PRVA ŽENA S DOKTORATOM NA SVIJETU

Priča o nevjerojatnoj ženi Eleni Lucrezii Cornaro Piscopia i vječnoj inspiraciji koja je zbog silne želje za znanjem prva na svijetu stekla doktorat, pomakla granice nemogućeg i otvorila vrata studiranja svim  ženama svijeta.

U prekrasnoj, bijeloj palači Loredan u Veneciji 5.6.1646. na svijet je došla djevojčica Elena, dijete plemića Giovania Cornaro-Piscopie i njegove ljubavnice Zanette.

Majka Zanetta dolazila je iz siromašne seoske obitelji koja se u Veneciju uputila trbuhom za kruhom, kad joj se ukazala prilika da radi za jednu od najmoćnijih plemićkih dinastija u republici što je objeručke prihvatila.  

Bila je lijepa i odmah je zapela za oko mladom plemiću Giovaniu koji se zaljubio na prvi pogled i postala mu ljubavnica, rodila dva sina i kao treće dijete je došla Elena.

Kako su svo troje djece rođena izvan braka, a majka nije bila plemenite krvi, nisu postali članovi obitelji Cornaro po rođenju, jer je mletački zakon zabranjivao plemićke privilegije vanbračnoj djeci, čak i ako ih je obitelj priznala kao svoju.

Giovani i Zanetta su se službeno vjenčali 1654., ali njihova djeca još nisu mogla uživati u plemenitim privilegijama, što je Giovaniu bio veliki izazov jer je želio da njegova djeca postanu plemići i poduzeo je sve kako bi u tome uspio.

Uskoro je izabran za prokuratora sv. Marka, tada najpoželjniji posao u venecijanskom plemstvu i prema toj poziciji bio je na drugom mjestu, odmah iza venecijanskog dužda.

U ceremoniji braka s morem, kad venecijanski dužd zajedno sa građanima na simboličan način slavi brak Venecije s morem, bacajući prsten iz državne riznice u Jadransko more, Elena i njena braća su dobili plemićke titule za koje se njihov otac zalagao.

ČUDO OD DJETETA

Od najranije mladosti Elena je pokazivala nevjerojatnu žeđ za znanjem u tolikoj mjeri da su ju svi smatrali čudom od djeteta.

U to doba žene nisu bile poticane na školovanje, a budući da je Elena bila iz plemićke obitelji imala je više mogućnosti za obrazovanje.

Po savjetu Giovannija Fabrisa, svećenika i obiteljskog prijatelja započela je klasično obrazovanje učenjem latinskog i grčkog jezika kod uglednih profesora.

Paralelno je učila francuski i španjolski, te ubrzo savladala hebrejski i arapski i u dobi od samo sedam godina stekla rijetku titulu “Oraculum Septilingue”, što znači da govori sedam jezika uključujući i materinji.

Ujedno je postala vrsna glazbenica i naučila svirati potpuno različite instrumente čembalo, harfu i violinu te pisala vlastite skladbe koje su postale poznate u cijeloj Republici.

Otac je Elenu nekoliko puta pokušavao zaručiti za bogate plemiće, ali je ona svaku pomisao na brak odbijala pa se u dobi od 11 godina zavjetovala na čistoću, preuzela navike benediktinskog samostana, ali nije postala redovnica.

Imala je izvanredne moći razmišljanja i veliku inteligenciju te su ju u kasnijim tinejdžerskim danima i ranim dvadesetima pokazala veliko zanimanje za fiziku, astronomiju i lingvistiku, a njen profesor filozofije Carlo Rinaldini i u tom trenutku predsjedavajući filozofije na Sveučilištu u Padovi, bio je toliko impresioniran mladom Elenom da je 1668. objavio knjigu o geometriji napisanu na latinskom jeziku posvetivši ju tada 22 godišnjoj Eleni.

SVEUČILIŠTE U PADOVI

Profesor Rinaldini i Elenin otac inzistirali su da svijet prepozna nevjerojatno znanje mlade žene te su bili ustrajni u ideji da upiše doktorat teologije na Sveučilištu u Padovi.

Profesor Rinaldini uputio je molbu tadašnjem kardinalu da ju primi na studij teologije, ali su dužnosnici Rimokatoličke crkve odbijali titulu doktorata teologije uručiti ženi pa je Elena upisala doktorat filozofije.

Godine 1669. je sa španjolskog na talijanski prevela Kristov kolokvij kartuzijanskog redovnika Lanspergija kojeg je posvetila svom ispovjedniku i bliskom prijatelju te je svezak izdan u pet izdanja u Republici čime je stekla slavu zbog koje je pozivana da bude dio mnogih znanstvenih društava, a godinu dana kasnije postala je predsjednica mletačke Akademije mira.

Elena je branila doktorat iz filozofije 25.6.1678. u katedrali u Padovi pred najuvaženijim moćnicima onog vremena, u jedinstvenom muškom svijetu, sačinjenom od venecijanskih senatora, svih sveučilišnih profesora i studenata sa sveučilišta iz Bolonje, Perugie, Rima i Napulja.

Tijekom čitavog ispita je davala briljantne odgovore na pitanja iz filozofije, sat vremena je govorila klasičnim latinskim jezikom objašnjavajući teške odlomke iz Aristotelovih djela i nikoga nije ostavila ravnodušnim.

Slušali su ju s velikom pažnjom, a kad je završila ogroman aplauz se prolomio padovanskom katedralom gdje su svi ustali na noge dok joj je profesor Rinaldi uručio knjigu filozofije, stavio lovorov vijenac na glavu, prsten na ruku i preko ramena krzno hermelina.

Proglašena je Magistra et Doctrix Philosophiae odnosno učiteljicom i doktoricom filozofije, čime je postala prva žena na svijetu koja je stekla doktorat.

Mnogi umjetnici su kasnije ovu ceremoniju prikazali u svojim djelima, a i danas je Elena Piscopia široko citirana u znanstvenim i književnim krugovima.

Nakon što je diplomirala posvetila je život ljubavi prema bližnjima, odrekla se mjesta u mletačkom društvu, usredotočila se na učenje i služenje siromašnima.

Umrla je u Padovi od tuberkuloze u dobi od 38 godina.

Vijest o njenoj smrti izazvala je veliku žalost među pučanstvom jer je otišla izvanredna žena, a mise zadušnice su održane u četiri talijanska grada Veneciji, Padovi, Rimu i Sieni.

Akademija je u njenu čast objavila dva memorijalna sveska, prvi u kojem obilježavaju njenu diplomu, a drugi o njezinoj smrti.

Sveučilište u Padovi također je pisalo o njenoj smrti te je na stepenicama sveučilišta postavljena njena statua i iskovana medalja u njenu čast.

Posljednja želja joj je bila da bude pokopana u crkvi Santa Giustina u Padovi, što je i učinjeno, a 200 godina poslije benediktinska redovnica iz Rima otvorila je Eleninu grobnicu, njene posmrtne ostatke premjestila u novi lijes i vratila u grobnicu, veličajući pritom priču o životu nevjerojatne žene.  

Njena statua kao vjerodostojan primjer svima koji žeđaju za znanjem i danas stoji istaknuta na stubištu Sveučilišta u Padovi kao podsjetnik na pravu ženu inspiraciju koja je pomakla granice i otvorila vrata studiranja svim drugim ženama svijeta, ostavivši svijetu neprikosnoveno naslijeđe.

Hvala

I Sretan Put!




Pratite nas na našim društvenim mrežama kako ne biste ništa propustili:

O nama

Mi smo jedan sjajan tim, mama i dvije kćeri, zaljubljenice u putovanja. Naš cilj je potaknuti vas da se upustite u avanturu upoznavanja naše prekrasne planete Zemlje, a ako vas pričama u tome potaknemo, naša misija je ostvarena.

© 2022 isretanput | Sva prava pridržava