najvećih europskih projekata obnove.
Kad je njen tvorac Stefano Boeri 2007. boravio u Dubai te je lutajući gradskim ulicama i promatrajući šumu nebodera obloženih staklom, metalom i keramikom razmišljao o tome da izgradi neboder obrubljen drvećem i zelenilom.
Nadahnut romanom Itala Calvina „Barun u drveću“ u kojem glavni junak odlučuje napustiti zemlju i do kraja života živjeti na drveću, ideja je rođena.
Prva zgrada je visine 111 metara, ima 26 katova i zove se Torre E, dok je druga 76 metara, 18 katova, nazvan Torre D i sadrže cijelu šumu biljaka na 8900 m2 terasa.
Projekt se naziva Bosco Verticale ili na engleskom „Vertical Forest“, odnosno „Okomita šuma“ gdje ogromna količina zelenila od 900 stabala, 5000 grmova i 11.000 raznih biljaka čine šumu na betonskoj konstrukciji zgrade te pomažu ublažavanju smoga i stvaranju kisika poboljšavajući kvalitetu zraka.
Ove veličanstvene zgrade s godišnjim dobima mijenjaju svoje boje i dobivaju novo ruho svjedočeći povezanosti prirode i čovjeka, dok biljke privlače biološku raznolikost novih životinjskih vrsta uključujući 1600 različitih leptira i ptica koje obogaćuju cjelokupnu gradsku floru i faunu.
Ogromne prednosti su održavanje umjerene temperature u zgradi, stvarajući sjene u ljetnim mjesecima, te blokirajući oštre vjetrove u zimskim dopuštajući sunčevim zrakama da se probijaju u sve prostorije, štiteći pri tome od ulične buke i prašine.
Zgrada je samodostatna obzirom koristi obnovljive izvore energije iz solarnih panela, a za održavanje biljaka koriste se filtrirane otpadne vode te se kod projektiranja surađivalo s botaničarima kako bi se osiguralo da konstrukcija može podnijeti težinu biljaka stoga su svi balkoni ojačani čeličnim betonom, a dizajn je testiran u zračnom tunelu kako bi se osiguralo da se drveće uslijed naleta vjetra ne sruši.
Biljke koje se namjeravaju posaditi prethodno su uzgojene u posebnom botaničkom vrtu kako bi se navikle živjeti u ovim uvjetima, a vodilo se računa o kvaliteti, sezoni cvjetanja, jednostavnosti održavanja i sl., te su nakon tri godine istraživanja rezultirala genijalnim projektom.
Jedinstveno zanimanje predstavlja tim zaposlenih drvosječa-penjača koji su zaduženi za održavanje zelenila nazvani „Leteći vrtlari“ koji se planinarskim tehnikama spuštaju s vrha zgrade kako bi provjerili i obrezali biljke te eventualno zamijenili dotrajale.
Svečano otvorenje bilo je 2014., a glavni dizajner Stefano Boeri je izjavio kako je vrlo važno potpuno promijeniti način na koji se razvijaju novi gradovi te je potrebno stvarati urbane šume, što znači parkove, vrtove i zgrade s drvećem.
Što se tiče cijena, zgrade sadrže 400 stambenih jedinica s time da za donje etaže kvadrat iznosi oko 10.000 eura, a do 20.000 eura/m2 za gornje etaže.
U zgradama postoji 24-satni nadzor nad objektima, sedam dana u tjednu, zajednička prostorija za zabave na raspolaganju svim stanarima, vrtlari zaduženi za održavanje zelenila u okolnim parkovima, a tu je i teretana i zatvoreni bazen.
Predivan vizionarski primjer suživota prirode i gradskih betonskih džungli predstavlja budućnost i težnju svakog grada za takvim vrhunskim modelom gdje su prirodno i umjetno savršeno ukomponirani, a u isto vrijeme samoodrživi i predstavlja jedan od najdivnijih primjera arhitekture našeg doba, stoga ne čudi što ovakav projekt redovito dobiva brojne nagrade.
Za zelenije gradove i ekološki osviještene ljude želimo vam puno putovanja, a kad budete u Milanu zastanite i posvjedočite ovom arhitektonskom čudu.
Jednom u životu posadite drvo u znak mira.
Hvala
I Sretan Put!