Venecija je oduvijek bila na vrhu najpopularnijih odredišta uvrštena na listu „Najljepših svjetskih gradova“ koja svojim šarmom poput Casanove zavede sve putnike koji joj se uvijek iznova vraćaju.
ZRNCA PROŠLOSTI
Predivan tisućljetni grad s mnogobrojnim kanalima i četiristo mostova u kojem su palače poput bisera nizane jedna do druge, bogatstvo i raskoš očuvani do današnjeg dana s razlogom nosi naziv grad muzej jer u svakom kutku postoji neka znamenitost ili povijesni događaj.
U 6. st. stanovništvo Veneta bježalo je pred Gotima koji su uništavali sve pred sobom i ljudi su potražili utočište na 117 otoka lagune te radi bolje zaštite od neprijatelja u močvarnom dijelu počeli izgradnju sela.
Ubrzo su uspostavili veze s Bizantom i tada se dogodio najvažniji povijesni trenutak koji će postaviti temelje budućeg, najmoćnijeg grada. Ukradena je relikvija sv. Marka Apostola iz Aleksandrije u Egiptu i donesena u Veneciju.
Čuvajući relikvije tako važnog sveca Venecija je željela postati jedan od najistaknutijih gradova kršćanskog svijeta i težila je izjednačavanju s Rimom.
To joj je donijelo veliku moć pa već u 7. st. na čelu s duždem postaje trgovačka meka i najvažniji grad Jadrana, a kasnije cijelog Sredozemlja.
U 15. st. imala je više od 200.000 stanovnika, bila na vrhuncu slave kao najveći trgovački i lučki grad na svijetu.
Mletačka Republika je izgubila svoju neovisnost kada je Napoleon 1797. osvojio Veneciju zbog čega je stanovništvo počelo masovno napuštati svoje palače i grad je počeo propadati.
VJEČNA INSPIRACIJA U KNJIŽEVNOSTI
Veliki pisci, pjesnici i dramatičari inspirirani gradom na vodi stvorili su neprocjenjiva djela svjetske književnosti jer takvo okruženje svakog pretvori u pripovjedača.
Grad je bio glavni tiskarski centar s prvim tiskarskim strojevima u Italiji iz kojih je na svjetlo dana izlazila neprocjenjiva književna baština koju je nemoguće pobrojati.
Najveća imena svjetske književnosti smještali su svoje likove i radnje u njeno krilo kao Shakespeare u djelima Othello i Mletački trgovac; Thomas Mann u romanu Smrt u Veneciji, Marcel Proust U potrazi za izgubljenim vremenom i mnogi drugi.
„Putovanja Marka Pola“ jedno je od najznačajnijih djela zapadne književnosti s izvješćima velikog moreplovca i njegovim putovanjima od Bliskog Istoga do Kine koje je inspiriralo kasnije europske istraživače da su upute u otkrivanje novih svjetova.
„Gospodar lopova“ Cornelie Funke, vjerojatno je najpoznatija dječja knjiga o Veneciji, a govori o dva brata koji putuju u grad, pridružuju se skupini djece s ulice i doživljavaju brojne pustolovine.
„Priča o mom životu“ najbolje svjedoči o životu u Veneciji u 18. st., kojeg je u biografiji opisao najveći zavodnik na svijetu Giacomo Casanova te kao mletački trgovac i putnik donio neprocjenjive informacije o društvenim običajima i gradskom životu.
Carlo Goldoni je napisao neke od najpoznatijih talijanskih drama o životu i problemima mletačke srednje klase.
GRADSKE ZANIMLJIVOSTI
Jedinstveno i primarno gradsko prijevozno sredstvo su gondole i brodovi stoga su sva pročelja venecijanskih palača okrenuta prema kanalima s tim da su najljepše venecijanske palače smještene uz Grand kanal.
Palače su uglavnom dvokatnice u kojima se prizemlje koristilo kao poslovni prostor, na prvom katu su se primali gosti, na etaži iznad je živjela obitelj, dok je posluga bila smještena u potkrovlju. Kuhinja je bila ili u prizemlju zbog blizine vode ili u potkrovlju radi bržeg isparavanja mirisa uslijed kuhanja.
U gradu se vrlo lako snalaziti jer postoje dva glavna smjera i gdje god pogledali uvijek vas sa fasada kuća prate oznake koje vode ili prema mostu Rialto što je prema Grand Kanalu ili natrag prema Trgu sv. Marka pa se nemoguće izgubiti.
Grad povezuje 417 mostova od kojih su najpoznatiji Most uzdaha i Most Rialto, a većina mostova nema stepenice iz razloga što dolaze iz vremena kad su se za prijevoz koristili konji i kočije.
Kuće nisu numerirane nego se broje prema okruzima u kojima se nalaze što otežava pronalazak određene adrese, čak i poštarima, pa se u pravilu kao orijentir potraži neka znamenitost smještena u blizini ulice koju tražite.
Kao grad s mnoštvom isprepletenih, uskih ulica ne čudi što se najuža ulica na svijetu nalazi u Veneciji koja je u visini prsa široka tek 53 centimetra poznata kao Calletta.
Značajna je i činjenica da je Venecija jedinstvena u cijeloj Europi kao najveće naseljeno područje bez automobila i kamiona čime je postala vodeći ekološko osviješteni grad.
DUŽDEVA PALAČA
Remek-djelo gotičke arhitekture s izrezbarenim mramorom koji podsjeća na čipku potpuno se otkriva ulaskom u lagunu te svojom ljepotom ostavlja bez riječi.
Izgrađena je u 14. i 15. st. te je bila rezidencija ukupno 117 duždeva, vladara Venecije, a u njoj su se nalazila politička tijela države, uključujući Veliko vijeće i Vijeće desetorice.
Raskošna unutrašnjost i bogato ukrašene prostorije napravljene su u najvećem sjaju da bi prikazali bogatstvo i moć Mletačke Republike te tako izazvale strahopoštovanje kod veleposlanika i dostojanstvenika koji su u nju dolazili.
Dužd je obavljao posao u uredu, a na kraju dana se povlačio u privatne odaje gdje je provodio vrijeme s članovima obitelji. Kad je izabran za dužda donosio je svoj privatni namještaj iz vlastite kuće, koji bi nakon njegove smrti bio uklonjen. U palači su portreti svih venecijanskih duždeva koji su u njoj živjeli, osim jednog koji se osramotio pokušajem državnog udara.
Postati članom Velikog vijeća smatralo se najvećom počašću, a svaki je Mlečanin plemenitog porijekla stariji od 25 godina, ako nije bio oženjen pučankom, mogao dobiti tu prestižnu titulu.
Vijeće desetorice bilo je odgovorno za kažnjavanje krivaca i oslobađanje nevinih i njihova dvorana je jedna od najvećih u Europi u kojoj su izglasavali Ustav i zakone. Također su ju koristili za balove pa kad je francuski kralj Henry III. na povratku iz Poljske došao u posjet duždu, upriličen je najveći i najraskošniji bal koji je ova dvorana vidjela na kojem se zabavljalo 3000 gostiju.
U palači se nalazi jedna od najvećih slika na svijetu, Tintorettovo djelo Raj koju je slavni umjetnik naslikao u kasnim 70-tim, a zapanjujuća je zbog svoje živopisnosti i prepuna je mladenačkog duha ne otkrivajući godine svoga tvorca.
Tajnim putovima dolazi se do zatvora gdje još uvijek na zidovima postoje napisane poruke osuđenika koji su boravili u mračnim tamnicama i zastrašujućim uvjetima, a tu je i Casanovina ćelija i rupa kroz koju je pobjegao. Kod smrtne osude kazna je bila neizbježna pa su građani morali biti jako oprezni u svojim postupcima.
Jedino se Duždeva palača mogla nazivati palačom, a sve ostale građevine u gradu nazivane su casa.
MOST UZDAHA
Mnogi misle da se jedan od najljepših mostova na svijetu odnosi na ljubavnike Venecije kojima je ispunjen ovaj romantični grad, no istina je potpuno suprotna.
Most premošćuje kanal i povezuje Duždevu palaču sa zatvorom pa kad su zatvorenici prelazili put prema olovnim tamnicama, uputili su posljednji pogled prema Veneciji, duboko uzdahnuli i pozdravili se sa slobodom.
Nastao je 1600. prema dizajnu Antonia Contina, izgradnja je trajala dvije godine i danas je jedan od simbola grada.
Jedini zatvorenik koji je uspio pobjeći iz tamnice bio je čuveni Casanova koji je nakon 15 mjeseci smišljanja plana za bijeg to ostvario 1.11.1756.
Za vječne romantičare gradska legenda govori ako u vrijeme zalaska sunca dok zvone zvona sv. Marka prođete gondolom ispod mosta i poljubite voljenu osobu, vaša će ljubav trajati vječno.
Na svijetu postoje tri kopije ovog mosta, dvije su u Engleskoj na prestižnim koledžima Oxfordu i Cambridgu, a jedna u casinu u Las Vegasu.
CRKVA OD ZLATA
Bazilika svetog Marka je statusni simbol grada i vodeći svjedok povijesnih događaja.
U njoj je nakon izbora dužd predstavljen gradu, primala je pape, kraljeve i veleposlanike, u njoj su se mornari i kapetani molili prije isplovljavanja na daleka putovanja, a ženidbe i pogrebne povorke venecijanskih duždeva svjedočili su gradskom životu.
Smatra se nevjerojatnim spojem istoka i zapada i najboljim primjerom bizantske arhitekture na svijetu, gdje je unutrašnjost optočena zlatom i mozaicima zbog čega je nazvana Crkva od zlata, a kad su se venecijanski brodovi vraćali sa epskih putovanja uvijek su joj donosili poklon.
To je treća je crkva sagrađena na ovom mjestu, prva je napravljena u 9. st. kako bi sačuvala relikvije sv. Marka apostola, ali je izgorjela u požaru.
Druga je bila iz 11. st. i prikazivala je rastuću moć tadašnje Republike, ali je srušena da bi se napravilo mjesta za spektakularnu građevinu kakva je i danas.
Ispočetka se koristila kao duždeva kapelica i povezana je s Duždevom palačom, a 1807. je postala glavna katedrala u gradu.
Na pročelju zgrade je mozaik koji prikazuje krijumčarenje tijela apostola Marka iz Aleksandrije, prekriveno komadima svinjetine kako bi zavarali muslimanske stražare.
Na katu bazilike u galeriji smješten je muzej s mozaicima iz 1. st., a s vanjske strane je balkon s panoramskim pogledom na trg sv. Marka i na trenutak se možete zamisliti u ulozi dužda ili plemića koji su s njega promatrali svečanosti na trgu.
Na bazilici su radili mnogobrojni mletački radnici svih zanata i zanimanja i učinili ju jedinstvenim mjestom na svijetu koja dostojanstveno i moćno dominira Trgom sv. Marka.
Unutrašnjost je impresivnija od vanjskog dijela zgrade jer zidove i svodove ukrašava više od osam tisuća kvadrata pozlaćenih mozaika.
Oltarna je slika nastala u Bizantu u 10. st. i predstavlja remek-djelo srednjovjekovnih zlatara, sastoji se od 250 slika ukrašenih zlatom i dragim kamenjem sa 1300 bisera, 300 safira i 300 smaragda. Kad je Napoleon osvojio Veneciju ukrao je nekoliko dragulja, no to se u impozantnoj slici ne primijeti.
Svaki mozaik ima svoju priču, a najzanimljivija je ona gdje dva pijetla nose lisicu na štapu simbolično prikazujući želju duše za besmrtnošću, odnosno kako samo budnost može pobijediti lukavost.
Zvonik sv. Marka je visok 98,6 m sa apsolutno najljepšim pogledom na grad i morska prostranstva izgrađen u 12. st. te u potpunosti renoviran 1902. i peti je najviši zvonik u Italiji
CAFE FLORIAN – NAJPOZNATIJI KAFIĆ NA SVIJETU
Florian Francesconi došao je na briljantnu ideju kada je 29.12.1720. u samom srcu Venecije, na Trgu sv. Marka, od dvije jednostavne sobe napravio mjesto za druženje i ispijanje kave.
Mlečani poznati kao ljubitelji kave mogli su na tridesetak različitih mjesta ispod arkada uživati u crnom napitku, ali je ovaj bio poseban upravo zbog vlasnika.
Florian je bio poznat kao pravi znalac svih društvenih informacija u gradu pa ako je netko trebao saznati bilo kakve novosti o bilo čemu dolazio je k njemu, ako je netko napuštao Veneciju ostavljao bi svoju vizitku Florianu u slučaju da ga netko traži, a ako je netko novi došao u grad obavezno se išao upoznati s Florianom.
Kafić je jedino mjesto u gradu u kojem je bio dozvoljen pristup ženama zbog čega su se okupljali svi društveni slojevi od gradske elite do običnog puka, a Casanova je bio redovan gost, pa legenda kaže kad je pobjegao iz zatvora da je skoknuo na kavu kod Floriana pa nastavio bježati za Pariz.
Tijekom povijesti ovdje su se našle mnoge poznate osobe Goethe, Charles Dickens i Lord Byron koji je u njemu redovno doručkovao.
Danas je omiljeno mjesto za mnoge slavne osobe, a poznata scena pjevanja “Tu vuo fa l’americano” u filmu Talentirani gospodin Ripley snimana je u Florianu.
Kroz povijest su ga obilježili mnogi događaji, od Francuske revolucije kad je bio zatvoren zbog straha da se revolucionarne ideje ne prošire gradom, do događaja u 19. st. kad su se patrioti u Risorgimentu borili za neovisnost od Austrije pa je kafić postao privremena bolnica za ranjene pobunjenike.
Danas Florian zapošljava 45 djelatnika u zimskim mjesecima, dok ljeti taj broj naraste na impresivnih 75 profesionalnih zaposlenika nudeći gostima uživanje u najpoznatijoj kavi u gradu pod arkadama na Trgu sv. Marka.
MOST RIALTO
Drveni mostovi su otpočetka premošćivali kanale, no nisu bili dugog vijeka jer su se zbog vode i velike vlage konstantno urušavali.
Kad se 1444. tijekom svadbene svečanosti markiza od Ferrare urušio drveni most s kompletnom publikom počelo se razmišljati o izgradnji kamenog mosta.
Najpoznatiji umjetnici 16. st. natjecali su se kome će pripasti čast napraviti most, među kojima su bila renomirana imena Michelangelo, Andrea Palladio i drugi, a izbor je pao na Antonia da Ponte.
Kako je most usidren na obje strane i u sredini nema oslonca mnogi su mislili da će se zbog težine kamenja urušiti, no to se nije dogodilo i danas se smatra jednim od najvećih arhitektonskih dostignuća renesansnog razdoblja.
KANAL GRANDE – JEDINSTVENA ULICA ZA SVIJETU
Obala Kanala Grande obrubljena je mnogobrojnim palačama koje datiraju od 13. do 18. st. prikazujući svu raskoš nekadašnje Mletačke Republike.
Plemićke obitelji neprestano su težile prikazivanju bogatstva izgradnjom palača i u stalnom natjecanju čija će biti ljepša i bogatije ukrašena ostavili su u nasljeđe dokaz o raskošnom gradskom životu i dubokoj povezanosti s lagunom.
Grand Kanal u obliku slova S vijuga kao glavna gradska ulica i prometnica te se palače mogu vidjeti jedino s njega iz gondole ili vaporetta, a francuski veleposlanik ga je prvi u 15.st. nazvao „Najljepšom ulicom na svijetu“.
TKO JE BIO VENECIJANSKI DUŽD?
Dužd je bio najviši državni dužnosnik izabran iz najmoćnijih venecijanskih obitelji, a oslovljavalo ga se s Gospodar dužd, Najsvjetliji princ i Njegovo spokojstvo.
Prvi mletački dužd bio je Ursus koji je vodio pobunu protiv Bizantskog carstva 726.
Prema zakonu nijedan dužd nije imao pravo povezati bilo kojeg člana svoje obitelji sa svojim uredom niti imenovati svog nasljednika.
Kako bi se onemogućilo namještanje izbora uvedena je komplicirana izborna procedura, a nakon izbora dužd je prvo predstavljen narodu riječima: „Ovo je vaš dužd, ako vam se sviđa.“, a kao je odgovor bio potvrdan, tek tada bi polagao zakletvu.
Njegovi prihodi nisu bili veliki, vladao je cijeli životni vijek, a nakon smrti Komisija za inkvizitore donosila je presudu o njegovim djelima, a ako bi se utvrdila neka zloupotreba položaja to se kažnjavalo novčanom kaznom njegovoj obitelji.
Jedna od njegovih dužnosti bila je slaviti simboličan brak Venecije s morem, to je činio bacanjem prstena iz državne riznice u Jadransko more.
Bio je glavna osoba kneževske procesije koja je uvijek kretala s Trga sv. Marka, nosio je jedinstvenu kapu u obliku roga, klasičan simbol slobode, izrađenu od brokata ili zlata, zlatnu haljinu, papuče i žezlo za svečanosti.
Svakog Uskrsnog ponedjeljka dužd je vodio procesiju od bazilike Sv. Marka do samostana Sv. Zaccarie gdje su mu opatice uručivale novu kapu koje su same izradile.
Do 15. st. pogrebi su se održavali u bazilici Sv. Marka i u njoj je pokopano 25 duždeva.
Posljednji dužd bio je Ludovico Manin koji je abdicirao 1797., kad je Venecija došla pod Napoleonovu vlast.
KAKO POSTATI GONDOLIJER?
Prema legendi gondolijeri se rađaju s plivaćim kožicama koje im omogućavaju izvrsno plivanje i hodanje po vodi.
Stoljećima se profesija gondolijera prenosi s oca na sina i to je uglavnom muško zanimanje.
Prva žena koja je prekinula stoljetnu tradiciju je gondolijerka Giorgia Boscolo koja 2010. postala prva žena s položenim gondolijerskim ispitom.
Možda ne čudi što se odlučila za ovaj posao jer joj je otac bio gondolijer, ali ju nije podržavao u odluci jer je smatrao da ovako naporan posao pripada muškarcima, na što mu je Giorgia odgovorila da je porođaj teži i postala prva žena gondolijerka u povijesti grada.
Danas svaki gondolijer mora imati licencu za rad koju dobije nakon završetka škole koja uključuje praktičan i teoretski dio u trajanju od 400 školskih sati uz obavezno polaganje ispita o mletačkoj povijesti, znamenitostima i poznavanju vodenih puteva.
Gondolijer može zaraditi oko 100.000 eura godišnje, danas ih ima četiristo za razliku od 16. st. kad ih je bilo gotovo deset tisuća.
Tradicionalna odjeća gondolijera uključuje slamnati šešir, prugastu majicu i crne hlače.
Ukrašavanje gondola smatralo izražavanjem prestiža i bogatstva pa su plemići u 16. st. prikazivali svoj status bojeći gondole različitim bojama uz stavljanje raznih ukrasa što je bilo previše šareno pa je donesen zakon da sve gondole moraju biti obojane u crno, kako bi se održao nivo ljepote grada.
Jedino se po vlastitoj želji može ukrašavati unutrašnjost za koju se koriste skupocjeni i otmjeni materijali poput baršunastih sjedala i perzijskih tepiha.
Gondole se proizvode ručno od devet vrsta drvene građe, izrada traje tri mjeseca i stoji od 15.000 do 20.000 eura.
GRADSKE BRIGE
Mlečani su bili svjesni opasnosti od poplava još prije 600 godina pa su preusmjeravali tokove glavnih rijeka da bi zaštitili kopno i područje oko grada.
Najveća briga Venecijanaca je što grad svake godine potone do dva milimetra te što se voda u skladu s morskim mijenama penje po nekoliko centimetara iznad luke i u starim su kućama prizemlja potopljena, a na samom trgu Trgu sv. Marka voda izbija kroz pukotine i rupice u kamenju.
Goruća briga je iseljavanje domaćeg stanovništva jer se u posljednjih pedeset godina broj stanovnika sa 120.000 prepolovio, prosjek godina u gradu je 46, a mladež sve više odlazi u velike talijanske gradove ili inozemstvo.
Venecija je oduvijek bila na vrhu najpopularnijih turističkih odredišta, uvrštena na listu „Najljepših svjetskih gradova“ svakog šarmira i poput Casanove zavede u svoje kanale, lagune i mostove, pozivajući na ponovni susret.
Želimo vam puno putovanja, Kraljicu Jadrana dodajte na vašu listu
Hvala
I Sretan Put!
