Caffe Pedrocchi je smješten u centru Padove je poznat kao „Kafić koji nikad ne zatvara svoja vrata!“.
Sredinom 18. stoljeća povećala se potrošnja kave, a zahvaljujući europskoj buržoaziji i ceremoniji ispijanja kave započela je era otvaranja prvih kafića.
U dobi od 14 godina mladi Francesco Pedrocchi, 1760., počeo je raditi kao konobar u tadašnjem najpoznatijem kafiću u Padovi „Pietro Zingo“, jednom od četrdeset gradskih kafića. Bio je inteligentan, sposoban i vrijedan pa je nakon Zingove smrti odlučio otvoriti vlastiti kafić, što je uspio za doček Nove 1772. Godine.
U početku je to bio mali prostor otvoren na gradskoj žili kucavici i najljepšem dijelu grada blizu sveučilišta, tržnice i glavnog trga, što je bio pun pogodak.
Nakon gotovo 30 godina vlasništvo je predao svom sinu Antoniu koji je svojom sposobnošću počeo kupovati susjedne zgrade kako bi stvorio jedinstveni prostor po uzoru na Bečke kafiće jer je Padova u to vrijeme bila pod Austrijom.
Nastaje fantastičan Caffe Pedrocci otvoren 1831. kojemu je misao vodilja bila da postane najljepši kafić na svijetu.
Legenda kaže kako su mještani vjerovali da je mladi Antonio, otkupivši okolne zgrade i prilikom iskapanja temelja pronašao drevno, skriveno blago koje ga je učinilo bogatim. Istina ili ne, u svakom slučaju postoje rimski ostaci pronađeni na ovom mjestu i mogu se pogledati u Muzeju Eremitani.
Nakon Antonijeve smrti kafić nasljeđuje njegov posvojeni sin Domenico koji ga je oporučno ostavio gradu Padovi i naveo da se grad ima brinuti za njega i održavati ga kao ustanovu.
Ovo mjesto je od najranijih godina bilo poznato kao „KAVA BEZ VRATA“ jer je do 1916. bio otvoren i danju i noću.
Arhitekt Jappelli imao je težak zadatak jer je morao sve fasade okolnih zgrada učiniti jedinstvenom cjelinom, a sve su bile različitih stilova gradnje, ali je nakon dugotrajnog posla mladi arhitekt uspješno izvršio zadatak i stvorio nevjerojatan prizor.
Mnogi intelektualci s oduševljenjem su dolazili u najpoznatiju gradsku kavanu među kojima i francuski pisac Stendha opisavši ga: „Jednostavno najbolji na svijetu.“.
SOBE U BOJAMA TALIJANSKE ZASTAVE
Povijesne sobe u prizemlju obojane su u zelenu, bijelu i crvenu boju u znak poštovanja talijanske zastave.
Napravljene su tako da zadovoljavaju sve ukuse i prilagođene svim društvenim slojevima.
Zeleni salon rezerviran je za studente koji mogu ostati koliko žele, voda i WiFi su besplatni i nosi naziv čekaonica jer se u njemu možete zaustaviti bez kupnje ili konzumacije pića ili kave.
Bijeli salon služi kao bistro i restoran gdje se može ručati ili večerati. Tijekom revolucije Risorgimento kada su austrougarski vojnici 8.2.1848. napali kavanu i pucali u studente koji su se pobunili protiv njihove vladavine možete vidjeti izvorne metke na zidovima ovog salona.
Crveni salon je središnji, pravi kafić s tipičnim talijanskim, povijesnim barom, u kojem povremeno sviraju vrhunski pijanisti.
Na katu se nalazi Piano Nobile uz još deset soba koje su ukrašene u različitim stilovima i Muzej Risorgimento.
KAVA PEDROCCHI je originalna kava s potpisom kuće i predstavlja vrući espresso u velikoj šalici s hladnim preljevom pjene od mlijeka i mente, zbog čega je pjena zelene boje i posipa se kakaom u prahu. Kako se pravi je tajna domaćina.
Upravo ova kombinacija kave i metvice nadahnula je stvaranje svjetski poznatih linija proizvoda u kojima su ta dva sastojka protagonisti.
Sveučilišni profesori i studenti, intelektualci i umjetnici, ispijali su kave i rješavali svjetske probleme, razmjenjivali mišljenja i polemizirali, a redovni gosti su bili Maxim Gorky, Stendhal, Lord Byron.
GOST JE UVIJEK U PRAVU
Cafe Pedrocchi imao je osebujan način tretiranja kupaca.
Cijene nisu bile visoke, a poznata je činjenica da ste jednostavno mogli reći koliko novaca imate kod sebe i za tu svotu dobiti odličan obrok, bez obzira na cjenike.
S druge strane svatko je mogao sjesti za stol bez naručivanja te ostati čitati knjige i novine.
Žene su redovito dobile darove i cvijeće, a u slučaju nagle kiše, kupci su besplatno mogli posuditi kišobran.
“Cafe Pedrocchi” je i ime prvih novina koje su dobile ime po kavani, a vlasnik Antonio je bio među prvima koji su ugradili plinska svjetla.
Unutrašnjost kafića pravi je spoj klase i elegancije, fantastično i najposjećenije mjesto u Padovi, koji zbog bogate povijesti i odličnog odnosa prema gostima zaslužuje titulu TOP odredišta grada i simbola Padove.
Želimo vam puno putovanja, svratite na kavicu u najpoznatiji kafić na svijetu
Hvala
I Sretan Put!
