Srednjovjekovni grad smješten na vrhu brda, s legendarnim divom koji govori o slobodi, gdje se miris tartufa širi u beskraj, danas središte kulture ljubitelja filma, spaja sve što jedno mjesto može širokogrudno ponuditi. Jednostavno kad dođete ovdje, onda znate da ste na pravom mjestu. Dobrodošli u Motovun!
ZRNCA O GRADU
Prekrasan srednjevjekovni grad smjestio se u središnjoj Istri i izrastao na mjestu antičkog grada Castellierija s predivnim kućama razasutim cijelim brdom visine 270 metara, božanstveno uređenih izloga i dućana s tartufima čiji opojni miris duboko ulazi u nosnice pozivajući da se pridružite gozbi.
Polusatno penjanje u grad prenosi vrhunske senzacije otvarajući prostore i poglede na doline, proplanke i malu rijeku, u daljinama istarskih pejzaža gdje na sve četiri strane svijeta puca pogled na božanstveno očuvanu prirodu donoseći fantastične istarske razglednice.
Vožnja kroz središnju Istru zavojitim cestama kroz zelene šume gotovo do vrha Motovuna bude veličanstvene doživljaje, a penjanje uskim, popločenim ulicama s jarko obojanim kućama zapanjujuće podsjeća na Toskanu.
Ime mu je keltskog porijekla i znači „grad u brdima“, a kao i svako mjesto u Isti ima i talijanski naziv Montona d’Istria.
Ima 531 stanovnika, a cijela općina sa selima samo 983 stanovnika prema popisu iz 2001. s tim da ih 192 govori talijanski kao materinji jezik.
Gradić je miran, cijene su vrlo povoljne i nema hordi turista koji užurbano lutaju njegovim ulicama. Čuven je po vrhunskim tartufima čiji aromatični mirisi lebde prostranstvom, a mnogobrojne prodavaonice ovih rajskih gljiva nude nevjerojatne proizvode kakvi se rijetko gdje sreću.
Dva nadgrobna spomenika iz 1. stoljeća dolaze iz vremena Rimljana kao i nekoliko grbova različitih vladarskih obitelji vidljivih na mjesnom groblju donose svjedočanstva o njegovoj bogatoj povijesti.
U 10. i 11. stoljeću pripadao je porečkom biskupu da bi ga 1278. preuzela Venecija opasavši ga čvrstim zidinama koje su i danas netaknute, a tri su dijela grada povezana kulama, utvrdama i vratima čime predstavlja tipičan primjer venecijanske kolonijalne arhitekture.
Gotovo do kraja Drugog svjetskog rata bio je pod vlašću Italije kad je nakon kapitulacije pripojen nekadašnjoj Jugoslaviji.
MOTOVUNSKA ŠUMA
Usred čitavog kršnog područja s jedne strane, u dalekim zelenim poljima i livadama lagano teče rijeka Mirna uz koju se s jedne strane prostire predivna Motovunska šuma.
Površine je deset četvornih kilometara i neki dijelovi su posebno zaštićeni jer obiluje divljači, vlažnom zemljom i posebno cijenjenim crnim i bijelim tartufima koji u njoj uspješno rastu ispod zemlje.
Predivni, masovni hrastovi njeni su stalni stanovnici, a debela hladovina koja nastaje uz šuškanje starog lišća i žireva pod nogama ostavljaju dojam čarobne šume.
S druge strane na obroncima brda uzdižu se čokoti vinove loze spuštajući se preko padina dajući svoj toj ljepoti čuvena vina teran i malvaziju.
KONOBA MONDO – SVJETSKE REPUTACIJE
Ulaskom u grad kroz drevna kamena vrata s lijeve strane smjestila se Konoba Mondo o kojoj su pisale mnoge svjetske novine zbog fenomenalne hrane bogate svježim tartufima, izuzetno ljubaznim domaćinima i vrhunskom domaćom atmosferom.
O izvrsnoj ponudi ove konobe svjedoči i posjet čuvenog američkog pisca i jednog od najboljih svjetskih šefova kuhinje Anthonya Bourdaina koji je bio opčinjen Konobom Mondo i njihovim specijalitetima.
O istoj konobi je The New York Times napisao:
„Konoba Mondo je možda najbolji mali restoran do kojeg možda nikada nećete doći. Tako bi se trebao osjećati jelo u Starom svijetu. Atmosfera je opuštena kao što sugerira riječ konoba, s prozračnom blagovaonicom i nekoliko jednostavnih drvenih stolova vani. Jelovnik se uvelike oslanja na lokalne namirnice posebno u okolici. Među vrhuncima su goveđi carpaccio sa strugotinama crnog tartufa, bogata i kremasta palenta s tartufima i ukusne tagliatelle u umaku od tartufa, naravno.
Tartufa ima u izobilju i rano ujutro ga iskopavaju lovci sa svojim psima ili tradicionalnije sa svinjama. Nikola, ljubazni konobar koji govori više jezika, sjajno pomaže pri odabiru čaše jednog od lokalnih vina za sljubljivanje s hranom.“
Isprobale smo njoke s tartufima i kozicama te tagliatelle s tartufima i dovoljno je reći da staviti zalogaj u usta, zažmiriti i prepustiti se opojnim okusima da se prošire nepcem jedna je od najljepših doživljaja na svijetu, kao okus raja.
MALO O TARTUFIMA
Tartufi su gljive koje rastu ispod zemlje, skupljaju se iz prirodnog okruženja, danas su vrlo cijenjena gurmanska namirnica te ih se često naziva „dijamantima kuhinje“.
U Istri je čuveni ljetni tartuf koji je izvana jako taman gotovo crn, a u unutrašnjosti je krem boje poput lješnjaka, manje je aromatičan od zimskog tartufa i ima nježnije note koje savršeno nadopunjuju jela od mesa, ribe ili tjestenine.
Bijeli tartufi su najukusniji pa zbog toga i najskuplji gdje je ponekad za kilogram ovog dijamanta potrebno izdvojiti oko 2000 €.
Dok su pod zemljom ispuštaju jak miris koji privlači svinje koje su ih nekada vadile svojim njuškama, ali iz razloga što su ih često znale odgristi ili pojesti, danas su za traženje tartufa obučeni psi, kao i iz razloga što je lakše rukovati sa psom, nego s odraslom svinjom.
Tartufi na tržištu uvijek postižu ogromne cijene, a lovci na tartufe zajedno sa psima ulažu mnogo napora da bi ih pronašli pa stoga često imaju tajne lokacije, a nakon plasiranja na tržištu imaju dovoljno sredstava za lagodan život. Samo u Istri se proizvede sedam do osam tona tartufa godišnje.
Zbog opojnog mirisa kojeg ispuštaju i izuzetno aromatičnog afrodizijačkog svojstva i okusa izuzetno su privlačni svima te se uvijek jedu svježe naribani na jelo po izboru, jer bi nakon duljeg stajanja izgubili aromatična obilježja.
LEGENDA O VELOM JOŽI
Motovun je poznat kao grad Velog Jože, glavnog protagonista romana iz djela pisca Vladimira Nazora objavljenog 1908. i predstavlja jedan od gradskih simbola.
Boraveći u Motovunu, Nazor je na ulicama primijetio kršnog momka koji je na ramenu nosio kofer gotovo veći od njega dok mu je lice bilo obasjano radošću i srećom, što je pisca inspiriralo da napiše čuveno djelo o dobrom i nježnom divu.
U priču je ukomponirao lokalne legende o tome kako su Istru u davna vremena osim ljudi naseljavali i mnogi prijateljski nastrojeni divovi koje su ljudi iz zlobe otrovali ostavivši u svakom mjestu po jednog kako bi mogao obrađivati polja, krotiti divlje zvijeri i raditi najteže poslove.
Vrijeme radnje smješteno je u doba Mletačke Republike koja je stoljećima vladala Istrom i koristila njena dobra i ljude do te mjere da su Istrijani zaboravili kako je to biti slobodan.
Priča u srži opisuje neprocjenjivu važnost slobode u životu svakog čovjeka te podsjeća svakog pojedinca da ne zaboravi cijeniti svoju slobodu pozivajući nas da ju svakodnevno osvještavamo. Također upućuje na činjenicu kako ljudi uzimaju neke stvari zdravo za gotovo, zaboravljajući da upravo ono što sad imaju predstavlja najveće obilje koje mogu zamisliti, jer je prava sreća voljeti i željeti ono što imaš, a ne ono što nemaš.
Upravo je to i Jože potvrdio shvativši da je jači od ljudi pa je okupio sve divove, a kao ljubitelj mira ljudima je dijelio zlato i srebro, ne mareći za novac i bogatstvo, shvaćajući da nema većeg bogatstva od mira i slobode.
No, s vremenom su ljudi unijeli nemir, a divovi iz pohlepe za novcem željeli ubiti Jožu što govori kako se ljudi lako mogu okrenuti jedni protiv drugih najčešće iz pohlepe i želje da imaju više, da bi na kraju ostali bez ičega jer su posljedice nezahvalnosti uvijek iste, kao i darovi zahvalnosti.
Ipak priča završava pozitivno, jer unatoč izdaji Jože izlazi kao pobjednik, ne dopušta da ga ljudi ponovno zarobe, uzima natrag svoju slobodu i njene vrijednosti čuva kao najveće blago.
MOTOVUNSKI FILMSKI FESTIVAL
Osim predivne priče o Velom Joži motovunski kulturni život i danas je na vrlo visokom nivou s obzirom da je od 1999. domaćin Motovun Film Festivala na kojem se prikazuju nezavisni i avangardni filmovi nastali u malim studijima i nezavisnim filmskim produkcijama diljem svijeta.
Osnovali su ga redatelj Rajko Grlić i producent Boris Matić u vrijeme kad u Hrvatskoj u širokoj distribuciji nije bilo gotovo niti jednog neholivudskog filma. Festival traje šest dana i počinje krajem 7. mjeseca do početka 8. Svake godine predstavlja sedamdesetak naslova iz cijelog svijeta od dokumentarnih do igranih, kratkih i dugometražnih filmova.
U podnožju grada za vrijeme trajanja festivala organizira se festivalski kamp za sve posjetitelje u kojem svi mogu podići svoj šator i on je jedan od njegovih zaštitnih znakova, često nazivan “Woodstockom filmskih festivala”.
Uz Sarajevo Film Festival ovaj festival backpakerskog filma je prepoznat kao jedan od dva najvažnija filmska festivala na području bivše Jugoslavije.
GRB OPĆINE DOČARAVA SVE MOTOVUNSKE LJEPOTE
Grb Općine Motovun ima oblik stiliziranog štita u čijem je donjem dijelu zeleno polje s tri brijega, a na sredini tamnocrveni cvijet s pet listića i tučkom boje zlata.
Iznad polja se izdižu zidine s dvokrilnim vratima i vratima boje zlata s pet kula od kojih je srednja najviša i sve se spuštaju prema gradskim zidinama koje su okićene vijencem. Zidine i kule su srebrne boje, a nepokriveno polje plave boje neba sve obrubljeno rubom od zlata.
Takav dojam se stječe pri dolasku u ovaj predivni grad u središtu Istre kao da su se spojili nebo i zelene površine, ulice popločene zlatnim sjajem i srebrnim vršcima, pozivajući svakog putnika da posvjedoči njegovoj ljepoti.
Motovun je od 2017. uvršten u tentativni popis svjetske baštine gdje se vodi popis probnih mjesta koja se mogu razmotriti za nominaciju, a samo lokaliteti koji su prethodno na ovoj pristupnoj listi mogu biti uvršteni u UNESCO svjetsku baštinu što Motovun svakako zaslužuje.
ZA KRAJ
Srednjovjekovni grad smješten na vrhu brda, s legendarnim divom koji govori o slobodi, gdje se miris tartufa širi u beskraj, danas središte kulture ljubitelja filma, spaja sve što jedno mjesto može širokogrudno ponuditi. Jednostavno kad dođete u Motovun onda znate da ste na pravom mjestu.
Želimo vam puno putovanja, mjesto po mjeri čovjeka, Motovun, dodajte na svoju listu
Hvala
I Sretan Put!
