Katedrala s lukovicama s vražjim stopalom na podu, zadivljujuća priča o svećeniku protivniku nacizma, najviši tornjevi u gradu i mjesto pokapanja kraljeva.
GRAD JE NASTAO ZAHVALJUJUĆI SOLI
Grad je nastao zahvaljujući benediktincima koji su osnovali samostan za proizvodnju soli kao što je bio slučaj sa skladištima soli u Salzburgu u Austriji.
Oko samostana je prvo izgrađeno malo naselje Münk ili Mönk što u prijevodu znači opat ili svećenik, smješteno na vrhunskom položaju za trgovinu i mjestašce je s vremenom i razvojem nazvano München.
Bum kreće kad je vojvoda Heinrich der Löve 1158. u jednoj svađi s biskupom Freisingom zapalio i srušio sve postojeće mostove da bi izgradio svoj, jedinstveni most i stekao potpuni monopol nad svim skladištima soli.
Tada dolazi do procvata trgovine, grad dobiva pravo na ubiranje carine i kovanje vlastitog novca.
Godine 1175. München dobiva status grada i oko njega se dižu prve gradske zidine.
Početkom 14. st. njemački kralj Ludwig V značajno ga je povećao i opasao drugim krugom zidina zbog čega je postao neosvojiv pa dolazi do njegovog širenja i zlatnog doba Münchena.
Zanimljivo je da su boje njegovog kraljevstva bile zlatna i crna, koje danas uz crvenu, predstavljaju boje njemačke zastave.
U Prvom svjetskom ratu nije doživio nikakva razaranja. Hitlerov pokušaj puča je propao i tada je osuđen na zatvor, a po izlasku na parlamentarnim izborima dobiva maksimalan broj glasova i započinje njegova vladavina.
ČUVENA MINHENSKA KATEDRALA
Katedrala Sv. Marije izgrađena je u rekordnom vremenu od samo dvadeset godina (1468-1488), a kako je stanovništvo željelo što prije dobiti novu crkvu svaki je platio dio poreza pa nastaje jedna od najbrže izgrađenih katedralu na svijetu.
Iako je u München tada imao 12.000 stanovnika, napravili su crkvu u koju stane 20.000 ljudi, a kamen temeljac postavio je vojvoda Sigismund na mjestu nekadašnje crkve.
Tornjevi su visoki 99 metara, najviša su gradska građevina i prema zakonu nijedna nova zgrada ne smije biti viša od njih, niti zaustaviti pogled na katedralu.
Arhitekti koji su modelirali kupole na tornjevima pronašli su ilustracije u tadašnjem turističkom vodiču za hodočasnike, vrlo popularnom u 15. st., pa su inspirirani Kupolom na stijeni u Jeruzalemu, napravili odličan posao.
Tornjevi koji izgledaju kao lukovice danas su simbol grada i njima su nadahnute mnogobrojne crkve u Bavarskoj.
VRAŽJE STOPALO NA CRKVENOM PODU
Arhitekt koji je radio na minhenskoj katedrali paralelno je radio i gradsku vijećnicu.
Imao je veliki strah da neće uspjeti završiti oba projekta za života pa je sklopio “pakt s vragom” da mu pomogne.
Vrag je uvjetovao da crkva ne smije imati niti jedan prozor i da svjetlost ne smije ulaziti u njene prostorije, na što je ovaj pristao.
Ali lukavi arhitekt je unatoč obećanju ipak odlučio napraviti prozore i osmislio je briljantan plan.
Projektirao je crkvu na način da se prozori ne vide samo s jednog mjesta, misleći prevariti vraga, dovesti ga na to mjesto i pokazati mu da crkva nema prozore.
Kada je vrag stao na to mjesto i pogledao, vidio je da je njegova želja ispunjena i bio je zadovoljan.
No, već s prvim korakom su se pred njegovim očima ukazali prozori, što ga je strašno naljutilo pa je snažno udario nogom u pod i ostavio trag svog stopala na mramoru.
Ima otisak noge broj 43 i to mjesto u katedrali zove se vražje stopalo, odnosno mjesto s kojeg se ne vidi niti jedan prozor.
ZADIVLJUJUĆA PRIČA O SVEĆENIKU U BORBI PROTIV NACIZMA
Otac Rupert Mayer je pravi svećenik – junak.
Tijekom Prvog svjetskog rata poznat je po vrlo hrabrom duhu, kad je na ratište nosio Bibliju i s vojnicima bio na prvoj crti bojišnice.
Puzao je od jednog do drugog, poučavao Božju riječ, tješio i dijelio sakramente ranjenim vojnicima radi čega je 1915. nagrađen Željeznim križom za hrabrost.
Godinu dana kasnije, u Rumunjskoj je pokraj njega eksplodirala bomba i amputirana mu je lijeva noga.
To ga nije omelo u daljnjem radu pa je nakon rata uveo mnoge novotarije, osposobio željeznički kolodvor, postao konzul i u ono doba bio jedan od najutjecajnijih ljudi u gradu.
Kad je Hitler 1933. započeo klevetničku kampanju protiv njemačkih redovnika, otac Mayer je s propovjedaonice održao najpoznatiju propovijed tvrdeći da čovjek mora više slušati Boga od muškarca.
Njegov nadređeni kardinal Michael Faulhaber smatrao je da svećenstvo treba biti pod zakonom pa je došao u crkvu Sv. Mihaela i na propovjedaonici uhitio oca Mayera.
Tada je osuđen na 6 mjeseci zatvora zbog napada na stranku i zlostavljanja državnika i svećenika.
Do početka Drugog svjetskog rata opetovano je bio uhićivan, najčešće zbog nepoštivanja zabrane govora, koja je u to vrijeme bila na snazi da bi na kraju završio u koncentracijskom logoru Sachsenhausen i to u samici kako ne bi mogao razgovarati s ljudima.
Kako je bio bolestan i invalid nacisti su ga prebacili izvan logora da ga narod ne bi proglasio mučenikom i premjestili u samostan Ettal gdje ga je američka vojska oslobodila u 5. mjesecu 1945.
Njegova smrt je pomalo znakovita jer je na dan Svih Svetih 1.11.1945. dok je propovijedao u crkvi Sv. Mihaela doživio moždani udar i umro.
Ironično je da je kardinal Faulhaber, koji ga je ranije prvi uhitio, sada otvorio proces Mayerove beatifikacije 1950., a papa Ivan Pavao II je na Olimpijskom stadionu u Münchenu 1987. proglasio Mayera blaženim.
Njegovo tijelo nalazi u ovoj crkvi i svakodnevno ga posjeti stotine ljudi, a postoji i brončana statua svećenika toliko popularna kod hodočasnika da je lijeva strana kipa ispolirana mnogobrojnim dodirima.
Danas u Münchenu djeluje dobrotvorna udruga koja prakticira ljubav u duhu oca Mayera s posebnim naglaskom na slabe i ranjive te osobe s društvenim, ekonomskim ili psihološkom poteškoćama.
Iako je priča o ocu Rupertu Mayeru relativno nepoznata, nevjerojatno je zadivljujuća, jer je pojedinac bio na strani čovjeka, istine i pravde, o tome hrabro govorio ne strahujući za vlastiti život.
CRKVA S NAJVEĆIM BAČVASTIM SVODOM IZA RIMA
Misao vodilja za izgradnju crkve Sv. Mihaela bila je napraviti jednu od najljepših isusovačkih crkava na svijetu, što je i uspjelo, jer je ona najveća ikad napravljena sjeverno od Alpa.
Na pročelju se nalaze velikani Bavarske, a u unutrašnjosti portreti 14 Marijanskih svetišta.
Impozantan bačvasti krov sa prekrasnim detaljima pokriva crkvu i najveći je bačvasti svod iza bazilike Sv. Petra u Rimu.
Iako se stanovništvo bojalo kako će se krov urušiti, dogodilo se da se 1590. srušio toranj koji je uništio crkveni zbor, nakon čega je vojvoda odlučio napraviti još veću crkvu od planirane, što mu je u idućih 7 godina i uspjelo.
U njoj su smješteni grobovi najpoznatijih vladara kralja Ludwiga II, kralja Maksimilijana I i kralja Otta iz Bavarske, a pokopani su tu i prvi suprug i sin Josephine, Napoleonove žene.
Predivna bavarska prijestolnica iza svakog ugla donosi novu priču, nova vrata kroz koja treba proći i novi put za krenuti.
Želimo vam puno putovanja, München dodajte na svoju listu
Hvala
I Sretan Put!
